Naime, radi se o majci isposnika Džurejdža koja ga je dozivala dok je bio na namazu pa joj se nije odazvao. l drugi put se isto zbilo da bi ga treći put, nakon što joj se ni tada nije odazvao, proklela moleći Allaha, dž.š., da ga ne usmrti prije nego što vidi lica bludnica.
Tako je i bilo.
Bilježi se predaja od Ebu Hurejre, r.a., o trojici koji su progovorili u kolijevci, a jedan od njih je:
„Dijete koje su pripisali Džurejdžu, koji je bio jako pobožan čovjek i bio se povukao u isposničku ćeliju. Jednoga dana mu je, dok je bio na namazu, došla majka i zovnula ga:
– ‘O Džurejdž!’
– On je na to kazao: ‘Gospodaru, moja majka i moj namaz’, te se okrenuo i posvetio svome namazu a majka mu je otišla.“
To se ponovilo i naredna dva dana, da je na kraju njegova majka kazala:
„ – ‘Gospodaru moj, nemoj ga usmrtiti sve dok ne vidi lica bludnica.’
Israelićani su jedan drugog podsjećali na Džurejdža i njegovu pobožnost pa im je jedna bludnica o čijoj se ljepoti pripovijedalo kazala:
– ‘Ako želite, ja ću ga zavesti.’
Izašla je pred njega i ukazala mu se, ali se on nije ni osvrnuo na nju. Zatim je otišla čobanu koji je ulazio u svoju kolibu i ponudila mu se pa ju je on obljubio te je zanijela. Kada je rodila, kazala je:
– ‘Dijete je Džurejdžovo.’
Onda su ljudi otišli kod njega, istjerali ga iz isposničke ćelije koju su zatim uništili te ga počeli udarati.
– Upitao ih je: ‘Šta vam je?’
– Odgovori li su: ‘Počinio si blud sa ovom bludnicom pa je rodila dijete.’
– Onda je upitao: ‘Gdje je dijete?’
Donijeli su mu dijete pa je zatražio da mu ga dadnu, a onda ga je upitao:
– ‘Ko je tvoj otac?’
Dijete je odgovorilo: ‘Moj otac je čuvar ovaca (čoban) .’
Kada su to čuli, ljudi su kazali: ‘Isposničku ćeliju koju smo ti uništili napravit ćemo od zlata i srebra.’
Onda je on rekao: ‘Ne, nego je napravite od zemlje kao što je i bila’, a zatim se na nju popeo.” [note]Buhari i Muslim[/note]
Imam Nevevi, u vezi s ovom predajom kaže:
“U ovoj predaji se pripovijeda o Džurejdžu, r.a., koji je namaz pretpostavljao odazivanju majci. Ona ga je zbog toga prokleta pa je Allah, dž.š., njenu kletvu uslišao.”
Neki učenjaci vele:
“To je dokaz da je ispravan postupak u ovom slučaju bilo odazivanje majci zato što je on tada obavljao nafilu namaz koji je dobrovoljan čin a ne obaveza, dok je odazivanje majci i dobročinstvo prema njoj obavezno a neposlušnost zabranjena. Nadalje, mogao je prekinuti s namazom te joj se odazvati, a zatim se ponovo vratiti namazu.
Međutim, moguće je da se bojao da će ga ona pozvati da napusti isposničku ćeliju i da se vrati životu na ovome svijetu te da će oslabiti njegovu odlučnost u onome što je naumio i za što se opredijelio.”
Iz knjige: Odnos prema roditeljima u Islamu – Mustafa ibn El-Adevi
Obrada: Menhedž
