Naslovnica Fetve Osoba koja obavještava one koji joj dođu o njihovim intimnim i tajnim...

Osoba koja obavještava one koji joj dođu o njihovim intimnim i tajnim stvarima

641
sihr

Pitanje:

Jedan od velikih lažljivaca tvrdi kako poznaje stvari iz domena gajba – nepoznatog. To čini putem učenja nekih tekstova epileptičnim osobama. Isto tako, bolesnicima daje neke napisane listove da se nakade na njima, te neke talismane da ih stave na sebe. Kada dođe neka bolesna osoba da se liječi kod njega, koja inače pije alkohol, on je obavještava kako je juče pila alkohol, da je ostatak tog alkohola na tom i tom mjestu, te da on neće pristupiti liječenju od epilepsije sve dok se ne kloni konzumiranja alkohola. Bolesna osoba na kraju prizna da je sve tako kako je rekao. Sada tražimo vaše mišljenje o tom pitanju!

Da li je dozvoljeno da se družimo s tom osobom i da mu nazivamo selam? Da li je dozvoljeno da on predvodi džemat kao imam, jer to ponekad čini? Mi smo ga savjetovali o ovom pitanju, ali on ne prima nikakve savjete uz obrazloženje da je on u pravu. Od vas očekujemo da date svoje mišljenje o ovom pitanju.

Odgovor:

Nema sumnje da se ovdje radi o vračaru (sihirbazu) koji u svojim poslovima sarađuje sa džinima i šejtanima.

Da bi došao do neophodnih informacija vezanih  za tajne ljudi, on se mora približiti džinima određenim stvarima koje oni vole, kao što je klanje životinja u njihovo ime, dozivanje njihovih vlastitih imena, činjenje poslušnosti njima na taj način što griješe prema Allahu, dž. š., jedenjem harama i nečistih stvari i sl.

Poznato je da nabrojane stvari spadaju u širk i kufr. Ovakve osobe pozivaju se na iskreno pokajanje Uzvišenom Allahu za svoj kufr. Ako se pokaju, to se prihvata od njih, a ako ne, onda bivaju osuđeni na smrt (od strane kadije u šerijatskoj zemlji, op.r).

Isto tako, nije dozvoljeno klanjati za ovakvim osoboma. S njima je završeno sve dok se iskreno ne pokaju.

Allah, dž. š., najbolje zna.

(Preuzeto iz djela: Ibn Džibrin, El-Lu’lu’ul-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 20)

Iz knjige “Odgovori o islamskom vjerovanju”,  str. 27, autora Muhammeda Saliha Munedždžida