Pozivanje u ovu tročlanu ideju – pod bilo kojim od ovih obilježja – u jedinstvo između istinitog islama (koji je dokinuo vjerozakone prije njega), sa onim na čemu su jevreji i kršćani od vjere (gdje svaka od njih varira između dokinuća i iskrivljenja) predstavlja najveću poznatu spletku u borbi protiv islama i muslimana oko koje se ujedinila riječ kršćana i jevreja, na temelju njima zajedničkog razloga – “mržnja islama i muslimana”.
Umotali su je u omot sjajnih ali lažnih i varljivih parola koje imaju strašan ishod. One u islamu imaju status novotarskih ideja koje vode u zabludu i nevjerstvo. One su grješni plan za muslimane i poziv u potpuno otpadništvo od islama. One se sučeljavaju sa temeljima vjerovanja, skrnave svetost poslanika i objava, osporavaju istinitost Kur'ana i njegovu derogaciju svih objava prije njega, osporavaju derogaciju islamom svih zakona prije njega , osporavaju završetak vjerovjesništva i poslanstva Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Ova teorija koju šerijat odbacuje, kategorički je zabranjena svim dokazima zakonodavstva u islamu: Knjigom, sunnetom, konsenzusom te svim dokazima koji se pod tim podrazumijevaju.
Zato, muslimanu koji vjeruje da mu je Allah Gospodar, vjera islam, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik nije dozvoljeno odazvati se ovoj ideji, pristupati njenim konferencijama, seminarima, sastancima, udruženjima i biti priklonjen onima koji joj pozivaju. Naprotiv, treba je odbacivati, od nje odvraćati, upozoravati na nju i njene posljedice, govoriti o njenim negativnostima, odbijati od nje, iskazivati joj odbojnost, udaljavati je iz muslimanskih predjela, odvajati je od njihovih osjetila i osjećaja, uništavati je, negirati i protjerati na njen zapad i zazidati je u prsa njenih propagatora. Vođi muslimana je obaveza izvršiti kaznu otpadništva nad onim koji je zastupaju, nakon što se za to ispune uvjeti i nestanu zapreke; radi očuvanja vjere, upozorenja neozbiljnima, pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i uspostave čistog šerijata.
Ako se ovoj ideji posreći prijem kod jevreja i kršćana, pa njima to i pristaje; jer, oni se ne oslanjaju na objavljeni vječni zakon, nego je njihova vjera ili iskrivljena laž, ili islamom dokinuta istina. A što se muslimana tiče, tako mi Allaha, nije im dozvoljeno ni u kom slučaju prikloniti se ovoj ideji; jer, oni se priklanjaju objavljenom vječnom, u cijelosti istinitom, iskrenom, pravednom i milostivom zakonu.
Neka svaki musliman zna suštinu ove ideje; da je uzeta iz filozofije, politički proizvod, sa bezbožničkim ciljem1 i dolazi u novom ruhu da muslimanima napadne vjeru, zemlju i vlast. Dakle, ona kod muslimana i islama cilja sljedeće:
– Stvaranje etape pometnje u islamu, zbunjenost među muslimanima i njihovog zasipanja bujicom nejasnoća i strasti kako bi musliman bio ni živ ni mrtav;
– Smanjenje dometa i opsega islama;
– Napad na islam u temeljima s ciljem njegovog uništenja i nestanka, slabljenja muslimana, nestanka i skrivanja vjerovanja iz njihovih srca;
– Uklanjanje islamske veze među muslimanima u svim krajevima svijeta radi uvođenja novopečenog bratstva – “Bratstva jevreja i kršćana”;
– Odvraćanje islamskih pera i jezika od smatranja i proglašavanja nevjernicima jevreja, kršćana i drugih, koje je Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proglasio nevjernicima, ukoliko ne povjeruju u ovaj islam i ne ostave vjere mimo njega;
– Cilja poništenje za muslimane obaveznih islamskih propisa prema nevjernicima – jevrejima, kršćanima i drugim nevjerničkim narodima, koji nisu povjerovali u ovaj islam i ostavili vjere mimo njega;
– Cilja odvraćanje muslimana od vrhunca islama – borbe na Allahovom putu, od čega je i borba protiv sljedbenika Knjige radi prihvatanja islama i nametanje džizije ukoliko ne prihvate islam. Uzvišeni Allah kaže: “Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjaju i ne ispovjedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno.” (Et-Tevba, 29)
Koliko je u borbi protiv nevjernika – neprijatelja Allaha, Njegovog Poslanika i vjernika – zastrašivanja za njih i ulijevanja straha u njihova srca, što će islamu donijeti pobjedu a njegovim neprijateljima poniženje, i čime će Allah zaliječiti prsa vjernika.
Uzvišeni Allah kaže: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje.”(El-Enfal, 60)
Čudno je podbacivanje muslimana prema ovoj šerijatskoj snazi. Čudna li je pojava njihovog podbacivanja u ubitačnim situacijama: situaciji napada na Borbu i njenog skrivanja; situaciji tumačenja borbe u smislu odbrane, a ne radi predaje islamu ili džizije ukoliko islam ne prime; i situaciji promjene imena džihad u terorizam, kako bi se odvratilo od njega. Ovako je situacija muslimane dovela do nestanka njihovog stava o nametanju glavarine nevjernicima u njihovoj skorijoj budućnosti.
Nametanje džizije jevrejima i kršćanima, ukoliko ne prime islam, predstavlja ponos za muslimane, a poniženje za nevjernike. Zbog toga su od četvrtog stoljeća po Hidžri pokušavali da ponište džiziju i skinu je sa sebe. Prva knjiga koju su jevreji falsifikovali nastala je početkom četvrtog stoljeća po Hidžri. Ovu je knjigu namjesnik muslimana izložio učenjacima.
Imam mufessir, Muhammed b. Džerir et-Taberi, rahimehullah, umro 310. godine po hidžri, za nju je rekao da je falsifikovana i podmetnuta, jer je u njoj svjedočanstvo Muavije b. Ebi Sufjana, radijallahu anhu. On je primio islam u godini oslobođenja Mekke, poslije sedme godine – godine Bitke na Hajberu. Oni pak, tvrde da ih je ova knjiga oslobodila džizje u godini Hajbera. U njoj je svjedočanstvo Sa'd b. Muaza, radijallahu anhu, a on je preselio u godini Hendeka prije Hajbera. Tako je utvrdio njenu lažnost.
Jevreji nisu prestali s vremena na vrijeme štampati (ovu knjigu), a svaki put učenjaci za nju kažu da je falsifikovana. Bila je u vremenu Hatiba el-Bagdadija, umro 463. godine, pa ju je osudio. Izdali su je u sedmom stoljeću u vrijeme šejhul-islama Ibn Tejmije, rahimehullah, umro 728. godine, pa ju je i on osudio. I tako redom…
Opširan komentar ovog nalazi se u knjizi Ahkam ehli-zimmah 1/5 -7 od Ibnul-Kajjima, rahimehullah, umro 751. godine. Kršćani su falsifikovali deklaraciju Sveta Katarina, obješenu u gradiću Et-Tur, na Sinaju.”Sveta Katarina” i “Katarina” su imena žene jednog svećenika. Crkva u gradiću Et-Tur je nazvana njenim imenom, jer je ona u devetom stoljeću u njoj sahranjena. Riječ je o lažnoj deklaraciji koju su podmetnuli kršćani. U časopisu Ed-Dara br.3 od 1400. godine, str.124-130, nalazi se važno istraživanje o pojašnjenju nekih dokumenata koje su jevreji i kršćani falsificirali, a među njima je i ovaj dokument. Njen autor je Abdulbaki Fesah, na univeritetu Konstantina, u Alžiru. Dodatak ovome jeste jedan od dokaza njenog falsificiranja, a to je pomen Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kao njenog svjedoka. On je islam primio u godini Hajbera – sedme godine, dok knjiga datira iz druge godine po hidžri. O “mjestu Et-Tur – Sinaj” a koji je u devetom stoljeću nazvan imenom Sant Katrin, pogledaj djelo El-Mevsu'atul-arabija el-mujessera 1/830, djelo El-Munedžid tema Sinaj – Et-Tur, Mu'džemul-buldan tema Et-Tur –Sinaj i El-Munedžid fil-e'alam str.295.
CILJEVI MEĐURELIGIJSKOG DIJALOGA
– Ciljaju rušenje islamskih temelja, čija je osnova privrženost i odricanje u ime Allaha – el'vela’ vel-bera’ i ljubav i mržnja u ime Allaha – el-hubb vel-bugd fillah. Ova podmukla teorija ima za cilj uklanjanje prepreke odricanjna muslimana od nevjernika, odvajanje od njih, obožavanje Allaha ispoljavanjem prijezira i neprijateljstva prema njima, udaljavanje od prijateljstva sa njima, njihovog uzimanja zaštitnika i razvijanja ljubavi i prijateljstva prema njima;
– Cilj ubacivanja neprijateljskog duha prema vjeri u misli, u odori jedinstva religija; razdvajanje islamskog svijeta od njegove vjere; odvajanje njihovog zakona u Kur'anu i sunnetu od života – kako bi im bilo olakšano potisnuti ga na periferiju misli; ubacivanje rušilačkog morala; čišćenje muslimana od svih faktora – tako da neće biti predložen za vodstvo i upravljanje; stavljanje muslimana na mjesto slušanja onog što mu se diktira od njegovih neprijatelja – neprijatelja njegove vjere. Tek tada će stići do srži cilja: ovladavanje svijetom bez ikakvog otpora.
– Cilja obaranje suštine islama, njegove superiornosti, dominacije i prednosti; tako što će se jasni, od iskrivljenja i izmjene sačuvan islam, staviti na stupanj jednak svim drugim dokinutim i iskrivljenim vjerama;
– Cilja stvaranje pretpostavki širenju kršćanstva te je radi toga pristupilo uklanjanju prepreke kod muslimana i smanjenju njihovog očekivanog otpora, njihovim prethodnim ispunjavanjem slabošću i glupošću;
– Glavni cilj je širenje dominacije nevjernika (jevreja, kršćana, komunista i drugih) nad cijelim svijetom i njegovo gutanje. Ovo pogotovo nad islamskim svijetom, posebno Bliskim istokom; nad srcem i centrom islama – Arapskim poluotokom.
Ovo se odvija po najjačem planu u kome su se nevjernički narodi okupili i po kome rade, radi opće borbe protiv islama i muslimana na razne načine; ideološki, kulturološki, ekonomski, politički, te uspostavom zajedničkog tržišta kojim ne upravlja islamski Šerijat, u kome nema dozvoljenog – halal zarađivanja, pa se kamata raširila, poroci namnožili, osjećanja i razum nestali, a pokvarene snage protiv svake urođene prirodnosti i ispravnog zakona ojačale.
„Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju „održana u Kiru 29/03/1415. i „Svjetska konferencija o ženama“ održana u Pekingu 1416. godine, nisu ništa do prijedlozi sprovođenja ovih zvjerskih ciljeva.
Ovu su samo neki ciljevi ove grješničke teorije. Od teškoće iskušenja jeste da skupina muslimana i grupa onih koji se pripisuju islamu prihvaćaju ovu teoriju i trče za njom po konferencijama koje se radi nje održavaju i sl., te na njima podižu svoje glasove pretičući ove nevjernike u njihovoj pokvarenoj ideji i podmuklom planu. Tako je jedan od onih koji se pripisuju islamu iznio sljedeću ideju: „izdavanje knjige koja će u svojim koricama objediniti između Časnog Kur'ana, Tevrata i Indžila,“
A mi čitamo Allahov govor: „To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ.“ (El-E'araf, 155)
Poznato je da su vrata tumačenja i idžtihada prostrana tako da čovjeka koji se njima bavi odvedu u uvjerenje da je dozvoljeno zabranjeno, a zabranjeno dozvoljeno. Ovo u slučaju da u svojoj osnovi bude prihvatljiv, a šta je tek ako nije prihvatljiv. Ustvari, to je grješan idžtihad; radi njegovog suprotstavljanja nužno poznatim osnovama vjere. U oba slučaja, nije dozvoljeno ostavljanje pojašnjavanja sunneta i upute. Obaveza je odbaciti pogrešne idžtihade i pogrešna tumačenja, a da ne govorimo o onima koji su u osnovi neispravni. Obaveza je pojašnjavati; radi očuvanja ove vjere, njene odbrane i izvršenja obaveze koju nalažu znanje i vjerovanje.
Ova teorija sa svojim korjenima, obilježjima i članovima je najteže iskušenje muslimana u ovom našem vremenu. Ona je očigledno nevjerstvo. To je teorija miješanja između islama i nevjerstva, istine i laži, upute i zablude, dobrog i lošeg, sunneta i novotarije, pokornosti i grijeha.
U ovoj grješnoj ideji i strašnoj zamci sastala su se iskušenja izokretanja, falsifikovanja i pogrešnog tumačenja. A ovaj islamski ummet, kome se Allah smilovao, neće se ujediniti na zabludi. U njemu će, hvala Allahu, sve do Sudnjeg dana, stalno biti pobjedonosna skupina na istini, koji će slijediti znanje i Kur'an, upute i pojašnjenja, od Allahove vjere odbacivati iskrivljenje onih koji pretjeruju, falsificiranje onih koji lažu i tumačenje neznalica. Zato, naša obaveza prema svim muslimanima je: podučavanje, pojašnjavanje, savjetovanje, upućivanje i odbacivanje neprijateljstva od islama. Ko upozori, taj je radosnu vijest donio.
Ovo je odgovor u općenitom smislu, koji obuhvata ovu opasnu teoriju, otkriva njene kratkoročne i dugoročne planove rušenja, uništavanja i penjana na vlast bez ikakvog otpora.
UKRATKO
Pozivanje muslimana u jedinstvo između islama i drugih zakona i vjera, koji variraju između iskrivljenosti i poništenja islamskim šerijatom, predstavlja jasno otpadništvo zbog obznane kritike islamu u njegovoj osnovi, granama, vjerovanju i praksi. Ovo je konsenzus. Ovo među muslimanima ne smije biti predmet neslaganja. Ovo je ulazak u dugotrajnu bitku s kršćanima i najljućim neprijateljima vjernika.
Iz knjige „Međureligijski dijalog“
Autor: Bekr b. Abdullah Ebu Zejd
Bilješka:
1 Vidi djelo El-Iman od Osmana Abdulkadira es-Safija, str. 117.
