Cijenjeni čitaoci, u nastavku je šesto poglavlje iz djela Mu'tesar – komentar Knjige tevhida od uvaženog šejha Alija el-Hudajra, jednog od najvećih živućih učenjaka na polju islamskog ubjeđenja – akide. Ovo poglavlje obiluje jako korisnim meselama o značenju tevhida, poput mesela kufra u taguta, prijateljevanja sa kafirima, življenja u nevjerničkim zemljama, uzimanja njihovih državljanstava, nošenje obilježja nevjerstva, upošljavanja kafira, rada za kafire, te o drugim bitnim savremenim meselama.
Poglavlje o tefsiru (pojašnjenju) značenja tevhida i svjedočenja da nema drugog božanstva osim Allaha
Uzvišeni kaže: Oni kojima dove upućuju traže način da se Gospodaru svome približe – koji od njih će biti najbliži. (El- Isra, 57)
I kaže: I kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Ja se odričem onih koje vi obožavate, osim Onoga Koji me je stvorio…’ (Ez-Zuhruf, 26-27)
I kaže: Uzeli su svoje svećenike i monahe za bogove mimo Allaha. (Et-Tevba, 31)
I kaže: Ima ljudi koji mimo Allaha ortake uzimaju, vole ih kao što se Allah voli. (El-Bekare, 165)
U „Sahihu“ se od Vjerovjesnika, Allahov mir i spas njemu, prenosi da je rekao: „Ko kaže: ‘Nema božanstva [koje zaslužuje ibadet] osim Allaha’ i učini kufr u ono što se obožava mimo Allaha – njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je kod Uzvišenog Allaha.“ (Muslim, 23)
Komentar
Značenje riječi tefsir je pojašnjenje i otkrivanje.
Što se tiče riječi tevhid u naslovu ovog poglavlja, ona se odnosi na tevhid uluhijjeta, na to ukazuje određeni član na početku ove riječi. Znači autor u ovom poglavlju želi da pojasni tevhid uluhijjeta.
Potom je autor nakon tevhida spomenuo svjedočenje (šehadet), što je, u stvari, spominjanje dva sinonima jednog za drugim.
Nakon što je autor spomenuo obaveznost tevhida, njegove odlike i ono što je oprečno njemu, a to je širk, bilo je prilično da pojasni značenje tevhida uluhijeta. I hafiz Ahmed El-Hakemi je slijedio ovaj metod autora.
Autor je u ovom poglavlju spomenuo četiri ajeta koji pojašnjavaju tevhid.
Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju
1 Riječi Uzvišenog: Oni kojima dove upućuju traže način da se Gospodaru svome približe – koji od njih će biti najbliži.1
✦ Oni kojima dove upućuju… Tj. dobri ljudi koje mušrici obožavaju i traže od njih.
✦ …traže način da se Gospodaru svome približe… Tj. traže način i djelo koje će ih približiti Allahu. Značenje ajeta je da i oni koje mušrici obožavaju, pored toga što su dobri ljudi, imaju potrebu za Allahom. Ajet ukazuje da je upućivanje dove dobrim ljudima i mrtvacima, i traženje pomoći od njih oprečno tevhidu.2
2 Riječi Uzvišenog: I kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Ja se odričem onih koje vi obožavate, osim Onoga Koji me je stvorio…’3
Ibrahim, alejhisselam, se odrekao obožavanja drugih mimo Allaha i potvrdio ibadet isključivo Allahu riječima „osim Onoga Koji me je stvorio“, a to je Allah.
Ovaj ajet pojašnjava da je značenje tevhida uluhijjeta odricanje od ibadeta drugim mimo Allaha i potvrđivanje obožavanja Allaha, slavljen neka je On i Uzvišen.
Spomenut ćemo, uz Allahovu dozvolu, način odricanja od drugih mimo Allaha, kada budemo govorili o zadnjem hadisu u ovom poglavlju.
3 Riječi Uzvišenog: Uzeli su svoje svećenike i monahe za bogove mimo Allaha.4
✦ Uzeli su… Tj. ehli-kitabije, jevreji i kršćani.
✦ …svoje svećenike… To su njihovi učenjaci.
✦ …i monahe… To su njihovi pobožnjaci.
✦ …za gospodare mimo Allaha… Rabb (gospodar) je onaj koji upravlja. Značenje ajeta je da su oni prepustili učenjacima i pobožnjacima da upravljaju šerijatom (zakonodavstvom), pa da tako ohalale (učine dozvoljenim) ono što hoće i oharame (učine zabranjenim) ono što hoće, a ljudi bi ih potom u tome slijedili.
✧ Koja je povezanost ajeta sa naslovom ovog poglavlja?
Ajet ukazuje da je pokornost učenjacima, pobožnjacima i pretpostavljenima (emirima) u ohalaljivanju harama i oharamljivanju halala, oprečna tevhidu.5
4 Riječi Uzvišenog: Ima ljudi koji mimo Allaha ortake (endade) uzimaju, vole ih kao što se Allah voli.6
✦ Ima ljudi koji mimo Allaha ortake (endade) uzimaju… Ortaci (endad) su oni koji su slični i istovjetni.
✦ …vole ih kao što se Allah voli… Tj. vole ortake kao što se voli Allah. Ovo je jedno od dva tumačenja ovog ajeta.7 Ajet ukazuje da je ljubav prema nekome ljubavlju koja je poput ljubavi prema Allahu oprečna značenju tevhida.
5 Hadis Ebu Malika el-Ešdže'ija
Imam Muslim bilježi od Ebu Malika el-Ešdže'ija da je Allahov Poslanik, Allahov mir i spas njemu, rekao: „Ko kaže: ‘Nema božanstva [koje zaslužuje ibadet] osim Allaha’ i učini kufr u ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je kod Uzvišenog Allaha.“
✦ Ko kaže… Tj. ko kaže svojim jezikom, srcem i udovima, izgovara, vjeruje i radi po onome što zahtijeva šehadet. Što se tiče murdžija, oni se zadovoljavaju ubjeđenjem i izgovorom, a djela udova ne svrstavaju u pojam imana, dok se keramije ograničavaju samo na izgovor.
✦ …i učini kufr u ono što se obožava mimo Allaha… Hadis ukazuje da nije dovoljno vjerovanje i rad po tevhidu sve dok se tome ne doda jako bitna stvar, a to je kufr u ono što se obožava mimo Allaha.
✦ … njegov krv i imetak su zabranjeni… Dakle sačuvanost njegove krvi i imetka biva nakon objedinjenja dvaju stvari:
- tevhida i
2. kufra u taguta (negiranja svih lažnih božanstava)
Ovaj hadis najbolje pojašnjava tevhid uluhijjeta, jer tevhid uluhijjeta u suštini znači obožavanje Allaha i kufr u taguta. Stoga kažemo da je značenje tevhida izdvajanje Allaha obožavanjem (tj. obožavati samo Njega) i odricanje od kufra i njegovih sljedbenika.
Odricanje od kufra biva:
› srcem
› jezikom
› i udovima
Što se tiče odricanja srca od kufra i sljedbenika kufra, ono biva
- prezirom prema kufru i njegovim sljedbenicima,
- mržnjom prema njima i priželjkivanjem njihovog nestanka, kao i
- vjerovanjem u neispravnost kufra, i
- ostavljanjem istog.
Ovo je odricanje srcem, a njegov propis je prijeka obaveza.
✧ Da li spada ova obaveza (odricanja od kufra i kafira srcem)?
Ne, ona ne spada nikada jer se veže za srce, a nad srcem se ne može izvršiti prisila. Što se tiče odricanja jezikom, ono biva time što će se jezikom ispoljiti neispravnost obožavanja drugoga mimo Allaha, zatim ispoljavanje mržnje prema nevjernicima i ispoljavanje neispravnosti njihovog ibadeta. Propis odricanja jezikom je obaveza.
✧ Da li spada ova obaveza (odricanja od kufra i kafira jezikom)?
Spada u stanju prisile kao i nemogućnosti. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
Allah nikoga ne obavezuje preko njegove mogućnosti. (El-Bekare, 286)
Što se tiče dokaza da je ispoljavanje odricanja jezikom obavezno, to su riječi Uzvišenog:
Reci: ‘O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate.‘ (El-Kafirun, 1-2)
Kao i riječi Uzvišenog:
Vi imate divan uzor u Ibrahimu i u onima koji su bili s njim kada su narodu svome rekli: ‘Mi se odričemo vas, a i od onoga što vi, mimo Allaha, obožavate, mi s vama nemamo ništa, i između nas i vas će neprijateljstvo i mržnja biti sve dok ne budete u Allaha Jedinog vjerovali. (El-Mumtahina, 4)
Novotari takođe potpadaju pod ovaj vid odricanja ako se radi o novotariji koja ih izvodi iz vjere.
Što se tiče odricanja udovima, ono biva džihadom i borbom protiv kufra i kafira, što se veže za mogućnost i maslehu (korist). Dokaz ovom odricanju su svi ajeti koji govore o džihadu. I od odricanja udovima jeste ostavljanja djela kufra i njegovih sljedbenika.
✦ Mes'ela: Nakon što smo spoznali da je mržnja prema nevjernicima od tevhida, kakav je propis prijateljevanja sa nevjernicima?
Prijateljevanje sa nevjernicima dijelimo na dvije vrste:
› Veliko prijateljevanje
Propis ovog prijateljevanja jeste veliki kufr koji izvodi iz Allahove vjere.
Postoje četiri oblika velikog prijateljevanja:
1 Ljubav prema nevjernicima zbog njihove vjere
Ukoliko čovjek zavoli nevjernika zbog njegove vjere počinio je veliki kufr. Na ovo ukazuju riječi Ibrahima, alejhisselam: „Ja se odričem onih koje vi obožavate, osim Onoga Koji me je stvorio.“8 Kao i riječi Uzvišenog: Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i ahiret vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. (El-Mudžadele, 22)
2 Pomaganje nevjernika protiv muslimana
Ukoliko musliman pomogne nevjernike oružjem, imetkom ili tijelom i bori se protiv muslimana onda je to veliko prijateljevanje (koje ga izvodi iz vjere, op.M).
3 Slijeđenje i poklapanje sa njima u kufru
Poput toga da sačinimo parlamente poput njihovih parlamenata ili demokratiju poput njihove.
4 Savezništvo sa njima
Poput savezništva Ibn Ebi Selula (munafika) sa jevrejima.9
› Malo prijateljevanje
Propis ovoga prijateljevanja jeste da je ono mali kufr ili veliki grijeh. Ono ne izvodi čovjeka iz vjere, ali predstavlja mali kufr ili veliki grijeh. Međutim, uslov pod kojim se ovo prijateljevanje neće smatrati velikim kufrom je da postoji mržnja srcem.
Što se tiče oblika i vidova malog prijateljevanja njih je puno, poput:
- Uzimanje njih za prijatelje, uz uvjet nepostojanja ljubavi prema njima, bez savezništva i pomaganja protiv muslimana, već individualno prijateljstvo radi dunjaluka. Pod ovo ne potpada prijateljevanje država kao kada bi islamska država postala prijatelj nevjerničkoj državi, to bi bio riddet (otpadništvo) jer predstavlja savezništvo koje potpada pod veliko prijateljevanje.
- Oponašanje njih, bez slijeđenja njihovih kufrijata.
- Mudahene (popuštanje u onome što je grijeh) prema njima u stvarima koje nisu kufr.
- Prisustvovanje njihovim dunjalučkim proslavama, ali ne i vjerskim jer prisustvovanje njihovim vjerskim proslavama ima drugi propis.
- Ukazivanje (otkrivanje tajni) na neke stvari koje se tiču vjernika, bez ljubavi prema nevjernicima, bez špijunaže i pronevjere i u stvarima koje ne štete vjernicima i bez pomaganja njih protiv muslimana. Dokaz ovome je priča o Hatibu ibn Ebi Beltau, Allah bio njime zadovoljan.
- Davanje pročelja nevjernicima na sijelima.
- Uzimanje njih za savjetnike.
- Uzimanje njih za radnike bez postojanja nužde za njihovim uzimanjem.
- Stanovanje sa njima, umnožavanje njihove brojčanosti (boravkom sa njima) bez pomaganja njih protiv vjernika.
Šejh Sulejman ibn Abdillah je u Medžmu'atu et-tevhid spomenuo blizu dvadeset oblika malog prijateljevanja.
Pod malo prijateljevanje ne potpada ono što čovjek uradi u cilju da'veta (poziva u islam) ukoliko mržnja srcem i dalje ostane prisutna, poput posjećivanja, davanje hedije i tome slično. Dokaz tome jeste hadis Ibn Musejjeba u priči o amidži Poslanika, Allahov mir i spas njemu, Ebu Talibu, onda kada ga je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, posjetio radi da'veta, kao i priča o Poslanikovoj posjeti dječaku jevreju.
✦ Mes'ela: Kakav je propis rada kod nevjernika?
Što se tiče djela koje sadrži kufr njega nije dozvoljeno raditi, jer predstavlja kufr.
Što se tiče dunjalučkog djela u kojem nema kufra, niti pomaganja nevjernika protiv muslimana, to se razlikuje u ovisnosti od mjesta boravka. Pa ako je kod njih u njihovoj državi onda je dozvoljeno da radi kod nevjernika, kao što stoji u hadisu Alije da je radio kod jevreja, pod uvjetom da mržnja srcem i dalje ostane prisutna.
Jedino neće biti dozvoljeno raditi dunjalučko djelo kod nevjernika ukoliko posao dovodi do uzdizanja kafira i njegova ponosa nad muslimanom. To zbog toga što Uzvišeni kaže:
Allah neće nevjernicima učiniti puta ka vjernicima. (En-Nisa, 141)
Poslanik, Allahov mir i spas njemu, kaže: „Islam nadvladava (uzdiže se) a ne može biti nadvladan.“10
✦ Kakav je propis boravka među nevjernicima?
› Ukoliko boravi među njima radi da'veta (poziva u islam) i utjecaja na njih a siguran je po svoju vjeru i može je ispoljavati onda mu je boravak među njima dozvoljen, a možda bude poželjan ili obavezan.
› Ukoliko boravi među njima radi dunjaluka, onda je to zabranjeno. Na njega se odnosi hadis Poslanika, Allahov mir i spas njemu, u kojem stoji: „Ja se odričem od onoga ko boravi među mušricima.“ (Ebu Davud, Tirmizi)
› Ukoliko boravi prinudno zbog toga što nije u stanju učiniti hidžru, onda mu je dozvoljeno pod uvjetom da mržnja ostane u srcu. Uzvišeni kaže:
Izuzetak11 su nemoćni muškarci, žene i djeca, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu puta. (En-Nisa, 98)
› Boravak sa njima zato što je to njegova država, a država je nevjernička. U takvoj situaciji je dozvoljeno da boravi među njima ukoliko je siguran po svoju vjeru i u stanju je ispoljavati.
✦ Kakav je propis uzimanja nevjerničkog državljanstva?
› Ukoliko uzme državljanstvo iz ljubavi prema njima, to je veliki kufr.
› Ukoliko ih mrzi svojim srcem ali je uzeo zbog nužde, ovo su dozvolili neki savremeni učenjaci, ali je to slabije mišljenje. Ovo opet kada se radi o uzimanju drugog državljanstva za razliku od toga kada uzima državljanstvo od nevjerničke države koja je njegova država, tada se propis razlikuje.
› Da dobrovoljno uzme državljanstvo radi dunjaluka, a zna da državljanstvo povlači za sobom činjenje kufra12, takav je počinio djelo kufra jer njegov postupak potpada pod veliko prijateljevanje.
› Da dobrovoljno uzme državljanstvo radi dunjaluka, ali ne zna značenje uzimanja državljanstva, niti se pridržava onoga što se uvjetuje njegovim uzimanjem (od kufra i harama), onda je to zabranjeno, ali osoba nije nevjernik, zbog nepoznavanja stanja.
› Ukoliko državljanstvo uzme zbog prisile (jer je prisiljen), onda je to dozvoljeno, s tim što valja napomenuti da se mora napraviti razlika između stanja prisile i nužde (darure).
U svim pomenutim situacijama ovo važi ako je bez polaganja zakletve na poštivanje zakona države čije se državljanstvo uzima, a ukoliko postoji zakletva, onda je dobrovoljno polaganje zakletve veliki kufr.
Što se tiče uzimanja državljanstva muslimanske zemlje to je u osnovi dozvoljeno.
✦ Kakav je propis hidžre iz nevjerničke zemlje?
Hidžra iz nevjerničke zemlje je obavezna ukoliko čovjek nije u stanju da ispoljava svoju vjeru ili se boji po sebe.
✧ Gdje je najbolje da učini hidžru?
Neki učenjaci spominju da je najbolje mjesto gdje čovjek može učiniti hidžru Meka, jer je ona najodabranije mjesto. Drugi kažu da je najbolje mjesto za hidžru Medina, jer je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, učinio hidžru ka Medini. Treća skupina učenjaka kaže da je najbolje mjesto za hidžru ono koje je najkorisnije po osobu koja čini hidžru i ovo je prioritetnije mišljenje.
✦ Kakav je propis nošenja krsta i da li se to smatra prijateljevanjem?
› Ukoliko nosi krst iz ljubavi prema njemu onda je to veliki kufr jer to predstavlja ljubav prema ibadetu kršćana. U tom slučaju osoba nije zanijekala ono što se obožava mimo Allaha.
› Ukoliko nosi krst s ciljem prijateljevanja ili pomaganja nevjernicima, onda je, takođe, veliki kufr.
› Ukoliko obuče krst iz dodvoravanja nevjernicima, opet je veliki kufr, jer predstavlja zadovoljstvo krstom.
› Ukoliko obuče krst ne znajući da se radi o krstu onda se opravdava nepoznavanjem stanja.13
✦ Mes'ela: Zapošljavanje radnika i vozača nevjernika
Ako se radi o njihovom zapošljavanju na Arapskom poluotoku, onda to nije dozvoljeno, jer je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, naredio da se sa njega istjeraju rekavši: „Na Arapskom poluotoku se ne smiju spojiti dvije vjere.“14
A ako se radi o nužnoj potrebi, kao da određeni posao ne može uraditi niko od muslimana, onda je to dozvoljeno.
Ukoliko se radi o njihovom angažovanju mimo Arapskog poluotoka onda je to dozvoljeno, pogotovo ako su od stanovnika tog mjesta.
✦ Kakav je propis činjenja dobročinstva nevjernicima?
Što se tiče dobročinstva prema nevjernicima dozvoljeno je činiti dobročinstvo:
› zimmiji (štićeniku u islamskoj državi koji plaća džizju)
› mu'ahedu (onome kome islamska država garantuje sigurnost) i
› musalimu (onome ko se ne bori protiv muslimana)
Dozvoljeno je činiti njima dobročinstvo posebno ako su komšije, bližnji ili siromasi. Omer, Allah bio njime zadovoljan, je poklonio ogrtač svom bratu koji je bio mušrik. Takođe Uzvišeni kaže:
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali. (El-Mumtahina, 8)
Što se tiče nevjernika harbijjuna15, onih koji se bore protiv muslimana, njima nije dozvoljeno činiti dobročinstvo već se protiv njih treba boriti.
✧ Da li je dozvoljeno primati poklone od nevjernika koji nisu harbijjun?
Da, jer je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, prihvatao poklone od njih.
✦ Mes'ela: Kakav je propis ulaska u sekularističke i nevjerničke partije?
To nije dozvoljeno, a ako ih još svojim ulaskom pomaže protiv muslimana, onda je to veliko prijateljevanje koje izvodi iz vjere. Isto tako, ako ulazi u njihove partije potvrđujući (ono na čemu su oni od kufra) i zadovoljstvom (onim na čemu su oni od kufra) onda je to riddet – otpadništvo.
✦ Mes'ela: Obaveza je učiniti kufr u savremene tagute
Obaveza je učiniti kufr u savremene tagute, poput laičkih sudnica, svejedno bile međunarodne ili lokalne, kao što je obaveza učiniti kufr u tagutske vlasti i vladare mušrike, odreći se njih i neprijateljevati sa njima. Takođe, obaveza je učiniti kufr u zakonodavna tijela – parlamente, tagutske medije, knjige i partije.
Ne može se da'va nazvati selefijskom, ili se pripisivati ehli sunnetu vel džematu bez pridavanja velike pažnje ovoj mes'eli, mes'eli kufra u taguta. Ova mes'ela se treba detaljno obraditi i uvijek ponavljati, ujutru i navečer, javno i tajno. Štaviše, poslanici su poslani isključivo radi obožavanja Allaha i kufra u taguta. Kaže Uzvišeni:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Obožavajte Allaha, a taguta se klonite!’ (En-Nahl, 36)
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
Bilješke:
1 El-Isra, 57.
2 Kaže šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, govoreći o povezanosti ovog ajeta sa naslovom poglavlja: „Ajet ukazuje da tevhid obuhvata odricanje od širka, tako da čovjek ne upućuje dovu ni meleku, a ni poslaniku. Ovi koji upućuju dove poslanicima i melekima se nisu odrekli širka, već su upali u njega. Čudno je kako oni upućuju dove onima koji sami imaju potrebe za onim što će ih približiti Allahu.“ Kavlul mufid, 97.
3 Ez-Zuhruf, 26 – 27.
4 Et-Tevba, 31.
5 Šejh Ali Hudajr detaljno govori o ovom ajetu u zasebnom poglavlju koji će doći kasnije pod naslovom „Poglavlje o tome da onaj ko se pokori učenjacima i emirima u oharamljivanju onoga što je Allah dozvolio ili ohalaljivanju onoga što je Allah zabranio, njih je uzeo za bogove mimo Allaha. (op.prev.)
6 El-Bekare, 165.
7 Po pitanju značenja riječi Uzvišenog: „vole ih kao što se Allah voli“, postoje dva tumačenja mufessira. Prvo, koje je šejh spomenuo, tj. da vole ortake onako kako se Allah treba voljeti, i drugo značenje je da oni vole ortake onako kako vjernici vole Allaha. (op. prev.)
8 Ez-Zuhruf, 26 – 27.
9 Bitno je naglasiti da postoji razlika između pravljenja savezništva sa nevjernicima, što je zabranjeno, i sklapanja određenih ugovora sa njima koji su u interesu muslimana, poput ugovora Poslanika, saallallahu alejhi ve sellem, sa jevrejima u Medini, ugovora sa mušricima na dan Hudejbije, itd. (op. prev.)
10 Bejheki, Darekutni, Taberani, a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani u djelu El-Irva.
11 Tj njima nije grijeh što nisu učinili hidžru zbog toga što nisu bili u mogućnosti. (op.prev)
12 Kao što je slučaj u određenim zemljama gdje se za uzimanje državljanstva uvjetuje ono što je kufr, poput polaganja zakletve na poštivanje zakona, služenje vojske, i tome slično. (op.prev.)
13 Veoma je bitno napomenuti da se mora napraviti razlika između nošenja krsta samog po sebi i nošenja određene majice ili odjeće na kojoj je simbol određene zastave nevjerničke zemlje na kojoj se nalazi krst. Šejh Ali Hudajr ovdje govori o nošenju samog krsta. Šejh Sulejman el Ulvan, Allah ga sačuvao i izbavio iz zatvora taguta je upitan: „Kada je nošenje krsta kufr?“, pa je odgovorio: „Ako nosi krst samo zbog toga što je to krst, pa tako nosi samo krst, ciljajući da nosi krst, ili, pak, nosi odjeću na kojoj ima krst samo zbog toga što je na njima krst. Takav postupak ruši osnovu imana, jer tim postupkom utjeruje u laž Allaha, Njegova Poslanika alejhisselam i kategorički konsenzus učenjaka. Ukoliko, pak, obuče odjeću na kojoj ima krst ne ciljajući da je nosi jer je na njoj krst, onda je to zabranjeno, ali ne dostiže stepen kufra, jer tim postupkom nije ciljao nošenje krsta, već nošenje odjeće. Pored toga takav postupak se treba zabraniti, a odjeću na kojoj ima krstova obaveza je uništiti, zbog riječi Aiše radijallahu anha da u kući Poslanika alejhisselam nije bilo nečega u obliku krsta, a da ga Poslanik alejhisselam ne bi uništio ili izobličio. Hadis bilježi Buhari. Hadis ukazuje na obavezu uništavanja krstova kako se ne bi poistovjetili sa onima koji su zalutali, tj. kršćanima.“ Audio fetva šejha Sulejmana pod naslovom „Kada će nošenje krsta biti kufr?“ (op. prev.)
14 Ahmed, Taberani, Malik i drugi. Buhari (3168) i Muslim (1637) bilježe hadis od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik alejhisselam rekao: „Protjerajte idolopoklonike (mušrike) s Arapskog poluotoka.“ (op. rec.)
15 Tj. štićenika nevjerničke države protiv koje islamska država ratuje. (op. rec.)
