Mudrost Allahova je htjela da zaborav bude prirodna stvar čovjeka i da se ljudi razlikuju u misaonim sposobnostima i mogućnostima pamćenja i u tome su brojne mudrosti. Od tih mudrosti su da zaborav tjera učenika na obnavljanje znanja i ponavljanje učenog gradiva s vremena na vrijeme i sa tim stiče nagradu i stepene kod Allaha i povećava svoje razumijevanje u tom znanju i upoređuje između tih lekcija i onih koje je poslije naučio dok mu se sve to ne učvrsti u pamćenju.
Prenosi se od ‘Alije ibn Ebi Taliba r.a. da je rekao:
“Posjećujte se i ponavljajte među sobom hadis i nemojte ga ostavljati da se samo pamti.” (El-Hatib el-Bagdadi: El-Džami’ li ahlaqi-r-ravi ve ãdabi-s-sami'i, 1/236)
Od Ibn ‘Abbasa r.a. se prenosi da je govorio Se’id ibn Džubejru:
“‘Izađi sa nama do palmi!”, pa bi rekao: ‘O Seide, pričaj hadise!’ pa sam rekao: ‘Ja da govorim hadise a ti da gledaš’, pa je rekao: ‘Ako pogriješiš popraviću te’.” (El-Hatib el-Bagdadi: El-Džami’ li ahlaqi-r-ravi ve ãdabi-s-sami'i, 2/269)
Se’id b. ‘Abdu-l-‘Aziz je kritikovao el-Evzaine kolege govoreći:
“Šta vam je zašto se ne sastajete, zašto ne ponavljate?” (El-Hatib el-Bagdadi: El-Džami’ li ahlaqi-r-ravi ve ãdabi-s-sami'i, 2/269)
Prenosi se od Alije b. el-Hasana b. Šekika da je rekao:
“Bio sam sa Abdullah b. el-Mubarekom u džamiji u hladnoj zimskoj noći pa smo ustali da izađemo i kada smo bili na vratima džamije podsjetio me je na hadis ili sam ja njega podsjetio pa smo tako jedan drugog podsjećali i preslušavali sve dok nije došao mujezin i proučio ezan za sabah.” (El-Hatib el-Bagdadi: El-Džami’ li ahlaqi-r-ravi ve ãdabi-s-sami'i, 2/269)
Od Ebu Abdullaha Dža’fer b. Muhammeda se prenosi da je rekao:
“Srca su zemljište a znanje njegove sadnice a ponavljanje njihova voda pa ako se uskrati od zemlje voda, osuše se sadnice.” (El-Hatib el-Bagdadi: El-Džami’ li ahlaqi-r-ravi ve ãdabi-s-sami'i, 2/269)
Od Ez-Zuhrija se prenosi da je rekao:
“Ono što uništava znanje je zaborav i neponavljanje.” (Ibn ‘Abdu-l-Berr, Džamiu’ bejani-l-‘ilmi ve fadlihi, 1/108.)
Od Halila b. Ahmeda se prenosi da je rekao:
“Nastoj da ponavljaš ono što upamtiš više nego što nastojiš da ponavljaš ono što ti je u knjigama.” (Ibn ‘Abdu-l-Berr, Džamiu’ bejani-l-‘ilmi ve fadlihi, 1/108)
Rekao je Imam en-Nevevi u svojim savjetima učenicima:
“Neka ponavlja ono što je napamet naučio, stalno misli o tome i neka se drži koristi koje je iz toga izvukao i neka se druži prilikom ponavljanja sa onima koji prisustvuju predavanjima kod šejha.” (Imam en-Nevevi: El-Medžmu'u, 1/38)
Rekao je Imam Ibn Džema’a:
“Oni koji su redovni na predavanjima kod svoga učitelja treba da ponavljaju ono što su naučili od koristi općih normi, pravila itd., da ponavljaju riječi učitelja među sobom jer je u ponavljanju velika korist.” (Ibn Džema'a, Tezkiretu-s-sami'i ve-l-mutekellimi, str. 229.)
Ovaj naš govor ćemo ovdje završiti potvrđujući jednu važnu stvar a to je da nikad nije dovoljno bilježenja i pisanja znanja po listovima i njegova pamćenja jer znanje nije u knjigama ono je u glavama i to znanje ne napušta svoga nosioca gdje god otišao i on se može okoristiti sa njim kad god ga zatreba.
Iz knjige: Vrline učenika – Enes Ahmed Kerzun
