Šejhul-islam Ibn Tejmijje, je u zatovru tvrđave kod Damaska proveo dvije godine i tri i po mjeseca, gdje je i preselio. Zatvoren je 6/8/726 h.g., pa sve do 20/11/728 h.g.
Dok je bio u zatvoru proučio je više od osamdeset hatmi, a duša mu je napustila tijelo dok je učio sljedeći ajet:
“Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu Istine, kod Vladara Apsolutno Moćnoga.” (El-Kamer, 54, 55)
Od onoga što je govorio pred kraj svog života je:
“Doista, najviše žalim što sam većinu svog vremena potrošio na druge stvari mimo (izučavanja) značenja Kur’ana.”
Ovo spominje Ibn Redžeb u svojoj knjizi “Zejlu tabekatil-hanabile” (2/402).
Ako su ovo riječi jednog velikana, koji je svoj život utrošio na Kur’anu, znanju, džihadu, odgajanju itd., a šta tek reći za druge?!
Kakvog li samo gubitka za onoga čije vrijeme prolazi u sve drugo samo ne u druženju s Kur’anom!
Priprema: Menhedž
