„Ako taj propis ne možemo sprovoditi, onda ga ne moramo ni učiti!“
Rekao je šejh Abdul-Aziz Et-Tarifi, hafizahullah:
„Doista vjerske propise koje muslimani nisu u stanju izvršavati obaveza je ne skrivati ih od ljudi (zbog toga). Naprotiv, trebaju se kazivati i njima ljude podučavati; a (najbolji) primjer toga jeste džihad na Allahovom putu u vremenu slabosti muslimana i nepostojanja njihove snage.
Zanemarivanje propisa džihada i skrivanje istih pod izgovorom da sada nije vrijeme govoriti o tome jeste velika greška, zbog toga što je čuvanje vjere i pritvrđivanje iste jedna stvar, a nepraktikovanje nekih vjerskih propisa je sasvim druga stvar.
Pa uistinu kada ljudi ostave nešto od vjere zbog nemoći da to uspostave, vremenom će se kroz generacije nasljeđivati i prenositi to ostavljanje, a zatim će se kod njih pojaviti mišljenje i vjerovanje da ti propisi (koji su izostavljeni) uopće i nisu postojali! Iz tog razloga nerad po određenom znanju ne bi trebao dovesti do gubljenja samog tog znanja.” Et-Tefsiru vel-bejan (1/260).
Subhanaallah! Kako je samo Uzvišeni Allah podario korisno znanje, ispravno razumijevanje i istinski takvaluk ovom plemenitom šejhu. Upravo zbog toga što zna kako funkcionišu ljudi i društva, i kako dolazi do promjena kod istih, zbog toga on ima daleke vidike, te nas o ovakvim stvarima obavještava i tome podučava.
Odatle dolazi i sva ova nemarnost velikog broja muslimana spram džihada i njegovih propisa, a neki još idu korak dalje pa ne samo da su nemarni spram toga, već osjećaju odbojnost kada se džihad spomene! La havle ve la kuvvete illa billah. A razlog tome jeste upravo ovo što spominje šejh Et-Tarifi, da o džihadu i njegovim propisima učeni malo ili čak nikako ne govore. I tako to traje već decenijama, pa rezultat toga biva baš ono što danas vidimo u ummetu.
Da nam Allah popravi stanje, i učini nas od Njegovih iskrenih i bogobojaznih robova.
Napisao: Emir Krčo
