Er-redža’ – nada
Značenje: nadanje, priželjkivanje i očekivanje željene stvari.
Vrste nade:
Nada koja je ibadet
Nada koja je ibadet, a koja se iskazuje samo u Allaha Jedinog i u tome Mu se ne pripisuje sudrug. Ova vrsta nade dijeli se na dvije podvrste:
a) pohvaljena nada, koja je u uskoj vezi sa radom i pokornosti Uzvišenom Allahu (kao kada se čovjek nada da će mu Allah oprostiti nakon iskrenog pokajanja, da će Allah pomoći svoje robove, op. M);
b) pokuđena nada koja nije popraćena djelima i kao takva pusta je želja i obmana (poput nade čovjeka koji ne radi dobra djela a nada se Džennetu, op. M).
Nada koja je širk
Nada koja je širk, a koja biva kada se čovjek nada nekome drugom mimo Allaha u onim stvarima koje posjeduje samo Svevišnji Allah (kao kada bi se čovjek nadao da će mu pronalazak deteline sa četiri lista donijeti sreću samo po sebi, i ovo je veliki šrik kojim čovjek postaje nevjernik, a ako smatra da je pronalazak deteline sa četiri lista znak da će ga Allah učiniti sretnim, onda ovo nije veliki širk, ali jeste mali širk – grijeh koji je veći od ubistva, bluda, kamate i slično, jer je ovim ubjedjenjem uzeo za sebeb (uzrok) dešavanja stvari nešto što nije šerijatski sebeb, jer za tako nešto ne postoji dokaz u Šerijatu, već su to sijevjerja i izmišljotine, op. M).
Urođena nada
Urođena nada, koja biva ukoliko se nadaš i očekuješ od neke osobe da ti učini ono što je ona u osnovi u stanju i što ona posjeduje, kao npr. da kažeš čovjeku: “Nadam se da ćeš doći.”
Dokaz za nadu jesu riječi Uzvišenog Allaha:
“Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (Prijevod značenja El-Kehf, 110)
Iz djela: Olakšano poimanje tevhida
Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil
Priprema/naslov: Menhedž
