Pitanje: Ja sam još uvijek neoženjen, i posjedujem određenu svotu novca koju sam mukotrpno sakupljao radi ženidbe, jer sam već odavno zaprosio jednu djevojku. Međutim, jedne prilike čuo sam imama dok je držao hutbu kako kaže da je onome ko posjeduje novac za odlazak na hadždž obaveza otići i izvršiti tu vjersku obavezu, pa makar i odgodio ženidbu. Također, spomenuo je da onome ko posjeduje dovoljno novca za odlazak na hadždž, a kćerka mu je trenutno pri udaji pa je mora pripremiti, obaveza otići na hadždž pa makar se odložila njena udaja zbog neposjedovanja novca! To zbog toga što će ga Uzvišeni Allah pitati zašto nije obavio hadždž, dok ga neće pitati zašto nije udao svoju kćer. Isto tako naveo je i to da onaj ko ne posjeduje novac za odlazak na hadždž može se uzajmiti radi odlaska na hadždž. Pa kada sam ga upitao: a ako mu se desi da preseli tamo, ko će da vrati njegov dug ako mu djeca nisu u stanju to učiniti zbog velike potrebe u kojoj se i sami nalaze?! On mi je odgovorio: „Allah će vratiti njegov dug“! Tada mu rekoh da to predstavlja „tevaakul“ (oslanjanje na Allaha bez uzimanja sebeba), te se on rasrdi i reče: „Tvoj nijjet je vratiti dug, i dokle god imaš ispravan nijjet nema smetnje to učiniti“! Molim vas odgovorite mi, zbog toga što sam se razišao sa tim imamom, i još nekim mojim kolegama, a koji smatraju da govor učenih, ma kakav on bio, ne može biti predmet rasprave?!
Odgovor:
Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:
Kod nas je prioritetnije mišljenje da je onom ko ima mogućnosti za hadždž dužnost obaviti ga odmah, i nije dozvoljeno odgađati hadždž bez šerijatski opravdanog razloga.
Shodno tome, onaj ko ima mogućnosti za odlazak na hadždž obavezan je otići, i ne smije ga odgađati radi ženidbe, osim ako se boji da će upasti u zinaluk – utječemo se Allahu od toga -, tada u tom slučaju dat će prednost prvo ženidbi.
Također, nije dozvoljeno odgađati odlazak na hadždž radi opremanja kćerke za udaju. A što se tiče pozajmljivanja novca radi obavljanja hadždža, to je dozvoljeno onom ko ima mogućnost da isti vrati, i hadždž mu je ispravan, ali onom ko nema mogućnosti je preče da se ne zajmi radi odlaska na hadždž. Kod Ibn Ebi Šejbe u njegovom Musannefu stoji da je Tarik ibn Abdir-Rahman rekao: čuo sam kada je Ibn Ebi Eufa bio upitan o čovjeku koji hoće da pozajmi novac radi obavljanja hadždža, pa je on kazao: „Neka traži rizk (opskrbu) od Allaha, i neka ne ide na hadždž.“
Ovo predanje se, također, nalazi i kod imama El-Bejhekija u Es-Sunenul-kubra:
„… neka traži rizk od Allaha, i neka se ne zadužuje“ nastavlja Tarik pa kaže: zatim smo govorili: neka se ne zajmi osim ako je u stanju da vrati dug.
Šejh Ibn Uejmin je, također, o tome bio upitan, pa je rekao:
„… Stava sam da čovjek ne treba uzimati zajam radi odlaska na hadždž, jer hadždž u ovakvoj situaciji mu nije obavezan. A ono što on treba uraditi je da prihvati Allahovu olakšicu i veličinu Njegovog rahmeta, i da sebe ne opterećuje uzimanjem duga, jer on ne zna hoće li ga vratiti ili ne. Možda umre i ne uspje vratiti dug, pa će mu on ostati (za namirivanje na ahiretu).” [Završen citat šejha Ibn Usejmina, rahimehullah. Fetva se nalazi u „Medžmu'u fetava Ibn Usejmin“]
A Allah najbolje zna.
Izvor: https://www.islamweb.net/
