Naslovnica Fetve Fetve iz akide Da li li se veliki grijesi brišu dovama?

Da li li se veliki grijesi brišu dovama?

265
Dova, musliman dovi

Pitanje: U hadisu se spominje sljedeća dova: „Ko rekne: ‘Estagfirullahel-lezi la ilahe illa huvel-hajjul-kajjumu ve etubu ilejhi’ (Tražim oprost od Allaha – Nema drugog Boga osim Njega – Živog i Vječnog, i Njemu se kajem), Allah će mu oprostiti pa taman da je pobjegao i sa bojnog polja.“1, da li to znači da se ovom dovom opraštaju i veliki grijesi, s obzirom da je bježanje s bojnog polja od velikih grijeha?

dekorativna linija

Odgovor:

Prvo:
Što se tiče seneda (lanca) ovog hadisa Et-Tirmizi je kazao da je garib, i da za ovu predaju ne poznaje neki drugi lanac mimo ovog kojeg je spomenuo, što nam daje do znanja da postoji mogućnost za njegovu slabost.

Drugo:
Postoje jasni i precizni šerijatski tekstovi koji potvrđuju da se veliki grijesi ne brišu osim teubom na dunjaluku, a od tih dokaza su:

Rekao je Uzvišeni Allah:
„Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti.“ (En-Nisa, 31)

Rekao je imam Ibn Kesir:
To znači, ukoliko se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: „i u divno mjesto vas uvesti!“ U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke:

Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisija, radijellahu anhu, koji kaže:
– Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao je: „Znaš li šta je to petak?“ Odgovorio sam: ‘To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!’ Zatim je rekao: „Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoliko se kloni velikih grijeha!“ Slično predanje od Selmana el-Farisija navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem prenosilaca.

Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, radijellahu anhuma, koji kažu:
– Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši tri puta: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!“, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Zatim  je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: „Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha,  a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!“ Ovako navode En-Nesai, El-Hakim u svom „Mustedreku“, Ibn-Hajjan u svom „Sahihu“,  a El-Hakim kaže: Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne navode.2

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Pet dnevnih namaza i džuma do džume otkup su za grijehe počinjene između njih, ako se ne urade veliki grijesi.“3

I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Uzimam vašu prisegu da Allahu ništa ne pridružujete, da ne kradete, da ne ubijate svoju djecu, da ne iznosite potvore i laži kojima se nanosi nepravda drugima i da mi se ne protivite u onome što je pristojno i dobro. Ko to bude ispunio – njegova je nagrada kod Allaha, a ko nešto od toga prekrši, pa bude kažnjen na dunjaluku – to će mu biti iskup i očišćenje. A onaj kome Allah bude htio (nešto) prikriti – pa to je u Allahovoj moći: ako hoće, kaznit će ga, a ako hoće, oprostit će mu.“4

Što znači da je počinitelj velikog grijeha u Allahovom htjenju, ako hoće oprostit će mu, ali ako mu On Uzvišeni ne oprosti on će zbog toga obavezno u Vatru ući, a to nam kazuje da se veliki grijeh briše samo teubom, jer ko se od nas može osloniti na to hoće li mu biti oprošteno ili ne?! I ovo je upravo stav velike većine učenjaka ehli sunneta, jer i poznati ajet to potvrđuje: Kaže Uzvišeni: „Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!“ (En-Nisa, 48)

Rekao je El-Kadi Ijad, rahimehullah:
„A ono što se spominje u hadisu Osmana, radijellahu anhu, da taharet i namaz brišu grijehe onda kada se kloni velikih grijeha, to je ispravno i ono na čemu je ehli sunnet vel-džemat; dokaz tome je u Allahovim riječima: „I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju5.“

I treće: pored toliko mutevatir i jasnih dokaza, zar ima smisla uzimati neku predaju koja je u najmanju ruku sumnjiva?! Pa i ako bi rekli da je sahih predaja, onda bi se ona morala prilagoditi ovim jasnim i mutevatir dokazima koji govore suprotno njoj. Pa tako možemo kazati da se tim hadisom cilja iskrena teoba koju rob učini nakon grijeha i izgovori tu dovu, a što se i u samoj dovi to potvrđuje: „Tražim oprosta od Tebe… i Tebi se kajem“.

Rekao je imam Ibn Redžeb El-Hanbeli, rahimehullah:

„Učenjaci su se ovdje razišli oko dva pitanja:

– da li dobra djela brišu i velike i male grijehe ili samo male. Neki smatraju da ona brišu samo male grijehe. Taj stav prenosi se od Ataa i drugih prethodnika koji kao argument spominju gorenavadeni hadis o abdestu u kojem se govori da on briše male grijehe…;

– što se tiče velikih grijeha, za njihovo brisanje nužno je pokajanje, jer je Uzvišeni naredio ljudima da se pokaju, a ko to ne učini smatra se nasilnikom.

Učenjaci islamskog ummeta saglasni su oko toga da je pokajanje farz i da se farzovi izvršavaju s nijetom. Prema tome, ako bismo prihvatili da se veliki grijesi brišu abdestom, namazom i ostalim temeljima islama, onda ne bi bilo potrebe činiti teubu. Međutim, ovaj zaključak je neprihvatljiv na osnovu konsenzusa. Također, ako bismo rekli da se veliki grijesi brišu farzovima onda nikome ko izvrši farzove ne bi ostao nijedan grijeh zbog kojeg bi trebao biti kažnjen u vatri. Ovaj stav liči mišljenju murdžija pa se i on odbacuje.

Ovaj stav (tj. da je za velike grijehe obavezna teuba) navodi Ibn Abdil-Berr, rahimehullah, u svom djelu Et-Temhid. On čak navodi i konsenzus islamskih učenjaka o ovom stavu. Dokazuje ga nekim hadisima, poput sljedećeg: „Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu grijehe ukoliko se ne počine veliki“. Ovaj hadis bilježi se u dva Sahiha od Ebu Hurejre.
Ovo je zaista dokaz da velike grijehe ne brišu spomenuti farzovi…

Prihvatljivije je mišljenje većine islamskih učenjaka koji smatraju da se veliki grijesi ne mogu oprostiti bez teube (pokajanja). Uzvišeni Allah je rekao: „…a oni koji se ne pokaju – pravi su zulumćari.“ (El-Hudžurat, 11)

Ashabi poput Omera, Alije, i Ibn Mes'uda, radijellahu anhum, protumačili su da teuba znači kajanje. Neki su je protumačili na taj način da znači čvrstu odluku da se ne vrati ponovo dotičnom grijehu. O ovom pitanju nije poznata dilema kod ashaba, a također ni kod tabi'ina niti onih koji su došli poslije njih…

Da se veliki grijesi ne praštaju bez iskrenog pokajanja i da zbog njih slijedi kazna ako se čovjek ne pokaje, potvrđuje i hadis Ubade ibn Samita, radijellahu anhu, u kojem on veli:
Kada smo jedne prilike bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je:
‘Položite mi prisegu da Allahu nikog nećete pridruživati, da nećete krasti, da nećete blud činiti’, a potom im je proučio ajet i rekao: ‘Ko ovo od vas ispuni, Allah će ga nagraditi, a ko prekrši nešto od toga pa bude kažnjen, to će mu biti otkup (za počinjeni grijeh); a ko učini nešto od toga te mu to Allah prekrije, On će o tome odlučiti, ako htjedne kaznit će ga, a ako htjedne oprostit će mu.’ Hadis je zabilježen u dva Sahiha.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „a ko učini nešto od toga te mu to Allah prekrije, On će o tome odlučiti, ako htjedne kaznit će ga, a ako htjedne oprostit će mu“, jasno govore da onaj ko se sretne s Allahom s velikim grijesima pod Njegovom je ingerencijom (htjenjem). Taj hadis u isto vrijeme ukazuje da samo praktikovanje islamskih načela ne iskupljuje niti briše velike grijehe, jer većina muslimana praktikuju islamska načela, a naročito oni kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao prisegu…

Najprihvatljivije je, a Allah opet najbolje zna, o ovom pitanju, tj. o pitanju brisanja grijeha dobrim djelima da se ne može prihvatiti da puko obavljanje islamskih obaveza briše velike grijehe kao što se brišu mali grijesi uzdržavanjem od velikih. Međutim, ako se pod tim misli da će se možda na Sudnjem danu vršiti namirivanje između velikih grijeha i nekih dobrih djela i da će se izbrisati veliki grijeh dobrim djelom koje mu odgovara i anulirati dobro djelo pa će se poništiti nagrada za njega, onda je to moguće da se desi.“6 Završen citam imama Ibn Redžeba.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Emir Krčo


1 Et-Tirmizi (3577), Ebu Davud (1517), a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
2 Tefsir Ibn Kesir (2/271).
3 Muslim (233), Et-Tirmizi (214).
4 El-Buhari (6801), Muslim (1709).
5 Ikmalul-m'ulim (2/15).
6 Džamiul-‘ulumi vel-hikem (1/426).