U glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu, nalazi se turbe Gazi Husrev-bega, u kojem se, po mišljenju ljudi, nalazi Poslanikova dlaka.
U 27. noći mjeseca ramazana ljudi dolaze u to turbe, potiru ga i ljube, zatim odlaze do staklenog sanduka u kojem se nalazi ta dlaka i ljube ga (sanduk), a također ljube i platno kojim je prekriven ovaj sanduk, misleći da će postići berićet, a nakon toga sudjeluju u glasnom i zajedničkom zikru.
Ovo sam vidio svojim očima tokom istraživanja vezanih za ovu tematiku.
Mehmed Handžić u Glasniku iz 1935. godine spominje kako se posjeta dlake Poslanika s.a.v.s. obavljala u Sarajevu, Travniku, i Orašju.
Taj vjerski običaj uveden je na kraju 19. stoljeća. Pogledati: Glasnik, str. 514, br. 12, 1935. god.
Prvi zijaret u Begovoj džamiji u Sarajevu, kako navodi Handžić, obavljen je 7. šabana ili 15. (27.) augusta 1876, dan po prispijeću emaneta iz Istanbula.
Ta posjeta se obavljala u džamiji, a danas se obavlja u turbetu Gazi Husrev-bega. Emanete (dlaku) u Sulejmaniju džamiju (Šarena džamija) u Travniku donio je njen obnovitelj Sulejman-paša Skopljak, koji je kao valija u Solunu emanate dobio od sultana kao priznanje i odlikovanje za svoj rad.
Što se tiče Orašja, okupljanje je bilo u džamiji Azizija, a dlaku su donijele hadžije iz Mekke. Pogledati: Glasnik, str. 514, br. 12, 1935. god.
Zijaret (teberruk) ove dlake obavlja se i u Tuzli, ali ne zna se tačno od kada ta posjeta datira. Računa se da je dlaka donesena 1873/74, ali se ne zna odakle i na koji način. Vjerski običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 113.
Sve se ovo odvija u organizaciji Islamske Zajednice.
Da li je razumno da nakon 1400 godina postoji dlaka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da li se to može dokazati?
Za postojanje dlaka Poslanika s.a.v.s. u današnjem vremenu potrebno je imati čvrst, jasan i tačan dokaz, ali se postavlja pitanje: Gdje je taj dokaz, i da li postoji?
Šejh Albani veli: „Zaostavština Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vidu odjeće ili dlaka ili drugih ostataka je tijekom proteklih stoljeća zagubljena, i niko ne može sahih lancem ustvrditi da je određena stvar koja se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, baš i sigurno njegova. Ako to znamo, onda dolazimo do zaključka da je govor o teberruku njegovom zaostavštinom samo teoretske prirode te da je u praksi nemoguć.“ Et-Tevessul Envau'uhu ve ahkamuhu, str. 146.
Zatim, postavlja se pitanje: Zbog čega se ta dlaka drži baš u turbetu Gazi Husrev-bega?
Međutim, ako znamo da je on bio sufijski šejh, te da onaj ko dođe u turbe, prvo ljubi i potire njegov kabur, a zatim ljubi sanduk gdje se nalazi ta dlaka, onda zaključujemo da se radi o zavođenju ljudi i sufijskim zabludama koji svoje vjerovanje grade na strastima i prohtjevima, lažima, izmišljotinama i novotarijama.
Teberruk (traženje berićeta) je stvar vjere, vid je ibadeta i nije dozvoljeno muslimanu da Allaha obožava bez jasnog dokaza koji ukazuje na ispravnost tog ibadeta.
Zato je dužnost muslimana Bosne da napuste ovo djelo i da se drže onoga što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer berićet je u slijeđenju njegove prakse i u tome je spas i uspjeh i na ovome i na Onome svijetu.
A pouku samo razumom obdareni primaju. (Er-Ra'd, 19.)
Izvor: Vjerovanje Bošnjaka, Fb stranica
Obrada: Menhedž
