Uzvišeni Allah kaže: “Oni, pak, koji su upućeni u znanje”
– U vezi ovog ajeta šejh Es-Sadi je rekao: “To znači oni u čijim srcima se učvrstilo znanje, a jekin se duboko urezao te rezultirao potpunim imanom – “vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe.”
– Rezultat tog znanja jesu i dobra djela – obavljanje namaza i davanje zekata – a to dvoje su neka od najboljih djela jer obuhvataju iskrenost prema Obožavanom i ihsan prema ljudima.
– Povjerovali su i u Sudnji dan pa se zbog toga boje Njegove prijetnje tj. Džehennema, a nadaju se Njegovom obećanju odnosno Džennetu.
Nafia bin Jezid: “Kaže se: dobro upućeni u znanje su oni koji su ponizni radi Allaha i ponizni radi Njega u djelima koja On voli, ne traže od onih koji su iznad njih, a niti preziru one ispod sebe.”
Imamu Ahmedu je rečeno: “Koga ćemo pitati nakon tebe? – Abdulvehhaba El-Veraka – tada ljudi primjetiše: ‘Doista, on nema obilno znanje’ – a imam Ahmed na to odgovori – Uistinu je on dobar čovjek – salih. Svakom čovjeku koji je kao on biva omogućeno da prepozna istinu.”
Imam Ahmed je bio upitan i o El-Kerhiju pa je rekao: “On je posjedovao osnovu znanja: to je strah od Allaha.”
Neki od selefa su rekli: “Dovoljan li je strah od Allaha kao znanje, a dovoljno li je obmanjivanje s Allahom1 kao neznanje.”
Korisno znanje
Imam ibn Redžeb dijeli znanje na dva dijela:
– Jedan od njih je ono znanje čiji plod biva u srcu insana, a to je znanje o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, Njegovim djelima koja rezultiraju strahom od Allaha, veličanjem, uvažavanjem, pokoravanjem Njemu, ljubavlju prema Njemu, nadom u Njega i traženjem od Njega, oslanjanjem samo na Njega – ovo je znanje koje je korisno!
– U ovom kontekstu Ibn Mesud radijellahu anhu kaže: “Uistinu ima ljudi koji uče Kur’an, a on ne prodire dublje od grla; ali onda, kada bude ušao u srce, pa se duboko nastani u njemu, tada biva od koristi.”
– El-Hasen el-Basri kaže: “Postoji dvije vrste znanja:
- znanje koje je na jeziku, a to je Allahov dokaz protiv sina Ademovog;
- znanje koje se nalazi u srcu – to je znanje koje koristi.”
– Drugi vid znanja kako ga vidi imam Ibn Redžeb je znanje koje je na jeziku, a to je Allahov dokaz kao što stoji u hadisu: “A Kur’an je dokaz za ili protiv tebe.”
Prvo što će biti uzdignuto od znanja je korisno znanje, a to je unutrašnje znanje koje se nastanjuje u srcu i koje ga popravlja. Ostaće znanje koje je na jeziku kao dokaz pa će ljudi biti nemarni prema njemu i niko neće raditi prema onome na što ono ukazuje, niti oni koji ga nose, a ni ostali. Zatim će otići odnosno nestati i ovo znanje sa nestankom onih koji ga nose i neće ostati osim Kur’an u mushafima. Međutim, tada neće biti onoga ko poznaje njegova značenja niti njegove granice i pravila. Zatim će i on biti uzdignut u posljednjem vremenu (prije Kijametskog dana) pa tada neće ostati ništa od njega, niti u mushafima, a niti u srcima.
Nakon toga će nastupiti Kijametski dan, kao što je rekao Poslanik alejhi selam: “Neće nastupiti Kijametski dan osim kada budu najgori ljudi.” (Muslim)
Ibn Mesud radijellahu anhu kaže: “Nemojte sticati znanje sa nijetom slijedeća tri razloga:
- da bi ste se njime prepirali sa maloumnicima,
- ili da bi ste se njime raspravljali sa učenima,
- ili da bi njime privukli pažnju ljudi.
Žudite da svojim govorom i djelom postignete ono što je kod Allaha, jer, doista to ostaje, a odlazi i nestaje sve ostalo.”
A evo i nekih manjkavosti i propusta koji se nalaze pri sticanju znanja u našem vremenu:
- često sva zaokupiranost i briga onoga koji stiče znanje bude privlačenje pažnje sebi, a ovo je vrlo opasna stvar. Ona skriva bolest u srcu čiji je šer skriven, prema tome za one koji uče vrijedi sljedeće:
- neka ti ne bude tvoja zaokupiranost i briga to da se ljudi okupljaju oko tebe;
- da te obaspu studijska svjetla2 i da gostuješ na programima zbog strasti;
- da budeš spominjan na sijelima po jakom hifzu, dobrom razumjevanju pojmova i logici.
Kada si više naučio i više radio po naučenom?
– Ibn El-Kajim je objasnio: “Svako znanje i djelo koje ne povećava snagu imanu i jekin ima neki problem. Onaj iman koji ne vuče djelo za sobom nosi problem u sebi. A problem jeste: mahana, propust, manjkavost.”
A mi u ovom vremenu imamo problema sa našim znanjem, naše djelo je suprotno onome što govorimo i koliko god čovjek bio obrazovan budeš iznenađen njegovim stavovima koji su suprotni njegovom velikom znanju i fikhu tj. razumjevanju, oštroumnošću i realnim rješenjima. I to je upravo kako je konstatovao Ibn el-Kajjim: u njegovom znanju ima problema.
El-Fudajil ibn Ijad kaže: “Čovjekov strah od Uzvišenog Allaha bivo shodno tome koliko je njegovo znanje o Allahu Uzvišenom.”
Iz knjige Dersovi odgoja iz hadisa vjerovjesnika
Autor: Halid el-Husejnan
Priprema i naslov: Menhedž
Ostali dersovi iz serijala ovdje
1 Ovim misli to da kada rob ustrajava na grijesima, a Uzvišeni Gospodar mu i pored toga stalno daje i pruža blagodati. Na taj način on biva obmanjen i zato se ne kaje i ne kloni tih grijeha i Uzvišeni ga tako postepeno približava kazni.
2 Ovim se misli na svijetlost i atmosferu koja se nalazi u studijima u toku vodjenja programa i emisija. Na taj način se pokušava pridobiti više učesnika i gledalaca, a shodno tome emisija ili program postaju slavni i popularni. To zadivljuje i zaprepaštava gosta koji učestvuje u takvim emisijama i programima. Da nas Allah sačuva ovakvih nijeta, amin!
