Prenosi se da je Isa bin Musa toliko volio svoju ženu, da joj je jednom prilikom rekao: “Bićeš razvedena ako ne budeš ljepša od Mjeseca!” Tada je žena ustala, sklonila se od njega i rekla: “Ti si me razveo!”
On je tu noć proveo uz veliku brigu i tugu. Pa kada je osvanuo, otišao je halifi El-Me'munu, obavijestivši ga o onome što se dogodilo i rekao: “O vladaru pravojvernih, ako njen razvod stupi na snagu, moja će duša propasti od tuge, a smrt će mi tada biti draža od života.”
Vidjevši žestinu stanja u kojem se nalazi ovaj čovjek, halifa je sazvao učenjake i zatražio od njih da riješe dotičnu situcaiju. Odgovor sviju njih bio da je ona razvedena, osim jednog od drugova imama Ebu Hanife. On je samo šutio, dok ga halifa ne upita: “Šta je s tobom, zašto ne govoriš?”
Tada je ovaj učenjak započeo svoj govor riječima:
“‘S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Tako mi smokve i masline. I Sinajske gore. I grada ovog, sigurnog. Mi čovjeka stvaramo u najljepšem obliku.'(Et-Tin, 1-4) Stoga, nema ništa ljepše od insana.“
Halifa se potom okrenu Isaau, obrativši mu se riječima: “Allah ti je dao izlaz. Rješenje je kao što je rekao ovaj učenjak; povrati svoju ženu.” Njoj je poslao pismo u kojem joj naređuje da bude poslušna svome mužu i da mu se vrati, jer je nije razveo.
Iz knjige: 1001 priča
Obrada: Menhedž
