Pitanje:

Ja sam djevojka koja nema želju da se uda uprkos tome što moj staratelj ustrajava na udaji smatrajući brak polovinom vjere. Kakav je propis braka u šerijatu? Da li je obavezan ili je samo dopušten? Ili ima li rob pravo da se ne uda cijelog života? Dajte nam koristan savjet, Allah vas okoristio.

Odgovor:

Nema sumnje da je brak nešto vjerski dozvoljeno i na šta su podstakli Kur'an i sunnet. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Ženite se sa onima koje su vam dozvoljene od žena sa po dvije, tri i četiri. Ali ako se budete bojali da nećete biti pravedni onda sa po jednom. (En Nisa, 3)

Allah subhanehu ve te'ala u suri En Nur kaže: Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (En Nur, 32)

Ibn Kesir u tumačenju ovog časnog ajeta kaže: Ovo je naredba na brak. Pojedini učenjaci zastupaju stav da je obavezan onome ko ima mogućnost njegovog podnošenja. Kada se kaže neudata ili neoženjen time se misli na neudate žene i neoženje muškarce. Kao i to što se ne pravi razlika u slučaju ako su bili oženjeni ili udate pa su se rastavili. Ovako prenosi El Dževheri od lingvističara.

Obadvojica Šejhova, autori Sunnena i Ahmed bilježe predaju od Abdullaha b. Mesuda radijjallahu anhu da je rekao: U vrijeme Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem smo bili momci i nismo posjedovali ništa pa nam je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: O skupino omladine, onaj ko može od vas da podnese brak neka se ženi jer mu je to bolje za obaranje pogleda i bolje da sačuva svoj polni organ. A onaj ko nemože neka posti jer mu je post zaštita.

Obadvojica Šejhova, Tirmizi, En Nesai i Ahmed bilježe predaju od Enesa b. Malika radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Tako mi Allaha ja više strahujem od Allaha nego vi i više Ga se bojim. Ali ja postim i iftarim se, klanjam i odmaram se, i ženim se. Onaj ko ne želi moj sunnet nije od mene.

Što se tiče navedenog hadisa u pitanju ne znam da je vjerodostojan u ovakvoj verziji. Ali Hakim prenosi njemu sličnu predaju pa kaže: Onaj kome Allah podari čestitu ženu potpomogao ga je u polovini vjere a on neka se boji Allaha u drugoj polovini.” Međutim u ovom nije neograničeni smisao podstreka na brak nego ukazuje da je potrebno tragati za vjernicom i čestitom ženom.

Naš savjet muslimanskoj omladini u modernom vremenu je da se ne ustručavaju ženiti i tragati za brakom te stupati u njega sa vjernicama i moralnim djevojkama postupajući time po Vjerovjesnikovim salallahu te'ala alejhi ve selem preporukama u prethodnom hadisu. Također time će se izbjeći smutnje, a pojedinac i zajednica bit će sačuvani od zla.

Također, djevojkama savjetujem da ne odbijaju momke koji ih prose, ako se radi o osobi sa čijom se vjerom i moralom zadovoljno. Jer ako se budu čestiti momci odbijali onda će se širom otvarati vrata smutnje i mogućnosti za širenje nemorala, sramotnih djela i razvrata.

Ahmed, Ibn Madže i Tirmizi bilježe predaju od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: “Ako vam dođe prosac od onih sa čijom vjerom i moralom ste zadovoljni oženite ga. Jer ako tako ne postupite onda će na Zemlji nastati veliki nered.”

To ne znači da je brak farzi ajn svakom muslimanu, nego njegov se propis razlikuje shodno stanju osobe na koju se odnosi. On može biti obaveznim osobi koja se boji da ne padne u smutnju. Može biti haram ženi koja je u idetu. A može biti između ovog ili onog stanja shodno onome ko se ženi.

Ibn Kudame El Hanbeli rahimehullah u djelu El Mugni kaže: “Onaj ko strahuje da će pasti u haram ako se ne oženi njemu je obaveza oženiti se po stavu većine učanjaka. Zbog toga što je njegova obaveza da zaštiti svoju čednost od harama što neće uspjeti osim sa brakom. Poželjan je osobi koja ima osjećaj strasti ali se ne boji da će pasti u zabranjeno. Posvetit se ovome je bolje nego li nekim drugim dobrovoljnim ibadetima. Ovo je stav hanefija i očiti stav kojeg su zastupali ashabi radijjallahu anhum i što su sprovodili u praksi. Pa je naveo neke od predaja koje smo imali priliku da vidimo.”

Imam El Kurtubi u svom Tefsiru kaže: Onaj ko ima mogućnosti ali se boji štete po svoju vjeru ako se ne oženi njegova je obaveza oženiti se i nema razilaženja o tome.
Šejhul Islam Ibn Tejmijje rahimehullah kaže: Ako čovjek osjeti potrebu za brakom i ako se bude bojao bluda u slučaju da se ne oženi onda je preče da se oženi nego da obavi hadž a ako se ne boji onda je preče da obavi hadž.
Ibn Rušd kaže: Što se tiče braka općenito na njega postoji podstrek i poželjan je. Ali onaj ko ima potrebu da se ženi i nemože da se strpi bez žena i ne nađe način kako da sebi olakša ove tegobe a boji se bluda ako se ne oženi, njemu je brak obavezan.

Kažem da ono što mi se čini po prethodnom izlaganju jeste da je brak u osnovi poželjan i ovaj propis se odnosi na muškarca i ženu isto. Ali samo ako ne postoji strah da ako se ne oženi ili ne uda da neće pasti u haram. A ako se boji harama onda je brak obavezan onome ko ima mogućnost da se ženi. Jer da bi spriječili uzroci koji vode u ono što je Allah zabranio je obaveza. Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna i On je Najmudriji.

Autor: Dr. Ahmad Nedžib
Izvor: Saaid.net