Kufr, fisk

Od nepokornosti Allahu ima onih stvari koje ruše osnovu imana, i to se naziva kufrom ili nakidom, (tj. stvar koja nešto ruši i poništava), a ima i onih stvari koje ruše obavezni iman (imanul vadžib) i to se naziva fiskom.

Zato je neophodno poznavati svaki stepen i ono što se za njega veže. Isto tako, neophodno je napraviti razliku između stvari radi koje se tekfiri i stvari radi koje se ne tekfiri, jer nepoznavanje ovih stvari je mnoge odvelo u haridžizam ili, pak, muržizam. Uzvišeni kaže:

وَلَٰكِنَّ اللَّهَ حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ وَكَرَّهَ إِلَيْكُمُ الْكُفْرَ وَالْفُسُوقَ وَالْعِصْيَانَ

“Ali je Allah vama iman omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a kufr, fisk i nepokornost (masijet) vam omrazio.” (El-Hudžurat, 7)

Pogledaj kako je Uzvišeni napravio razliku između kufra, fiska i nepokornosti (ma'sijet). Zato rob neće biti siguran od greške sve dok ne napravi razliku u stvarima u kojima je Uzvišeni napravio razliku, i spoji stvari koje je Uzvišeni spojio.

Zato mora napraviti razliku između onoga što ruši osnovu imana, a to su mukeffirati (sve ono što izvodi iz vjere), i onoga što umanjuje obavezni ili poželjni iman a ne ruši osnovu imana.

Rezime ovoga bi bio: Iman kojem nasuprot stoji kufr jeste aslul iman tj. osnova imana. A što se tiče obaveznog imana kojem nasuprot stoji fisk i poželjnog imana kojem nasuprot stoji ostavljanje stvari čije ostavljanje ne predstavlja niti kufr niti fisk, neka se čovjek pripazi da ne pomiješa ova tri stepena, jer to predstavlja posrtaj.

Nevjernik je dakle onaj ko počini grijeh koji je kufr i koji ruši osnovu imana, bez obzira radilo se o:

-ostavljanju neke od obaveza osnove imana, poput neizgovaranja šehadeta, ostavljanja namaza, nevjerovanja srca – a to je kufr poricanja, nepostojanje srčanog ubjeđenja (jekina) – a to je kufr sumnje, i tome slični ogranci i obaveze osnove imana, bez obzira radilo se o djelima srca, jezika ili udova.

– ili činjenju nekih od harama koji ruše osnovu imana, bez obzira radilo se o o djelima srca, jezika ili udova, poput psovanja Allaha i Njegova Poslanika, upućivanje dove drugom mimo Allaha, klanje i sedžda drugom mimo Njega subhanehu ve teala, ili davanje prava na zakonodavstvo, tahlil i tahrim nekom drugom mimo Njega.

Veliki griješnik je onaj ko počini grijeh koji nije kufr poput zinaluka, krađe, pijenja alkohola i sl. Na ovu vrstu grijeha misli ulema kada opisuje vjerovanje ehli-sunneta vel džema'ata, i kaže: “Oni ne tekfire nikoga od sljedbenike Kible zbog grijeha kojeg počini dok ga ne ohalali” a ne na mukeffirate (djela koja izvode iz vjere), kako to pojedini džahili tvrde.

Izvor: Tewhid blogspot