Naš drug se u svom džahilijetu (neznaboštvo, stanje prije islama, op.M) prema svojim drugovima, u kući prema ukućanima, kao i sa svojim komšijama odnosio po principu: Ne diraj me, ne diram te, ostavi me da radim šta hoću, ostavit ću te da radiš šta hoćeš. Ako bi mu se neko nekad obratio kakvim nasihatom (savjetom) ili mišljenjem, odgovarao bi uglavnom namrštenim licem, mlataranjem rukama u zrak, galamom i riječima: „Gledajte svoja posla“, „ostavite me na miru“, „Ja znam šta je dobro za mene“, „Ja nisam više dijete, pa da ne razumijem.“
Tako je naš drug živio svoj život „uzduž i poprijeko“ ne slušajući nikoga i ne prihvatajući od nikoga, ni starijeg ni mlađeg. Istovremeno nije se ni drugima miješao u njihove stvari već je njegova lozinka bila „Pusti me na miru“.
Naš drug se potom prihvatio iltizama (čvrstog praktikovanja vjere) te se iznenadio kako se već prvog dana nasihati sa svake strane strovališe na njega. On bi uglavnom iskolačio oči i otvorio usta, ili bi se pak osmjehnuo blesavim osmijehom čudeći se drskosti tih ljudi. Grizao bi svoje usne i udaljavao, a u njegovoj duši je još uvijek odzvanjalo: Ja nisam mali, šta oni imaju sa mnom.
Potom je naš drug, nakon određene doze drskosti i dugih rasprava kao i odgovor svakome ko bi ga posavjetovao, prešao u drugu fazu. Sada bi onome ko bi ga savjetovao spominjao mahanu koju on vidi kod njega.
Sada mu se ukazala prilika jer je bio pod šejhovim skalpelom i makazama, te se požalio na ovu džahilijetsku bolest tražeći spas u pružanju savjeta i njegovom prihvatanju. Šejh tada reče:
Iskren savjet (nasihat) je, na žalost, edeb koji je nestao među vjernicima. Rijetko ćeš naći one koji savjetuju, a i kada posavjetuje rijetko ćeš naći one koji prostranih prsiju i skromno primaju nasihat. Naprotiv, uvijek se nađu prohtjevi duše, njene strasti ili neki drugi razlozi poput: volje da se drugi omalovaže i umanji njihova vrijednost, zavist ili mržnja, uzdizanje i pretjerivanje. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Vjera je savjet“. Upitasmo: „Kome, o Allahov Poslaniče“? „Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, muslimanskim poglavarima i svim muslimanima općenito“ – odgovori on.1
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od ashaba uzimao prisegu na obavljanje namaza, davanje zekata i davanje nasihata muslimanima. Od Džerira ibn Abdullaha se prenosi da je rekao: „Dao sam prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na obavljanje namaza, davanje zekata i davanje nasihata muslimanima.“2
Stoga je ovaj ashab, Džerir ibn Abdillah, na dan kada je preselio Mugire ibn Šube, održao govor na minberu, te je između ostalog rekao: „Ja sam došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Dajem ti prisegu na islam’, pa mi je on uslovio: ‘I da savjetuješ svakog muslimana’, te sam mu dao prisegu na tome. Tako mi Gospodara ovog mesdžida ja sam vama nasih (onaj koji savjetuje).“ Potom je zatražio oprosta od Allaha i sišao sa minbera.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udjeljivanje savjeta bratu muslimanu je svrstao u jednu od dužnosti muslimana prema muslimanu, pa kaže:
„Musliman kod drugog muslimana ima šest prava:
- kada ga sretne – da mu nazove selam,
- kada ga pozove – da mu se odazove,
- kada zatraži savjet – da ga posavjetuje,
- kada kihne i kaže elhamdulillah – da mu kaže jerhamukellah (Allah ti se smilovao),
- kada se razboli – da ga obiđe i
- kada umre – da mu klanja dženazu.“3
Ovu su obaveze i prava na koja smo zaboravili usred velikog broja strasti i prohtjeva. Imam Nevevi, rahimehullahu teala, komentarišući riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, „kada zatraži savjet, da ga posavjetuje”, kaže: „tj. kada od tebe zatraži savjet posavjetuj ga. Nemoj mu se dodvoravati niti ga varati, kao što se isto tako ne trebaš sustegnuti od pružanja savjeta. A Allah najbolje zna.“
Naši časni prethodnici (selefus-salih) su znali vrijednost nasihata i međusobno su se savjetovali. Fudajl ibn Ijad kaže: „Ljudi kod nas nisu ostvarili to što su ostvarili (od imana) mnoštvom namaza i posta, već su to ostvarili darežljivošću svoje duše, čistoćom svojih prsiju i pružanjem savjeta u ime Allaha.“
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Iz djela Kissatu el iltizam
Naslov od Menhedža
Ostale dijelove iz istog serijala ovdje.
Bilješke:
1 Hadis bilježi Muslim 55.
2 Hadis je muttefekun alejhi. Buharija 57, Muslim 58.
3 Hadis bilježi imam Muslim 2162.
