Brate i sestro, najtoplije vam preporučujemo da pročitate naredni tekst, koji govori o tome kako kobne posljedice na ljudski život ostavlja ustrajavanje u činjenju grijeha.
Grijesi sprječavaju i umanjuju opskrbu
Nema sumnje da čovjek biva lišen opskrbe zbog grijeha kojeg počini, kao što bogobojaznost pridobija opskrbu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći; i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.
(Et-Talak, 2-3)
Također, ostavljanje bogobojaznosti donosi siromaštvo. To se shvata iz ovog ajeta. Onaj ko se ne boji Allaha, On mu neće dati izlaza i neće ga opskrbiti odakle se i ne nada, a pridobijanje opskrbe biva putem ostavljanja nepokornosti.
Grijesi kuraže neprijatelje protiv čovjeka
To je kazna za one koji ih čine. Također, i šejtani postanu smioni pa ga uznemiravaju, zavode, prišaptavaju, zastrašuju ga, rastužuju i daju da zaboravi ono u čemu je njegova korist. Protiv njega se usude ljudski šejtani, prema onome što mogu da mu učine od uznemiravanja u njegovom odsustvu i prisustvu. Učini njegovu porodicu smionom protiv njega, njegove sluge, djecu, komšije. Ovo je dovoljno za ogavnost grijeha. Neka je Allah na pomoći.
Kazne određenja, a one su dvojake
Jedna vrsta je za srce i dušu, a druga za tijelo i imetak. Kazne određenja za srce predstavljaju bolove koji djeluju na srce i prekidanje materija s kojima je srce živo i ispravno. Kada se ove materije prekinu onda nastupaju suprotnosti.
Kazne za tijela su dvojake. Jedna vrsta je na dunjaluku a druga na Ahiretu. Želi se reći da se kazne za grijehe razvrstavaju na šerijatske kazne, kazne odredbe, a one su ili u srcu ili na tijelu ili na oboma, ili te kazne mogu biti u berzehu poslije smrti ili na Dan proživljenja i iskupljanja tijela.
Ukratko može se reći da su kazne određenja ono što čovjeka zadesi u njegovoj vjeri, dunjaluku ili oboma, bilo da se radi o smutnjama, iskušenjima, ili ostalim različitim nedaćama. One su trojake. Neke od njih bivaju radi podizanja stepena, neke radi potiranja grijeha, neke su kazne čovjeku za nepravdu i neprijateljstvo i nepokornost njegovom Gospodaru. Ovaj zadnji stepen je generalan i za muslimana i za nevjernika, shodno veličini grijeha i zločina.
Grijesi slabe tijelo
Snaga vjernika potiče iz srca. Kada god ojača njegovo srce ojača i njegovo tijelo. Iako nevjernik može biti snažnoga tijela, on je najslabiji kada je potrebno, pa ga njegova snaga iznevjeri kada mu je najpotrebnija.
Imam Ibnul-Kajjim, kaže: „Razmisli o snazi tijela Perzijanaca i Rimljana kako ih je iznevjerila kada im je bila najpotrebnija, kada su ih vjernici nadvladali snagom svojih tijela i srca.“
Nestanak blagodati
Nepokornosti uklanjaju blagodati i dovode nedaće. Od roba ne ode nijedna blagodat osim zbog grijeha, a ne dođe mu nijedna nezgoda osim zbog grijeha, kao što spominje Alijj ibn Ebi Talib, radijallahu anhu,: „Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.“
Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Šura, 30)
I kaže: “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 53)
Allah neće promijeniti blagodat koju je nekom dao sve dok se dotična osoba ne promijeni, pa pokornost Allahu preinači u nepokornost, zahvalu u nezahvalu, povode Njegovog zadovoljstva u povode Njegove srdžbe. Pa kada se promijeni, promijeni mu se i adekvatna kazna, a tvoj Gospodar ne čini nepravdu robovima. Ako nepokornost zamijeni pokornošću Allah će mu kaznu zamijeniti oprostom, poniženje ponosom.
“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-R’ad 11)
Kada si u blagodati čuvaj je. Jer grijesi uklanjaju blagodati. Čuvaj ih pokornošću Gospodaru robova. Jer se Gospodar robova brzo sveti.
Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti
Općenito, grijesi brišu berekete vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, vjeri i dunjaluku.
“A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (El-’Araf, 96)
Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u vjeri, dunjaluku i Ahiretu.
Grijesi slabe čovjeka pred njegovom dušom
Ovo je jedna od najvećih kazni za grijehe. Oni ga iznevjere kada je čovjek sebi najpotrebniji. Svako je u potrebi da spozna ono što mu koristi i što mu šteti u njegovom životu, a i budućem svijetu. Najznaniji su oni koji su to najbolje podrobno spoznali.
Grijesi iznevjere roba prilikom prikupljanja znanja i davanja prednosti stalnoj sreći nad prezrenom i prolaznom srećom. Grijesi ga pokrivaju od savršenstva ovoga znanja i zaokupiranosti onim što mu je najpreče i najkorisnije na oba svijeta. Kada čovjek zapadne u neugodnost i želi da je se riješi njegovo srce, duša i tjelesni organi ga iznevjere.
Tada je na stepenu čovjeka koji sa sobom ima sablju ali je prekrivena hrđom i stavljena je u korice tako da je nikada ne izvlači. Zatim mu se ispriječi neprijatelj i on želi da ga ubije, pa stavi ruku na dršku sablje i trudi se da je izvuče, ali ona ne izlazi. Neprijatelj ga iznenadi i nadvlada. Isto tako srce zahrđa od grijeha i biva napadnuto bolešću, pa kada se ukaže potreba za borbu sa neprijateljem ništa ne nađe. Rob se bori i opire i izlaže svojim srcem i dijelovima tijela shodno volji srca.
Ovim se želi reći da kada rob zapadne u nedaću ili iskušenje njegovo srce, jezik i tjelesni udovi ga iznevjere prema onome što mu je najkorisnije. Njegovo srce se ne preda pouzdanju u Allaha i pokajanju Njemu, poniznosti i predanosti pred Njim, niti ga njegov jezik podstiče na spomen.
Njegovo spominjanje jezikom ne objedinjuje srce i jezik, pa ga tada spominje sa srcem koje je nemarno i odsutno. Kada želi da ga njegovi tjelesni udovi pomognu u pokornosti i da ga zaštite, ne podrede mu se i ne pokore. Sve su ovo posljedice griješenja i nepokornosti.
Postoji jedna daleko više zastrašujuća i opasnija stvar, a to je da griješnika njegovo srce i jezik iznevjere na samrti i prilikom preseljenja Allahu, Azze ve Dželle, pa možda ne bude mogao izgovoriti šehadet, kao što su mnogi ljudi posvjedočili da je to zadesilo one na izdisaju.
Imam Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, prenosi o ovome mnoge anegdote, a od njih je da je neki čovjek koji je bio prosjak govorio: „Udijelite paru radi Allaha! Udijelite paru radi Allalha! Sve dok njegova duša nije izašla. Jednom trgovcu je rečeno na samrti: „Reci: la ilahe illallah“, a on je odgvoorio: „Ovaj komad je jeftin, ovo je dobra mušterija“, sve dok nije izdahnuo. Drugom su ponavljane riječi la ilahe illallah, pa je rekao: „Kada god hoću da ih izgovorim, jezik se suzdrži.“ Postoje i mnoge druge anegdote o tome. Molimo Allaha za oprost i spas na dunjaluku i Ahiretu.
Jedna od posljedica grijeha jeste i da Allah kuje spletke protiv onoga ko ih kuje…
…da će prevariti onoga ko Njega nastoji prevariti, da će se ismijavati onome ko se ismijava, da će zavesti srce koje je skrenulo sa Istine. Sve su to kazne za grijehe. Molimo Allaha za spas.
Grijesi uzrokuju tegoban život na dunjaluku i u berzehu, a na Budućem svijetu patnju
Sve su to kazne za grijehe. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” (Ta-ha, 124)
Ibnul-Kajjim, kaže: „Tegoban život će pratiti onoga ko se udalji od onoga što je Allah objavio Njegovom Poslaniku, alejhisellam, i to će biti na dunjaluku, berzehu i na Dan povratka. Oko nije radosno, srce nije smireno, niti je duša spokojna osim sa njenim Gospodarem koji je Jedini Istina, a sve ono što se mimo Njega obožava je neistina. Čije oko osjeti sreću sa Allahom, u njemu će osjetiti sreću svako oko, a ko ne osjeti sreću sa Allahom, svoju će dušu iz žalosti rastrgati za dunjalukom.“
Otežavanje svih poslova
Ovo je jedan od najvećih posljedica koja pogađa griješnika. Ne krene činiti nijednu stvar a da mu se ona ne zatvori ili mu bude preteška. Ko se bude Allaha bojao, On će mu svaku stvar olakšati, a ko zapostavi takvaluk, svaka stvar će mu biti teška. Čuditi se kako rob pronalazi puteve dobra i koristi, a koristi su mu zatvorene i putevi otežani, a u isto vrijeme ne zna odakle mu je dato.
Život griješnika se skrati i nestaje njegovog bereketa, i tako mora biti
Kao što dobročinstvo povećava život, griješenje skraćuje život. Učenjaci su se razišli oko toga, pa je jedna grupa rekla: Skraćivanje griješnikovog života znači odlazak i brisanje blagoslova njegovog života. Ovo je istina i ovo je jedan od utjecaja grijeha.
Druga skupina je rekla da ga uistinu skraćuje kao što se uskraćuje opskrba. Uzvišeni Allah je za bereket u opskrbi dao mnoge povode koji je umnožavaju i uvećavaju. Bereket u dužini života ima mnoge povode koji ga uvećavaju. Nije isključeno da se život može povećavati jednim, a skraćivati drugim povodima. Opskrba, smrtni časovi, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo iako su određenje Gospodara, Azze ve Dželle, On ipak određuje što želi putem povoda koje je učinio da ih njihovi uzroci iziskuju. Sljedeća skupina je rekla: Utjecaj grijeha na smanjenje dužine života je sadržan u tome da je suština života u životu srca.
Čovjekov život su samo vremena njegovoga življenja sa Allahom. To su sati njegova života. Dobročinstvo, takvaluk i pokornost povećavaju ova vremena koja su suština njegovog života, i nema drugog življenja osim ovoga. Kada se rob udalji od Allaha i zaokupira grijesima, izgube se oni istinski dani njegovog života.
Allah, azze ve dželle, otklanja strahopoštovanje prema griješniku iz srca stvorenja
Ovo je jedna od kazni za grijehe. Nema sumnje da on postane prezren kod njih, oni ga potcjenjuju, kao što je on sebe zapostavio i potcijenio. Koliko čovjek voli Allaha, toliko ga vole i ljudi. Koliko se pribojava Allaha, toliko ga se pribojavaju i ljudi. Koliko respektuje Allaha i Njegove zabrane, toliko ga respektuju i ljudi. Kako će rob narušiti Allahove zabrane a u isto vrijeme željeti da ljudi ne naruše njegove zabrane. Kako se može olahko odnositi prema Allahovom pravu, a da ga Allah ne učini prezrenim kod ljudi.
Kako može potcjenjivati nepokornosti Allahu a da ga ljudi ne potcjenjuju? Uzvišeni kaže: “Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.” (Hadž, 18)
Autor: dr. Seid El Kahtani – iz knjige: “Svijetlost bogobojaznosti i tame griješenja”
