Rekao je imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah:
„Uklanjanje zla (zabranjenih stvari) ima četiri situacije:
Prva: da se određeno zlo ukloni, a na njegovo mjesto dođe suprotno tome (tj. dobro djelo).
Druga: da se umanji zlo, pa makar se i ne uklonilo u potpunosti.
Treća: da se ukloni zlo, ali je na njegovom mjestu došlo isto (u rangu i jačini) zlo poput prvog.
I četvrta: da se ukloni zlo, ali je nakon njega nastalo još veće zlo.
Prve dvije situacije su šerijatski propisne, dok je treća situacija pitanje idžtihada (tj. stvar razmatranja), a što se tiče četvrte ona je zabranjena. Pa kada ugledaš griješnike i fasike kako se zabavljaju i igraju šah, tvoje negiranje njima to što čine neće biti od fikha i basireta osim ako ih budeš sa toga prenio na ono što je draže Allahu i Njegovu Poslaniku, poput gađanja strijelama, utrkivanja jahalicama i tome slično.
Također, kada naiđeš na fasike koji su se okupili oko neke igre i zabave, ili slušanja pjesme i muzike, pa ako ih sa toga skineš i dovedeš u pokornost Allahu, onda si postupio ispravo, jer je to cilj. U suprotnom da ih ostaviš na tome je bolje nego li da ih od toga odvratiš na nešto što je veće i žešće od tih grijaha koje su prethodno činili, jer su ih dotični grijesi odvraćali od onoga što je veće i kobnije od istih.
Isti je slučaj i sa čovjekom koji se bavi knjigama o cinizmu i bestidnosti, pa se ti bojiš da od njih ne pređe na ono što je gore od istih, a to su knjige o novotarijama, zabludama, sihiru isl.; onda ga bolje ostavi i te njegove prvobitne knjige. Dakle ovo poglavlje je vrlo široko.
Jedne prilike sam čuo šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah, da je kazao:
„Ja i par mojih drugova smo jedne prilike prolazili pored nekih vojnika od Tatara dok su oni pili rakiju, te ih neko od mojih drugova ukori zbog toga. Pa sam ja isto tako ukorio dotičnog i rekao mu: doista, Uzvišeni Allah je zabranio alkohol jer on odvraća od spominjanja Allaha i namaza, dok ove (koje ti koriš) alkohol upravo odvraća od bespravnog ubijanja muslimana, obeščašćenja njihovih porodica, i otimanja njihovih imetaka; zato ih ostavi!“
Izvor: I'alamul-muvekki'in (3/12)
