Pitanje:
Da li je zabranjeno čovjeku da se rukuje sa strankinjom?
Odgovor:
Sva hvala i zahvala pripada Allahu Uzvišenom. Rukovanje muškarca sa strankinjom je zabranjeno, a od dokaza za to jeste i ono što prenosi M'akil b. Jesar, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selelm, rekao:
„Da neko od vas, u glavu, bude uboden željezom mu je bolje od toga da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena“.1
Nema sumnje da je dodirivanje muškarca žene strankinje od razloga smutnje i buđenja strasti te upadanje u haram, i neka niko ne prigovara riječima: ‘Nijet je ispravan a srce čisto!’, pa doista onaj čije je srce bilo najčistije i duša najčednija, a to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dodirnuo strankinju, pa čak i kada je davanje prisege bilo u pitanju, on nije od njiha uzimao prisegu rukovanjem kao što je to činio sa muškarcima, već je od žena to prihvatao samo riječima, kao što to prenosi Aiša, supruga Poslanika, da je on, sallallahu alejhi ve sellem, provjeravao one vjernice koje su činile hidžru riječima Uzvišenog Allaha: ‘O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu … ‘ – sve do riječi: ‘Allah, zaista, mnogo prašta i On je milostiv’…, rekla je Aiša: ‘Onoj od vjernica koja bi prihvatila ovaj uvjet Allahov bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: „Uzeo sam od tebe prisegu riječima!“. Nije, tako mi Allaha, pri davanju zakletve nijednu ženu dotaknuo rukom! Njihova prisega na vjernost zaključivala se njegovim riječima: „Sklopio sam s tobom ugovor o tome“2, a u drugom rivajetu stoji: ‘Da je on, sallallahu alejhi ve sellem, od njih (žena) uzimao prisegu govorom… i ruka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dotakla ruku druge žene’3.
Dok, u trećem rivajetu se prenosi od Aiše, radijellahu anha, da je rekla: ‘Ruka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dotakla ruku nijedne žene osim one koja njemu pripada’.4
Neki od muslimana osjećaju neugodnost onda kada im neka strana žena pruži ruku kako bi se sa njima rukovala. Neki od njih tvrde čak, pored toga što se miješaju sa stranim ženama, kako su primorani da se rukuju sa učiteljicom ili studenticom, koja je sa njim u srednjoj školi ili na fakultetu, ili koleginicom na poslu, ili na susretima i trgovačkim seminarima itd, ovo opravdanje je neprihvatljivo, i obaveza muslimana je da obuzda svoju dušu te nadvlada svog šejtana, i da bude čvrst i jak u svojoj vjeri, a Allah Uzvišeni se ne stidi istine. Musliman može da se na lijep način izvine ili da objasni sebeb (razlog) nerukovanja, i da on ne cilja ponižavanje, već sprovođenje propisa svoje vjere. Ovakav postupak će mu, u većini slučajeva, razultirati da i njega drugi poštuju. Nema smetnje u tome što će se možda na početku i čuditi, može bit da je to šansa za poziv Allahovoj vjeri praktičnim primjerom, a samo Allah daje uspjeh.
Izvor: https://islamqa.info/ar/2459
Bilješke:
