Naslovnica Akida Uzrok nevjerstva i napuštanja vjere sinova Ademovih je pretjerivanje po pitanju dobrih...

Uzrok nevjerstva i napuštanja vjere sinova Ademovih je pretjerivanje po pitanju dobrih ljudi

220
iman i kufr

Poglavlje o tome da je uzrok kufra i napuštanja vjere sinova Ademovih pretjerivanje po pitanju dobrih ljudi

Uzvišeni kaže: „O vi kojima je data Knjiga, ne pretjerujte u svojoj vjeri.“ (En-Nisa’, 171)

Prenosi se u Sahihu od Ibn Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, da je rekao o riječima Uzvišenog: „I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra!’“1:

Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su pomrli, šejtan je objavio njihovom narodu da na mjestima gdje su oni sjedili stave kipove i nazovu ih njihovim imenima, pa su tako i uradili. Oni nisu bili obožavani sve dok ti nisu pomrli i znanje zaboravljeno, tada su bili obožavani.“

Ibn Kajjim je rekao: „Mnogi od selefa su rekli: ‘Kada su pomrli, oni su se okupljali i boravili kod njihovih grobova, zatim su napravili kipove u njihovom obliku, zatim je proteklo dosta vremena pa su ih počeli obožavati’.“

Od Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina; ja sam, uistinu, rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik.’“ Hadis bilježe Buhari i Muslim.

Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Čuvajte se pretjerivanja, jer, uistinu, pretjerivanje je upropastilo one koji su bili prije vas.“

Muslim takođe bilježi od Ibn Mes’uda da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Propale su cjepidlake!“ Rekao je to tri puta.

Komentar

✦ Prva mes'ela: Pojašnjenje pretjerivanja (guluvva):

Guluvv u jeziku znači prelaženje granice. Što se tiče šerijatske definicije, guluvv je prelaženje granice u hvaljenju ili kuđenju.

✦ Druga mes'ela: Podjela pretjerivanja:

S obzirom na propis, pretjerivanje dijelimo na:

  1. Pretjerivanje u ibadetu

Njegov propis je veliki širk, a pravilo kojim preciziramo pretjerivanje u ibadetu je da je to posvećivanje nekih prava Stvoritelja stvorenju, poput dove, klanja, ubjeđenja da upravlja svemirom, itd. Slično je i kada bi poistovjetio stvorenje sa Allahom u pogledu Njegovih imena i svojstava.

  1. Pretjerivanje u vesiletu (sredstvu, načinu)

Propis ovog pretjerivanja je da kruži između malog širka i velikog grijeha, a pravilo kojim ga preciziramo jeste da je to uzdizanje stvorenja iznad stepena kojeg mu je Allah dao, ali ne do stepena da mu se posvećuje ibadet, poput klanjanja namaza Allahu kod groblja, ovakvo je pretjerivanje mali širk, kao i klanje Allahu kod grobova. U pretjerivanje u vesiletu spada i slijepa pristrasnost dobrim ljudima, kao i hvaljenje njih pretjeranom hvalom.

S obzirom na tematiku u kojoj se može naći, pretjerivanje dijelimo na:

› Pretjerivanje u akidi (vjerovanju),
› Pretjerivanje u ibadetima,
› Pretjerivanje u adetima.

Što se tiče pretjerivanja u akidi poput pretjerivanja mu'attila2, oni su, želeći da Allahu ne pripišu manjkavost, otišli u pretjerivanje time što su zanegirali Allahova svojstva. Takođe, pretjerivanje je haridžije doveo do toga da su proglasili nevjernicima počinioce velikih grijeha. Zatim, pretjerivanje kršćana, koje ih je dovelo do toga da su Isa'a uzeli za boga. Dalje, pretjerivanje rafidija prema ehlibejtu, pretjerivanje mušebbiha3, koji su poistovjetili Allaha sa Njegovim stvorenjima i pretjerivanje jevreja, koji su Isa'a nazvali kopiletom.

Što se tiče pretjerivanja u ibadetima, poput toga da neobavljanje određenih ibadeta smatra kufrom, kao što su to uradile haridžije, koji su ummet proglasili nevjernicima zbog velikih grijeha, slično tome je pretjerivanje po pitanju sunneta ako se stave na stepen vadžiba i njihovo ostavljanje smatra haramom zbog kojeg čovjek zaslužuje kaznu, i ako se negira i kritikuje onaj ko ih izostavi.

Što se tiče pretjerivanja u običajima, postoje ljudi koji pretjeruju po pitanju običaja, pa se pridržavaju običaja koji su oprečni Šerijatu, poput nekih običaja koji se vežu za brak, saučešće i tome slično. Ukoliko, pak, običaji nisu oprečni Šerijatu, onda ih je dozvoljeno praktikovati, štaviše poželjno je da čovjek radi ono što njegov narod radi od običaja koji nisu oprečni šerijatu.

✦ Treća mes'ela: Pojašnjenje naslova ovog poglavlja

Uzrok (sebeb) je u jeziku ono putem čega se dolazi do druge stvari, dok je to u šerijatu stvar koja, ukoliko postoji, postoji i ono što se veže za nju, a ukoliko ne postoji, ne postoji ni ono što se veže za nju, poput nastupanja vremena za obaveznost obavljanja namaza.4

Kufr u jeziku znači prekrivanje, zbog toga se i zemljoradnik naziva u jeziku kafirom jer prekriva sjeme, kao što kaže Uzvišeni:

„A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci, pa ga onda učvrsti, i on ojača, i uspravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi njima najedio sijače (kafire).“304

U šerijatu kufr je negiranje nečega od onog sa čim je došao Poslanik, Allahov spas i mir njemu, ili ostavljanje određenih stvari. Kufr se može počiniti riječima, djelima i ubjeđenjem koje izvodi iz islama.

Salihin – dobri ljudi. Ova riječ je množina od riječi salih – dobar čovjek, a to je onaj ko izvršava obaveze i kloni se zabranjenog. Takav ostavlja ono što utiče na njegovu vjeru i dostojanstvo. Autor je kao posljedicu pretjerivanja naveo dvije stvari:

› kufr,
› ostavljanje vjere, ovo je općenitija stvar od kufra, jer je kufr ostavljanje nečega od vjere.

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „O vi kojima je data Knjiga, ne pretjerujte u svojoj vjeri.“  (En-Nisa’, 171)

 

„O vi kojima je data Knjiga…“ Oni kojima je data Knjiga (ehlul-kitab) su jevreji i kršćani.

„… ne pretjerujte u svojoj vjeri…“ Tj. ne prelazite granicu u svojoj vjeri. Ovdje se pod pojmom „vjera“ (din) cilja na djela, tj. ne prelazite granicu u svojim djelima i ibadetima. Što se tiče kršćana, njihovo pretjerivanje se ogleda u Isau, alejhisselam, koga su učinili božanstvom, a što se tiče jevreja, njihovo pretjerivanje se ogleda u Uzejru, kojeg su učinili Božijim sinom. Razlog radi koga je autor naveo ovaj ajet u ovom poglavlju jeste upozorenje ovome ummetu da ne postupa sa svojim vjerovjesnicima ili dobrim ljudima kao što su postupili jevreji i kršćani koji su pretjerali po pitanju njih.

2 Hadis Abdullaha ibn Abbasa

Prenosi se u Sahihu od Ibn Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, da je rekao o riječima Uzvišenog: „I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra!’“5: „Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su pomrli, šejtan je objavio njihovom narodu da na mjestima gdje su oni sjedili stave kipove i nazovu ih njihovim imenima, pa su tako i uradili. Oni nisu bili obožavani sve dok ti nisu pomrli i znanje zaboravljeno, tada su bili obožavani.“

Ovaj hadis bilježi Buhari.

Ovo je tefsir (tumačenje) ashaba koji je u propisu kao riječi Poslanika.6 Ibn Abbas je spomenuo priču o prvom širku koji se desio na zemlji, o prvom kufru i prvoj promjeni vjere koja se desila na zemlji. Ibn Abbas je sažeto naveo dva perioda ili stepena upadanja u širk, a njih je inače tri, kako navodi Ibn Kajjim. Kaže Ibn Kajjim: „Mnogi od selefa su rekli: ‘Kada su pomrli, oni su se okupljali i dugo boravili kod njihovih grobova'“, ovo je prvi stepen koji vodi ka širku, koji je otpočet novotarijom, tj. okupljanjem i boravkom kod grobova. To je ono što je radila prva generacija; u njihovo vrijeme se nije dogodio širk jer ih nisu obožavali, već je razlog njihovog okupljanja i boravka kod grobova bio podsticanje na ibadet.

Kaže dalje Ibn Kajjim: „Zatim su napravili kipove u njihovom obliku.“ Nestala je prva generacija i došla druga. Njihovo skretanje se ogledalo u pravljenju kipova. Napravili su kipove i nazvali ih imenom dobrih ljudi koji se spominju u ajetu kako bi im bili što više na umu (i na taj način se bodrili na ibadet). Oni su dodali na novotariju i počinili još jednu zabranjenu stvar (pravljenje kipova) s ciljem podsjećanja (na ibadet dobrih ljudi). Međutim, nije im koristila njihova dobra namjera.7

Na kraju Ibn Kajjim kaže: „Zatim je proteklo dosta vremena, pa su ih počeli obožavati.“ Ovo je treća generacija u čije vrijeme se desio širk.

Vratimo se hadisu Ibn Abbasa: Prenosi se u Sahihu od Ibn Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, da je rekao o riječima Uzvišenog: „I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra!’“:8

„Ovo su imena dobrih ljudi…“ Tj. imena muškaraca, jer su oni bili muškarci, a ne žene.

„…iz Nuhovog naroda…“ Oni su bili dvije generacije prije Nuha, jer je Nuh poslan u trećoj generaciji, u čije vrijeme se desio širk.

„Kada su pomrli, šejtan je objavio njihovom narodu da na mjestima gdje su oni sjedili stave kipove i nazovu ih njihovim imenima, pa su tako i uradili…“ Šejtanova objava jeste vesvesa i došaptavanje duše. Šejtan dolazi od glagola šetane (što znači „biti udaljen“). Tako je šati onaj koji je daleko od sredine mora. Da li je šejtan tako nazvan zbog toga što je daleko od Allahove milosti ili zbog toga što je udaljen od nje? I jedno i drugo. Pojam šejtan se koristi za nepokorne. To je ime koje obuhvata prkosnike od ljudi i džinna, a u ovom hadisu se cilja na džinne.

„Oni nisu bili obožavani sve dok ti nisu pomrli i znanje zaboravljeno, tada su bili obožavani…“ tj. nisu bili obožavani sve dok nije preselila druga generacija. Kada se desilo njihovo obožavanje? Onda kada je zaboravljeno znanje. Ovdje se ne cilja da je čitavo znanje zaboravljeno, već dio njega.

Koje je to znanje koje je zaboravljeno? To je znanje o tevhidu, znanje o tome da su kipovi zabranjeni, da su novotarije zabranjene, da je boravak kod kipova zabranjen. Stoga je bolest znanja njegov zaborav, nerad po njemu kao i nepozivanje i nepodsjećanje na njega.

Ova činjenica u hadisu nam ukazuje na važnost znanja o tevhidu, jer kada je ono zaboravljeno došlo je do obožavanja drugih mimo Allaha.

Razlog radi koga je autor naveo ovaj hadis u ovom poglavlju je zato što on ukazuje da je pretjerivanje po pitanju dobrih ljudi uzrok kufra. Možda se kufr ne dogodi odmah, već se postepeno ustali u generacijama koje dolaze. Između Adema i Nuha je bilo deset generacija.

3 Hadis Omera

Od Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina; ja sam, uistinu, rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov Poslanik.’“ Hadis bilježe Buhari i Muslim.

„Nemojte me pretjerano hvaliti…“ Tj. ne pretjerujte u hvali.

„… kao što (كما) Da li je harf kaf u ovoj riječi došao radi poistovjećivanja ili radi obrazloženja? Ispravno je drugo, tj. nemojte me pretjerano hvaliti, pa da vas vaše pretjerivanje u hvali dovede do toga da budete poput kršćana. Dakle: nemojte hvaliti Poslanika, Allahov spas i mir njemu, pretjeranom hvalom, zato je na kraju hadisa on rekao: „Ja sam, uistinu, rob.“

„… kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina…“ Poslanik, Allahov spas i mir njemu, ih je  nazvao kršćanima (u ovome je odgovor onima koji ih nazivaju mesihijama).

„Ja sam, uistinu, rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik…“ Tj. nisam božanstvo. Hadis ukazuje na zabranu pretjeranog hvaljenja Poslanika, Allahov spas i mir njemu. Takvo pretjerivanje u hvali vodi ka njegovom uzdizanju iznad stepena kojeg mu je Allah dao.

4 Hadis Ibn Abbasa

Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Čuvajte se pretjerivanja, jer, uistinu, je pretjerivanje upropastilo one koji su bili prije vas.“

Ovaj hadis bilježi imam Ahmed, a Ibn Tejmijje ga je ocijenio vjerodostojnim u svom djelu Iktidau siratil mustekim.

„Čuvajte se…“ Upozorenje.

„… pretjerivanja…“ Tj. čuvajte se pretjerivanja u vjerovanju, djelima i adetima.

„jer, uistinu, je pretjerivanje upropastilo one koji su bili prije vas.“

Poslanik, Allahov spas i mir njemu, pojašnjava da je pretjerivanje bilo sebeb propasti. Da li se ovdje pod propašću cilja na propast tijela ili propast vjere? I jedno i drugo, jer i tijelo pogađa propast zbog pretjerivanja, a što se tiče vjere, to je općepoznato.

Ovdje je propast ograničena pretjerivanjem, dok je u drugim hadisima propast ograničena nečim drugim. Uzrok propasti vjere je pretjerivanje, na taj način tumačimo ovaj hadis, dok ograničavanje propasti u hadisu: „Uistinu je one prije vas uništilo to što bi, kada bi ukrao ugledan čovjek, ostavili ga, a kada bi ukrao slabić, sproveli bi nad njim kaznu“[9], tumačimo propašću prava. Tako svaki hadis u kojem se spominje ograničavanje propasti tumačimo shodno onome što je u njemu spomenuto.

5 Hadis Ibn Mes’uda

Muslim takođe bilježi od Ibn Mes’uda da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Propale su cjepidlake!“ Rekao je to tri puta.

„Propale su cjepidlake.“ Cjepidlačenje može biti u riječima, može biti u adetima, poput onih koji se upuštaju u adete koji su oprečni šerijatu, a može biti i u ibadetu. Hadis ukazuje da je cjepidlačenje i sitničarenje sebeb propasti.

Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”, Devetnaesto poglavlje
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Nuh, 23.
2 Mu'attile su oni koji nijekaju Allahova svojstva. (op.prev.)
3 Mušebbihe su oni koji poistovjećuju Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja. (op.prev.)
4 Tj. nastupanje vremena je sebeb za obaveznost obavljanje namaza, pa kada nastupi vrijeme, recimo ikindije, ikindija namaz postaje obavezan, a kada nema ovog sebeba (tj. ne nastupi vrijeme) ne može se obaviti taj namaz. (op.prev.)
5 Nuh, 23.
6 Jer ashab ovdje obavještava o onome što se desilo u vrijeme Nuhovog naroda, a to nije mogao saznati osim putem obavijesti od Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. (op.prev.)
7 Jer je djelo neispravno. Opće je poznato da djelo neće biti prihvaćeno kod Allaha sve dok ne objedini dva uvjeta: Ihlas – iskrenost, tj. da bude urađeno radi Allaha, i mutabe'a tj. da bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. Također, poznate su i riječi Abdullaha ibn Mes'uda koji kaže: „Koliko je onih koji žele hajr ali ga ne ostvare“, tj. imaju lijepu namjeru, ali im nije ispravan postupak, pa zbog toga ne ostvare dobro djelo iako ga žele učiniti. (op.prev.)
8 Nuh, 23.
9 Buhari i Muslim.