Naslovnica Savremeni učenjaci Abdullah ibn Džibrin Biografija šejha Abdullaha ibn Abdirrahmana ibn Džibrina, rahimehullah

Biografija šejha Abdullaha ibn Abdirrahmana ibn Džibrina, rahimehullah

1395
Abdullah ibn Džibrin
Šejh Abdullah ibn Džibrin

Ime i porijeklo: Puno ime mu je ‘Abdullah b. ‘Abdurrahman b. ‘Abdullah b. Ibrahim b. Fehd b. Hamed b. Džibrin. Porijeklom je iz porodice “Alu Rešid”, koji vode porijeklo od ‘Atijje b. Zejda, a njegovo pleme – “Benu Zejd”, je veoma poznato pleme iz oblasti Nedžda. U osnovi su porijeklom iz grada Šakra’, ali se jedan njihov ogranak preselio u mjesto zvano el-Kuvej'ijja, gdje se i nastaniše.

Pleme: Pripadnici ovog plemena su bili poznati kroz istoriju Nedžda, i njihova imena se često spominju na sijelima, ali nažalost nisu imali prilike da ih knjige historije zabilježe, zbog slabog interesovanja za istorijom uopšte. Hamed b. Džibrin, četvrti od djedova u lozi, živio je sredinom 13. stoljeća, i bio je poznat po tome što je na sebe preuzeo sudstvo, vilajet i emaret, grada el-Kuvej'ijja. Bio je veoma ugledan i pozicioniran čovjek među svojim narodom, i bio im je hatib, i emir, i kadija, jer ga je Allah, dž.š., obdario znanjem i imetkom, bunarima za vodu, i stručnom obradom zamrle zemlje, kako nam o tome govore državni spisi potpisani njegovim imenom, kao i imenima njegove djece nakon njega. Ostavio je ogromno znanje za sobom, jer je imao uz sebe pisare i radnike koji su bili upošljeni prepiskom novih knjiga, i veliki broj tih djela je do dana današnjeg sačuvan kao vakuf kod njegovih unuka.

Nakon njega dolazi do izražaja njegov unuk Ibrahim b. Fahd, rhm., koji se tkđ. posveti stjecanju znanja i učenju, i pred cijenjenim šejhom ‘Abdurrahman b. Hasenom Alu Šejhom, kao i pred šejhom ‘Abdullah Ebabtinu, kao i pred šejhom Hamed b. Mu'ammerom. Čitao je, prepisivao, i napamet učio obilno znanje, i za sobom je ostavio brojne rukopise, potpisane njegovim imenom. Neke od njih je ručno prepisivao, dok je neke na drugi način stekao. Bio je imam, hatib, muftija, muderris, podučavao je Kur'anu i Hadisu, i preselio je krajem 13. stoljeća po hidžri.

Nakon njega stupa na scenu njegov sin ‘Abdullah, koji je bio hafiz Kur'ana, i koji je učio pred svojim ocem, i nekim učenjacima svojeg mjesta. I on je bio imam, hatib, i mu'allim, u mjestu zvanom Mez'al, u el-Kuvej'ijji. Bio je poznat po ručnoj prepisci naučnih djela, koja su ostala kao vakuf nakon njega. Preselio je 1344.h.g.

Nakon njega, Muhammed b. ‘Abdullah, njegov sin, postaje imamom i hatibom, koji je učio pred svojim ocem, ali je i putovao na druga mjesta radi stjecanja znanja. Mnoge metnove je znao napamet, i svojom rukom je prepisao brojna djela. Umro je 1355.g.

Što se tiče oca, šejha o kojem pišemo, i on je bio jedan od stjecatelja šeri'atskog znanja, koji je tkđ., bio hafiz Kur'ana. Rođen je 1321.h.g., i preuzeo je funkciju imama nakon njegova brata. Nakon izvjesnog vremana prelazi u grad Rejjin, radi učenja pred poznatim kadijom ‘Abdul-‘Aziz el-Šisrijem, poznatijeg po kunji Ebu Habib. Tamo je ostao sve do njegove smrti, nakon čega se seli u Rijad, gdje i umire 1387.h.g..

Djetinjstvo: Šejh ‘Abdullah b. Džibrin hfz., je rođen 1352.h.g., u mjestu el-Kuvej'ijja. Odrastao je u Rejjinu, i proces učenja otpočinje 1359.h.g.. S obzirom da tada nije bilo redovnih škola, malo je okasnio u upotpunjenju školskog programa, ali je već bio hafiz Kur'ana sa 12 godina. Savladao je pisanje, i pravopisna pravila, nakon čega se predao hifzu i pamćenju metnova koje je završio 1367.h.g.. Prije toga je učio osnovne nauke poput gramatike, pred svojim ocem, i to iz djela el-Adžrumijja, a zatim i ostale metnove poput el-Rahubijja iz nauke fera'ida, el-Erbe'in el-Nevevijja iz hadisa, ‘Umdetul-Ahkam itd.. Nakon što je naučio Kur'an napamet, otpočeo je sa učenjem Kur'ana pred drugim šejhom, pred šejh ‘Abdul-‘Aziz b. Muhammed el-Šisrijem, poznatijeg po imenu Ebu Habib. Pred njime je učio i hadis, poput Sahihajna, Muhtesar Sunen Ebu Davuda, i dijelom Sunen Tirmizija sa šerhom “Tuhfetul-Ahvezi”. U tom periodu savlađuje i “Subulul-Selam”, “Džami'ul-Bejan” od Ibnu Redžeba, “Nejlul-Evtar”, Tefsir od Ibnu Džerir el-Taberija, kao i Tefsir od Ibnu Kesira. Tada uči napamet i “Kitabul-Tevhid”, uz čitanje njegovih šerhova i komentara. Iz fikha uči napamet i savlađuje djelo “Zadul-Mustakn'a”, sa čitanjem gotovo svih njegovih šerhova.

Uz sve navedeno, šejh prelazi i određena djela iz književnosti, historije, biografija, sve do početka 1374.h.g., kada se seli sa svojim šejhom, Ebu Habibom, u Rijad, gdje upisuje redovno školovanje u naučnom institutu “Imamul-Da'ava”, gdje završava srednju četvorogodišnju školu, stječući diplomu srednje škole 1377.h.g.. Nakon toga upisuje visoke nauke u istom institutu, u trajanju od četri godine, kada stječe diplomu fakulteta 1381.h.g., sa svršenim šeri'atskim fakultetom. Godine 1388.h.g., upisuje “Visoki sudski institut” (ma'ahedul-kada’ el-‘ali), gdje boravi tri godine, stječući zvanje magistra 1390.h.g.. Nakon deset godina upisuje doktorat na Šeri'atskom Fakultetu u Rijadu, kojeg završava 1407.h.g., sa ocjenom “mumtaz”, sa počasnom titulom, a u međuvremenu se bavio podučavanjem visoke uleme, držao im je predavanja, koji su pred njime branili svoje radove, jedni druge okorišćavajući u učenju. Učesnik je brojnih naučnih skupova, istraživačkih radova, putovanja, kao i brojnih sjednica, ispunjenih hajrom i uputom.

Socijalno stanje: Oženio se 1370.h.g., sa ženom poznatom po vjeri i čednosti, koja se maksimalno zalagala na polju hizmeta svog muža, i ukazivanju mu njegovih prava. Sa njome je dobio 12 djece. Umire 1414.h.g., nakon 44.g. braka. Prije dolaska u Rijad je živio pod pokroviteljstvom svoga oca, da bi nakon prelaska u Rijad živio više od osam godina kao podstanar, nakon čega kupuje skromniju kućicu gdje provodi 17 godina svoga života, u skromnom stanju, bez nekog posebnog uživanja. 1402.h.g. prelazi u noviju kuću koju dobija na poklon od banke “el-Tenmija el-‘Akarija”, u kojoj danas živi kao i sav ostali svijet.

‘Akida: Što se tiče vjerskih ubjeđenja i ‘akide, odgojen je na ispravnom vjerovanju, kojeg je preuzeo od svog oca i djedova, kao i od poznate uleme i iskrenih šejhova: Pred njima je učio ‘akidu Ehli Sunneta vel-Džema'ata, i stavove selaful-saliha. Učio je napamet, i pred šejhovima prelazio djela poput “Vasitijje” od šejha Muhammed b. ‘Abdul-Vehhaba rhm., kao i njene komentare od strane šejhova, od kojih se podučio šeri'atskim znanostima, i koji su mu tumačili i pojašnjavali manje jasne izraze i fraze, ukazujući mu na načine dokazivanja tekstovima, tako da se uputio stazom – hvala Allahu – kojom su hodali naši šejhovi, kada je u pitanju rad sa knjigama selefa. Pred njime su ove knjige učili brojni studenti i učenici, kako one kratkog tipa (muhtesar), tako i one duže (mebsut), poput “Vasitijje” od Herrasa, ili Ibnu Selmana, ili Ibnu Rešida, i poput “Tahavije”, “Lum'atul-I'itkada”, razne šerhove i komentare “Kitabul-Tevhida”, knjige od šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., i njegova učenika Ibnu Kajjima rhm., onda i djela od hafiza el-Hikemija, i ostalih autora selefijskih djela.

Dobar je poznavalac dokaza ‘akide i vjerovanja, i to je bio predmet kojeg je predavao na odjelu ‘akide i savremenih ideoloških pravaca, na Univerzitetu “Muhammed b. Su'ud el-Islamijjeh”. Tamo se bavio predavanjem ‘akide i islamskog vjerovanja uopšte, i bio je mentor brojnim djelima koje je univerzitet prihvatao na ovom odsjeku, i učestvovao je u komisijama za izvođenje magistara i doktora, upućujući studente na korisna djela iz ove oblasti, tako da je i pored duboke starosti, bivao mentor velikom broju radova, bivši i dalje u kontaktu sa univerzitetom, opslužujući studente svojim znanjem.

Što se tiče fikha, većina šejhova pred kojima je učio su bili specijalisti i dobri poznavaoci mezheba Ahmed b. Hanbela rhm., od kojeg, u većini slučajeva, nisu odstupali.

Na njega se i šejh Abdullah usredsredio, pomno proučavajući knjige ovog mezheba, i onoga što je u uskoj vezi s njime, mada je poznato da je mezheb Ahmed b. Hanbela rhm., jedan od najširokogrudnijih mezheba, zbog postojanja velikog broja rivajeta, koji se u brojnim pitanjima podudaraju sa mišljenjima ostalih mezheba. Ko se bude bavio detaljnijim proučavanjem ovog mezheba, dolazi u dodir sa brojnim mišljenjima ostalih mezheba, izuzev određenog broja pitanja koji se ne mogu desiti u stvarnosti, a koja se mogu naći po knjigama drugih mezheba, koja, i da se dese, je lako riješiti, usporedbom sa već riješenim pitanjima najsličnijim njima.

Šejhovi: Šejhovi od kojih je direktno uzimao znanje su:
1. Šejh ‘Abdurrahman b. Džibrin rhm., njegov otac, koji ga je podučio čitanju i pisanju, godine 1359.h.g.. Bio je jedan od boljih stjecatelja znanja, dobar savjetnik, iskren čovjek, koji je mnoge odgojio i znanju podučio, i brigu je o studentima vodio, kako bi spojili između znanja i rada. Umro je 1377.h.g..

2. Čovjek koji je intelektualno najviše imao uticaja na njega, je bio šejh ‘Abdul-Aziz b. Muhammed Ebu Habib el-Šisri rhm., pred kojim je učio kapitalna islamska djela. Pred njime je učio od 1367.h.g., pa sve do 1387.h.g., kada je i preselio u Rijadu.

3. Šejh Salih b. Talek rhm., je osoba koja je bitno uticala na intelektualni opus šejh Abdullaha. Bio je imam i hatib u Rejjinu, a potom sudija u Hafrul-Batinu, nakon čega je otišao u penziju, nastanivši se u Rijadu. Umro je 1381.h.g.. Bio je slijep, ali mu je Allah dž.š., podario jako pamćenje, i jako razumjevanje, tako da se od njega mogao okoristiti i stari i mladi. Šejh ‘Abdullah je pred njime prelazio djela iz ‘akide, hadisa; njegovim predavanjima je prisustvovao, uz bezbroj drugih ‘alima i učenjaka. Šejh Salih je bio čudo svoga vakta.

4. Šejh pred kojim je učio, i od kojeg se bitno okoristio je i šejh Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh, o kojem se ne mora mnogo pričati. Šejh ‘Abdullah b. Džibrin je kod njega imao redovne dersove sa ostalim učenicima, onda kada je osnovan naučni institut “Imamul-Da'ava”, u mjesecu saferu, 1374.h.g. Šejh Muhammed se bavio predavanjima iz svih islamskih znanosti na tom institutu. Na tom mjestu je ostao sve do 1381.h.g., kada je prestao baviti se predavanjima, jer je bio zadužen novom funkcijom – muftijstvom i rijasetom kadiluka (el-ifta’ ve ri'asetul-kada’), sve do smrti 1389.h.g., u mjesecu ramazanu, rahimehullahu te'ala.

5. Šejh Isma'il el-Ensari rhm., (tefsir, hadis, nahv, usul).
6. Šejh ‘Abdul-Aziz b. Nasir b. Rešid rhm., (fera'id, fikh).
7. Šejh Hammad b. Medžd el-Ensari rhm., (magistratura).
8. Šejh Muhammed el-Bejhani rhm., (magistratura).
9. Šejh ‘Abdul-Hamid ‘Ammar el-Džeza'iri rhm., (magistratura).
10. Šejh ‘Abdullah b. Muhammed b. Hamid rhm., (fikh, kada’).
11. Šejh ‘Abdul-Rezzak el-‘Afifi rhm., (tefsir, hadis).
12. Šejh Menna'a Halil el-Kattan rhm., (tefsir).
13. Šejh Omer b. Metrek rhm., jedan od prvih saudijaca koji su posjedovali doktorat, (fikh, hadis, tefsir, mu'amelat).
14. Šejh Muhammed ‘Abdul-Vehhab el-Buhajri el-Masri.
15. Šejh Muhammed el-Džundi el-Masri rhm..
16. Šejh Muhammed el-Hidžazi rhm., pisac tefsira “el-Vadih”.
17. Šejh Taha el-Dessuki el-‘Arebi el-Masri rhm..

Šejhovi, pred kojima je učio van naučnih instituta i škola su:
1. Šejh ‘Abdul-Aziz b. Baz rhm., pred kojim je većinu njegovih dersova prisustvovao, koje je održavao u el-Džami’ el-Kebir, u Rijadu, nakon sabah, ikindije i akšam namaza. Od njega je slušao predavanja iz različitih oblasti islamskog znanja.
2. Šejh Muhammed b. Ibrahim el-Muhejzi’, kadija.
3. Šejh ‘Abdurrahman b. Muhammed b. Huvejmil, kadija.
4. Šejh Fehd b. Humejn el-Fehd rhm..
5. Šejh ‘Abdurrahman Muhammed el-Mukrin rhm..
6. Šejh ‘Abdurrahman b. ‘Abdullah b. Fursan rhm..
7. Šejh Muhammed b. Džabir rhm..

Dakle, kao što smo spomenuli, najuticajniji od svih navedenih šejhova na intelektualni opus šejh Džibrina hfz., bili su šejh ‘Abdul-Aziz el-Šisri rhm., i šejh Muhammed b. Ibrahim rhm..

Funkcije koje je opsluživao:

1. 1380.h.g., bio je u sklopu daija koji su bili zaduženi za da'vet na sjevernom djelu države, po osnovu naredbe tadašnjeg kralja Su'uda, kao i po osnovu savjeta šejh Muhammed b. Ibrahima rhm., a pod pokroviteljstvom šejh ‘Abdul-Aziz el-Šisrija rhm., počevši od granice sa Kuvajtom, duž granice sa Irakom i Jordanom, te dužinom granica države, i sa lijeve i sa desne strane, i u brojnim drugim gradovima. Da'va je bila osmišljena kroz dersove, poduku, raspodjelu knjiga iz oblasti ‘akide i ruknova islama, jer je bezbroj beduinskih plemena živjelo u dubokom neznanju, koji od islama znadoše samo ime, namaz ili post, i tome slično. Mnogi od njih nisu znali namaz ispravno klanjati; na mnogo mjesto su radili širkijate, tako da je organizacija uložila maksimalni trud i napor u podučavanju muslimana, čime je Allah dž.š., okoristio svakog ko je želio hajr!

2. Nakon toga je bio određen za profesora na institutu “Imamul-Da'ava”, u mjesecu ša'abanu, 1381.h.g., sve do 1395.h.g.. Predavao je brojne islamske znanosti, poput: hadisa, fikha, tevhida, tefsira, mustalaha, nahva, istorije, …

3. 1395.h.g., prelazi na šeri'atski fakultet u Rijadu, gdje se bavi predavanjem tevhida i ‘akide na prvoj godini studija, kroz knjige: “Tedmorijja”, “Tahavija”…

4. 1402.h.g. prelazi u “Ri'aset Naučnog Istraživanja, Muftijstva, Da'aveta i Upute”, bivši jednim od članova muftijstva, gdje je bio zadužen za izdavanje fetvi, kako usmeno tako i pismeno, nakon čega prestaje sa radom u muftijstvu, ali i dalje ostaje u konsultaciji s njima kada su pismeni radovi u pitanju.

5. Pored navedenog, bio je i imam u mesdžidu Alu Hammad u Rijadu, od mjeseca ševvala, 1389.h.g., pa sve do 1397.h.g.. Od tada, pa do smrti, bavi se držanjem predavanja i hutbi po raznoraznim mesdžidima Rijada, a često puta predvodi i bajram namaze. U tom periodu je često puta zamjenjivao šejha ‘Abdul-Aziza b. Abdullaha b. Baza rhm., kao imam u njegovom mesdžidu, gdje se bavio držanjem predavanja i imametom.

6. Od 1398.h.g., ima redovno nedjeljno predavanje na medresi “Darul-‘ilm” na kojoj su prešli Sahihajn, otpočevši Sunen od imama Tirmizija. Metnove mu čitaju šejh Ibrahim b. Abdullah b. Gajs, šejh dr. Muhammed b. Nasir el-Suhejbani, šejh dr. Fehd el-Selemeh, hfz..

7. Od 1408.h.g. bavi se predavanjem na “Sudijskom Institutu”, koji je u sklopu univerzuteta Muhammed b. Su'ud el-Islamijjeh, gdje se bavio predavanjem fikha, na prvoj godini studija, kao i “Sijase el-Šer'ijje” (islamska politika), kao i oblast “Mu'amelata”, imajući predavanje dva puta nedjeljno. Na drugoj godini bavio se predavanjem “Ahval el-Šahsijja” (civilni propisi), imajući tri put nedjeljno predavanje iz ove oblasti, a na trećoj godini se bavio predavanjima iz oblasti islamske politike “el-Sijasa el-Šer'ijja”.

8. Bio je mentor mnogobrojnim magistrima i doktorima u sklopu spomenutog Univerziteta, i to u toku svih ovih godina, kao i za vrijeme opsluženja muftijstva, svoj rad na univerzitetu nikako nije prekidao. Svake godine je preuzimao obavezu mentorstva nad trojicom ili četvoricom studenata, pregledavajući im radove jedanput mjesečno, ispravljajući im greške, upućujući ih na zdravo razumjevanje i izvore teme koju obrađuju!

9. Bio je aktivni da'ija u Sa'udijskoj Arabiji, gdje je obilazio i mjesta van Rijada, držeći predavanja, hutbe, učestvujući na seminarima, i programima raznoraznih centara…

10. Bio je aktivni učesnik da'aveta u danima hadždža, oličenom u fetvama, dersovima, i ostalim organizacijama hadždža.

Napisana djela:
1. Ahbarul-Ahad fil-Hadis el-Nebevi.
2. El-Tedhin: Maddetuhu ve Hukmuhu fil-Islam.
3. El-Dževab el-Fa'ik fil-Reddi ‘ala Mubeddilil-Haka'ik.
4. El-Šehadetan: Ma'anahuma va ma Testelzimuhu.
5. El-ta'alikat ‘ala metnil-Lum'ah.
6. Tahkik šerhil-Zerkeši ‘ala Muhtesaril-Hireki.
7. El-Islam, bejnel-Ifrat vel-Tefrit.
8. Talebul-‘Ilm ve Fadlul-‘Ulema’.
9. El-Hivar el-Ramadani.
10. El-Idžabat el-Behijja fil-Mesa'il el-Ramadanijja.

Za više podataka o šejhu, obratite se na: www.ibn-jebreen.com