Pitanje: Ja sam zaposlen i imam riješeno pitanje materijalne egzistencije. Moja plata je, u odnosu na druge ljude sličnog materijalnog stanja, hvala Allahu, veoma dobra. Prije sam stanovao sa svojom majkom u kući koju sam naslijedio od svog oca, rahimehullah. Međutim, kada sam se oženio, želio sam proširiti stambeni prostor, pa sam uzeo zajam kako bih kupio novu kuću u bogatom naselju. Namjeravao sam dug vraćati u ratama. Međutim, moja plata je ograničena, pa da li mi je dopušteno da uzmem zekat kako bih vratio svoje dugove?
Odgovor:
Kažem, tražeći pomoć od Allaha, subhanehu ve te'ala:
Prezaduženi ima pravo na zekat, jer Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je tako odredio! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)
Prezaduženi koji ima pravo na sredstva iz zekata jeste onaj kome je, naprimjer, izgorjela kuća ili ga je pogodila poplava koja mu je odnijela imovinu, pa se zbog toga zadužio radi izdržavanja svoje porodice, ili onaj koga su dugovi opteretili, a nije se zaduživao zbog činjenja nereda, rasipništva ili razbacivanja. Tako prenosi Taberi od Mudžahida u tumačenju ovog ajeta.
Također se prenosi od Katade da je rekao:
“Što se tiče prezaduženih, to su ljudi koje su dugovi opteretili, a nisu bili rasipnici, nisu se razbacivali niti su činili nered.”
Imam El-Kurtubi u svom Tefsiru definiše prezadužene kao one koje su dugovi opteretili, a nisu u mogućnosti da ih vrate.
Zatim kaže:
“U tome nema razilaženja, osim kada je riječ o onome ko se zaduživao iz maloumnosti. Takvom se neće dati od zekata niti iz drugog javnog imetka, osim ako se pokaje.”
Dalje navodi da će se zekat dati onome ko posjeduje određeni imetak, ali ima dugove koje ne može vratiti iz svoje imovine. Ako nema imetka, a ima dugove, tada je i siromah i prezadužen, pa će mu se dati zekat zbog toga što kod njega postoje dva svojstva koja ga čine korisnikom zekata.
Međutim, ako je stanje onakvo kako se može razumjeti iz pitanja – da je čovjek uzeo dug kako bi proširio svoje životne mogućnosti, a ne zato što je bio primoran ili u stvarnoj potrebi, te ima izvor prihoda koji mu je dovoljan za njegove osnovne potrebe, pri čemu mu od njega ostaje onoliko koliko odgovara životnom standardu mjesta u kojem živi – tada nema pravo uzeti ništa od zekata radi vraćanja tog duga. Naprotiv, dug će vraćati od zarade koju ostvaruje, u skladu sa svojim mogućnostima.
Ako, međutim, nije u mogućnosti vratiti dug iz svojih primanja, kao kada mu plata nije dovoljna za osnovne potrebe ili ga ne čini materijalno neovisnim, a bio je prisiljen kupiti kuću, tada ima pravo uzeti od zekata onoliko koliko odgovara njegovoj stvarnoj potrebi. Pri tome se treba čuvati pretjerivanja i proširivanja iznad onoga što je zaista potrebno, a svaki čovjek najbolje poznaje svoje stanje.
Isti je slučaj i sa trgovcima koji uvoze robu na osnovu dugova i velikih kreditnih zaduženja. Oni se ne smatraju prezaduženima u smislu propisa o zekatu, jer se njihovo zaduživanje odnosi na proširenje poslovanja i povećanje zarade, a ne na nuždu. Kada bi bilo drugačije, tada bi se i milioneri izjednačili sa siromasima i nevoljnicima u pravu na zekat, tvrdeći da su prezaduženi.
A Allah najbolje zna, i samo je od Allaha uspjeh.
Autor: Dr. Ahmed Nedžib
Izvor: Saaid.net
You must be logged in to post a comment.