Preuveličavanje i pretjerivanje
Nakon što je naš drug proveo duži period u liječenju, uložio veliki trud i puno saburao, ispravio se i svojim licem okrenuo prema šejhu upitavši ga: Šta misliš o šejhu, jesam li sada postao čist poput ashaba?
Šejh se začudio ovom drskom pitanju te reče: O sinko, ovo je nova bolest koja se pojavila, možda su i dvije bolesti, a možeš reći i tri, ali da najprije počnemo sa lakšom, a to je preuveličavanje i pretjerivanje u hvalisanju.
Osmjehnuo se naš drug i prisjetio ove rane. Šejh je otvorio ranu i počeo vršiti operaciju iskorjenjivanja riječi i termina preuveličavanja i pretjerivanja.
Naš drug se prije svoga iltizama (čvrstog prihvatanja vjere) uvijek koristio riječima: Paša, beg i tome slično. Fulan ibn fulan je „doktor“ za zezanje i šale, a fulan ibn fulan „majstor“ za viceve. Prihvatio se iltizama, a njegov jezik bi još uvijek posrtao koristeći neke od termina iz džahilijeta. Potom se navikao na termine koje koriste braća, ali opet sa dozom pretjerivanja. Sada je fulan ibn fulan šejh svih šejhova i profesor nad profesorima, a fulan ibn fulan čudo ovog vremena, i tako dalje.
Potom je prolaskom vremena počeo govoriti: Fulan je Ibn Tejmije svoga vremena, a što se tiče fulana ibn fulana oko nije vidjelo poput njega niti je on vidio nekog poput sebe.
Nastalo je veliko preuveličavanje, obmana se još više povećala, a naš drug je iščekivao da se i njemu kaže nešto slično tome, šta više podsticao bi i navodio one koji su sa njim da ga hvale i pretjeruju u tome. Naš drug je otkrio da je ovo opasna i teška bolest koja zahtjeva da bude sasječena u samom korijenu. Šejh je ovom prilikom bio primoran da koristi skalpel kako bi sasjekao korijen bolesti preuveličavanja i pretjerivanja i time vratio našeg druga u prirodno stanje pravednosti. Šejh potom reče:
To je bolest koja nas je zadesila i od koje bolujemo, a koja se proširila među multezimima (onima koji se pridržavaju za vjeru, op.M). Od njenih simptoma su: pretjerivanje u hvali, opisu i titulama bilo kome. Često čuješ braću kako govore: Ovaj brat je fekih (pravnik), ovaj je more znanja, a onaj mnogo učen, još od davnina si mogao primjetiti znanje među njegovim očima! Ovaj je naučio napamet Kutubu sitte (šest hadiskih zbirki) a onaj je pročitao velike fikhske enciklopedije!
U većini slučajeva pomenute stvari budu netačne. Mi smo danas, nažalost, ummet koji je izgubio ogromna djela kojima se ponosio pa smo izmislili velike termine kojima se razonodimo. Da, možda su braća izgubila one koji im trebaju biti uzor pa ih počeli tražiti priželjkivanjima i tvrdnjama, ali to neće rezultirati osim fesadom. Vidjeli smo razne vrste onih obmanutih koji su bili obmanuti pomenutim riječima i terminima, te povjerovali u njih i živjeli u obmani učevnosti i iltizama nakon što su se njihove uši ispunile slušanjem tih velikih termina. Tada se on počeo odnositi na osnovu onoga što čuje iako u dubini svoje duše zna da nema nikakvog udjela u tim krupnim terminima i riječima.
Draga braćo, ograničimo se na riječi i termine koji su daleko od preuveličavanja i pretjerivanja ne bi li na taj način sačuvali srca naše braće, očuvali stanje sahve (islamskog buđenja) i suzbili mnogobrojne štete. Reci: Moj brat fulan i tome slične riječi u kojima nema pretjerivanja u hvali. Ne oslanjaj se na informacije prije nego li ih provjeriš. Time će srca biti sačuvana, a ona su doista slaba i fitna ih lahko grabi.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Čuvajte se međusobnog hvalisanja jer ono je ubistvo.“1
Od Ebu Mamera se prenosi da je rekao: „Neki čovjek je ustao i pohvalio nekog emira. Mikdad, radijellahu anhu, tada uze zemlju i poče je bacati njemu u lice rekavši: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da u lice hvalilaca (tj. onih koji pretjeruju u hvali) bacimo zemlju’.“2
Od Ebu Bekreta, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: „Neki čovjek je u prisustvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio drugog pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Teško tebi, sasjekao si vrat svome drugu, sasjekao si vrat svome drugu.’ To je ponovio nekoliko puta. Potom je rekao: ‘Ko od vas već mora pohvaliti svoga brata neka kaže: Smatram ga takvim, a kod Allaha je njegov obračun, i ni o kome ispred Allaha ne dajem svoj sud. Mislim da je takav i takav, ako on to zna o njemu’.“3
Pogledaj riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, – a on je odgajatelj kojem nema sličnog – kojima liječi eventualnu obmanutost onoga koji čuje hvalu: „Smatram ga takvim“. Ovo zbog toga kako osobu ne bi obuzelo samodopadanje i umišljenost. Govornik je kratka vida jer vidi samo ono što je spoljašnje, a Allah je taj koji poznaje tajne i ono što je skriveno. Pogledaj isto tako, brate kojeg volim u ime Allaha, kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ako to zna o njemu.“ Dakle, moraš znati.4
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Iz djela Kissatu el iltizam, 11. poglavlje
Naslov od Menhedža
Ostale dijelove iz istog serijala čitaj ovdje.
Bilješke:
1 Hadis bilježi Ibn Madže 3743, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Pogledaj Sahihu Ibn Madže hadis br. 3017.
2 Hadis je muttefekun alejhi. Buharija 5714, Muslim 3002.
3 Hadis je muttefekun alejhi. Buharija 2662, Muslim 3000.
4 Tj. moraš znati da je onaj kojeg hvališ za neko djelo zaista uradio to djelo, ili, ako se radi o određenom svojstvu kod njega kojeg želiš pohvaliti da znaš da on posjeduje to svojstvo. Op. prev.
