Naslovna Fetve Fetve iz akide Slijeđenje uleme u onome što oni ohalale od harama

Slijeđenje uleme u onome što oni ohalale od harama

213
Fetve iz akide

Pitanje:

Kakav je propis slijeđenja uleme i vladara u onome što oni ohalale od stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio, i obratno?

Odgovor:

Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, a zatim:
Slijeđenje uleme i vladara u onome što oni ohalale od stvari koje je Allah zabranio, i obratno, ima tri oblika:

Prvi: da ih on slijedi u tome, i da je zadovoljan njihovim govorom, i da daje prednost istom, te da se srdi na Allahov propis, ovakav je nevjernik, zato što on prezire ono što je Allah objavio, a prezirati ono što je On Uzvišeno objavio jeste kufr (nevjerstvo), zbog riječi Uzvišenog: To je zato što oni mrze ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti“1, a djela ne bivaju poništena osim kufrom, pa svako ko prezire ono što je Allah objavio, taj je nevjernik.

Drugi: da ih on slijedi u tome, i zadovoljan je Allahovim propisom, i zna da je Njegov propis adekvatniji, bolji i korisniji za ljude i zemlje, ali zbog svojih prohtjeva on ih slijedi u tome, i ovakav nije počinio kufr, već je samo fasik.

Pa ako bi neko upitao: „A zbog čega ovakav nije počinio kufr?“

Odgovorit će mu se: zbog toga što takav nije odbio Allahov propis, već je on zadovoljan njime ali je postupio suprotno istom zbog slijeđenja svojih prohtjeva, pa je iz tog razloga poput ostalih griješnika.

I treći oblik: da ih on, u tome, slijedi iz neznanja, misleći da je to Allahov propis. Ovakav se dijeli na dvije kategorije:

1- da ima mogućnost da sam spozna istinu, pa ovakav je nemaran ili nehajan, te je zbog toga i griješan, zato što je Allah naredio da se pitaju učeni onda kada se o nečemu ne posjeduje znanje.

2- da je neznalica, i da nije u stanju da sam spozna istinu, pa ih iz ove perspektive (tj. zbog taklida) slijedi, smatrajući da je to istina. Ovakav nije griješan, jer je on učinio ono što je u njegovoj mogućnosti, te je zbog toga i opravdan, i zato se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Onaj kome je fetva data iz neznanja, njegov grijeh će nositi onaj koji mu je dao tu fetvu“. (Naravno, ovo se odnosi na slijepo slijeđenje u ograncima vjere, a ne odnosi se na slučaj ako bi čovjek nekoga slijedio u širku i nevjerstvu, jer je obaveza svakog čovjeka da nauči osnovne postulate vjere, da zna šta je širk i šta je kufr kako bi ih se klonio, op.Menhedž)

I ako bi mi kazali da grijeh nosi onaj kojem je data fetva, iako je to bila tuđa greška, to bi prouzrokovalo veliku tjeskobu i poteškoću, i to bi bio razlog da ljudi više ne bi imali povjerenja u nikoga zbog postojanja mogućnosti za pogreške.

Završen govor šejha Usejmina, rahimehullah.

Ovaj govor je preuzet iz knjige „Fetava ‘ulemail-beledil-haram“ (475, 476. str)

A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Izvor: https://islamqa.info/ar/121232
Prevod: Menhedž

1 Muhammed: 9.