On je veliki učenjak, šejh Ebu Abdullah Abdur-Rahman b. Nasir b. Abdullah b. Nasir Es-Sa'adi iz porodice Si'di iz Hamrana poreklom od Benu Anber b. Amr iz Temima. Šejh je poznat kao Ibn Sa'adi (1889-1956) rođen je u mjestu Unejza u pokrajini Kasim 12 muharema 1307 h. Majka mu je preselila kada je navršio svoju četvrtu godinu, a otac mu je preselio kada je šejh napunio sedmu godinu, tako da je izrastao kao jetim ali uprkos tome imao je lijepo djetinjstvo. Još u ranom djetinjstu se istakao svojom inteligencijom, oštroumnošću i jakom voljom za izučavanje znanja. I on je autor i pisac poznatog tefsirskog djela „Tejsirul-Kerimil-Mennan“, poznatije kao Tefsir od Sa'adija.
Djetinjstvo
Poslije smrti svoga oca počeo je učiti Kur'an, te ga je naučio napamet i dobro učvrstio hifz do svoje jedanaeste godine. Nakon toga, šejh je počeo sticati znanje kod učenjaka iz njegovog rodnog mjesta i onih koji bi dolazili u to mjesto. Učio je ozbiljno i marljivo postigavši dobre rezultate u svakoj nauci šerijatskog znanja, a kada je napunio 23 godine počeo je držati predavanja tako da je istovremeno učio i druge podučavao. Svo svoje vreme je provodio u tome sve dok 1350. h. godine nije postao od glavnih faktora po pitanju obrazovanja kao i oslonac svih studenata.
Sticanje znanja
Šejh je sticao znanje ispred šejha Ibrahima b. Hamd b. Džasira a koji je ujedno bio i prvi ispred kojeg je Sa'adi počeo učiti. Svog šejha je opisivao time da se brinuo o hadisu Allahova Poslanika sllallahu alejhi ve sellme, govorio bi o njegovom takvaluku i ljubavi prema siromasima i tome kako bi ih tiješio. Često bi se dešavalo da mu dođe siromah u zimskom danu pa bi svukao jedan svoj ogrtač i dao bi ga tom siromahu iako je lično imao potrebu za istim. Od njegovih šejhova je i Muhammed b. Abdul-Kerim eš Šibl ispred kojeg je učio fikh, arapski jezik i druge znanosti. Zatim šejh Salih b. Osman el Kadi (kadija) Unejze ispred koga je i najviše učio i sticao znanja sve dok nije preselio, od njega je učio tevhid, tefsir, fikh, njegovu metodologiju i pravila, te arapski jezik. Šejh Sa'adi je uzimao znanje i ispred šejhova kao što su: šejh Abdullah b.'Ajid, šejh Sa'ab el Tuvejdžeri, šejh Ali el Sinani, šejh Ali el Nasir ebu Vadi ispred koga je učio hadis i naučio šest zbirki hadisa (umehatus-sitte ) kao i druge nakon čega mu je šejh dao idžazu (diplomu). Zatim šejh Muhammed sin šejha Abdul-Aziza el Muhammeda el Mania’ – koji je bio direktor za istraživanja Saudiske Arabije u to vrijeme – ispred koga je učio u Unejzi, zatim šejh Muhammed Emin Šenkiti koji je došao u Unejzi da bi podučavao, šejh Sa'adi je od njega učio tefsir, hadis, zananosti arapskog jezika kao što su gramatika (nahu), sarfi tome slično, zatim šejh Muhammed ibn Abdul-Latif b. Abdur-Rahman Alu šejh, šejh Nasir b. Su'ud b. Isa u mjestu zvanom Šakra od gojeg se okoristio kada je počeo pisati svoj tefsir.
Znanje i mezheb (šerijatski pravac)
Šejh Sa'adi se isticao potpunim poznavanjem fikha njegovih osnova i ogranaka. Šejh je na početku bio privržen hanbelijskom mezhebu slijedeći u tome svoje šejhove, čak je neke knjige hanbelijskog mezheba naučio napamet, također, napisao je knjigu o hanbelijskom mezhebu sastavljenu u stihovima i napisao je sažeti komentar na tu knjigu. Šejh se najviše okoristio knjigama šejhul-Islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibn Kajjima posvijetivši njihovim knjigama veliku pažnju. Sebebom isčitavanja njihovih knjiga postigao je veliko znanje u osnovama vjere, tevhidu, tefsiru, fikhu i drugim korisnim naukama. Također, zbog isčitavanja knjiga dvojce šejhova, šejh se nije ograničio na hanbelijski mezheb, već je davao prioritenije mišljenje u onim pitanjima koja su kod njega bila prioritetnija, i sve to na osnovu šerijatskih dokaza.
Šejh je imao obilno znanje iz tefsira. Pročitao je mnogobrojne tefsire i bio je vješt u tome. Napisao je tefsir u nekoliko tomova. Šejh je napisao tefsir spontano, nije imao određeno vrijeme za njegovo pisanje niti za druga njegova dela. Njegovi učenici bi čitali Kur'an a on bi ga tumačio usmeno objašnjavajući i izvlačući značenja Kur'ana i njegove koristi. Toliko je dobro tumačio Kur'an da onaj koji bi ga slušao poželeo bi da ne prestane zbog njegove rečitosti u izražavanju i navođenju dokaza i kazivanja. Svaki onaj koji bi se sastao sa njim ili učio od njega ili čitao njegove fetve spoznao bi njegov stepen učenosti.
Pisana djela
Šejh je napisao mnogobrojna djela. Najbitnije od toga je njegovo djelo Tefsir Kur'ana kojeg je nazvao „Tejsirul-Kerimil-Mennan“ a koji je u osam tomova, završio ga je 1344. h. godine. Njegov tefsir je naišao na veliku pažnju kod čitalaca i zbog toga je štampan nekoliko puta. Zatim, njegovo djelo „Hašijetu alal-fikh“ u kome je spomenuo ono što je izostavljeno u hanbelijskim knjigama, ovo djelo nije štampano. Zatim „Iršadu ulil-besair vel-elbab limearifetil-fikhi bi akrabit-turuki ve ejseril -esbab“, šejh je napisao ovo djelo u obliku pitanja i odgovora, štampano je u Damasku 1365. h. Lično je finansirao štampanje ovog djela i podijelio ga je besplatno. Zatim knjiga „Duratul-muhtesartu fi mehasinil-Islam“ koja je štampana 1366. h. u izdavačkoj kući Ensaru-sunne. Zatim knjiga u kojoj su sakupljene njegove hutbe od kada je počeo držati hutbe. Šejh se trudio da se na hutbama obraća ljudima govorom koji odgovara vremenu i onim za čim ljudi imaju potrebu. Šejh je svoje hutbe sakupio u jednu zbirku i zajedno ih štampao sa knjigom „Duratul-muhtesaratu fi mehasinil-Islam“, također, i štampanje ovog djela je lično finansirao, te je sve to besplatno podijelio.
Od njegovih djela su i: „Kavaidul-hisan litefsiril-Kur'an“, štampano je 1366. h. i podijeljeno besplatno. „Tenzihud-din ve hameletihi ve riđalihi mimma ifterahu Kasimiju fi eglalihi“, ovo delo je štampano 1366. h. Njegovo štampanje je finasirao jedan od pomagača sunneta, šejh Muhammed Nasif. Zatim knjige „El-hakul-vadihul-mubin fi šerhi tevhidil-enbijai vel-murselin“, te knjiga „Tevdihul-kafijetiš-šafije“ a to je kao komentar na „Nuniju“ – kasidu šejha Ibn Kajjima koja govori o akidi. Zatim, „Vudžubut-teavuni bejnel-muslimin“, i „Mvdu'ul-džihad-dini“, posljednje tri spomenute knjige su štampane šejhovim finansiranjem i podeljene su besplatno, pored ovih šejh ima i mnoga druga djela. Šejh je iza sebe ostavio i mnogobrojne fetve na koje je odgovarao u njegovom rodnom mjestu, zatim mnogi komentari na knjige koje je čitao. Pisanje mu je bilo vrlo lahko, tako da je napisao mnogobrojne fetve. Šejhov cilj od pisanja knjiga je bio širenje znanja i pozivanje ka istini, zbog toga je pisao i štampao ono što je mogao od svojih djela ne želeći time dunjalučku korist već je dijelio knjige besplatno ne bi li korist obuhvatilašire krugove.
Njegovi učenici
Njegovi učenici su mnogobrojni, naročito iz njegovog rodnog mjesta, od njih su:
- Šejh Ali b. Muhammed b. Zamil Alu Selim koji je trenutno najučeniji u Nedždu u gramatici Arapskog jezika.
- Šejh Abdullah b. Abdul-Aziz b. Ukajl koji je član vjeća visokog sudstva.
- Šejh Muhammed b. Mensur Alu Zamil profesor na institutu u Unejzi.
- Šejh Sulejman b. Salih b. Hamed El-Bessam amidža šejha Abdullaha b. Abdur-Rahmana El-Besama koji je bio od posebnih šejhovih učenika.
- Šejh Abdullah b. Abdur-Rahman b. Muhammed El-Besam.
- Šejh Abdullah b. Muhammed Avheli, profesor na institutu u Mekki.
- Šejh Muhammed b. Salih El-Usejmin koji je šejha naslijedio u njegovom mesdžidu u imametu, hutbama i dersovima.
- Šejh S'ad b. Muhammed b. S'ad koji je postao imam velike džamije i muftija njegovog grada.
- Šejh Abdul-Aziz b. Muhammed El-Bessam bio je šejhov zamjenik za njegova života u imametu i držanju hutbi.
- Šejh Abdullah b. Hasan Ali Burejkan profesor fakulteta u Unejzi.
- Šejh Muhammed b. Sulejman b. Abdul-Aziz El-Bessam koji drži dersove u Haremu Mekke, a bio je od najposebnijh šejhovih učenika.
- Šejh Abdul-Muhsin El-Harideli kadija u Džejzanu.
- Šejh Muhammed Nasir El-Hannaki postao je kadija Kuvej'ijje.
- Šejh Abdur-Rahman Alu Ukajl postao je kadija u Džejzanu.
- Šejh Abdullah El-Muhammed El-Matrudi, naučio je napamet Sahih Buharije sa lancima prenosioca hadisa.
- Šejh Muhammed Abdullah El-Abdeli.
- Šejh Abdullah b. Abdul-Aziz.
- Šejh Muhammed b. Abdullah.
- Šejh Sulejman ibn Muhammed, postao je profesor Mekanskih škola kao i škola u Unejzi.
I mnogi drugi šejhovi i učenici koji su uzimali znanje od njega.
Smrt
Nakon 66 godina provedenih u službi znanju, šejh Sa'adi je preselio uoči četvrtka malo prije sabaha 23. džumadel-uhra 1376. h. (januar 1957. godine) u Unejzi.
Kulturna baština
Šejh je bio lijepog ponašanja, ponizan prema mlađima i starijima, bogatima i siromašnima. Dio svoga vremena bi provodio sa ljudima koji su voljeli njegovo prisustvo a njihovo sijelo bi bilo sijelo znanja. Šejh Sa'adi bi težio kao tome da njegov medžlis obuhvata naučna i društvena istraživanja, pa da se prisutni okorise od tog medžlisa štoje više moguće, tako da se njihova jednostavna sijela pretvarala u ibadet. Često bi rješavao nesuglasice ljudi sve dok ne bi bile zadovoljne obje strane. Bio je puno sažaljiv prema siromasima, miskinima, strancima pružajući im ruku pomoći shodno svojoj mogućnosti, a na to bi podsticaoi dobročinitelje za koje je znao da vole hajr. Šejh je bio vrlo kulturan ne bi govori ono što mu ne priliči, udaljen od zla i sumnjivih stvari, a u njegovim poslovima je bio vrlo ozbiljan. Opisan je time da je najljepše podučavao i najbolje objašnjavao. Organizovao bi rasprave između njegovih učenika ne bi li duboko razmišljali, uz to bi određivao nagrade za one koji su napamet učili neke knjige. Dogovaro bi se šejh sa svojim učenicima o najboljim knjigama koje bi trebali učiti a zatim bi dao prednost onoj knjizi koju bi većina učenika izabralo. Njegovi učenici nebi se dosađivali od dužine dersa zbog toga što su se vrlo prijatno osjećali u njegovom medžlisu, zbog svega toga je imao vrlo veliki broj učenika.
Poslovi koje je šejh obavljao
Šejh je jako volio činjenje dobrih djela, trudeći se u tome i tražeći svaki put koji vodi ka dobru. Zbog toga je učestvovao u mnigim dobrotvornim projektima čija se korist vraćala na samu zajednicu. Navešćemo neke od njegovih aktivnosti i sudjelovanja u dobru: bio je kao stub i oslonavc njegovih sugrađana u svim njihovim poslovima i pitanjima. Bio je učitelj studenata, savjetnik sugrađana, imam džamije, muftija njegovog grada, pisar ugovora, vakufa i oporuka, onaj koji je sklapao bračne ugovore, savjetnik njegovih sugrađana u svim njihovim poslovima i stvarima koje bi ih zabrinjavale bilo dunjalučke ili vjerske prirode. Obavljao je sve te poslove nadajući se nagradi kod Allaha ne očekivajući od ljudi, pa ga je to učinilo vrijednim i voljenim kod ljudi. Rekao je El-Adevi o šejhu: „Što se tiče vjere, šejh Abdur-Rahman Es-Sa'adi je bio u Unejzi od glavnih faktora, bio je učenjak, učitelj, imam, hatib (onaj koji drži hutbe), muftija, savjetnik, kadija,imao je svoju vjersku školu sa redovnim učenicima …“.
Godine 1360. h.šejhu je u Unejzi ponuđena funkcija kadije od koje se šejh suzdržao iz bogobojaznosti, jer je težio da neradi državne poslove nebi li mu bilo olakšano da se što više posvijeti znanju i učenicima. Često mu je nuđena funkcija kadije, ali je on svaki put odbijao, zbog njegovog principa, tj. težnje i koncentrisanja srca i misli ka znanju i njegovim učenicima. Allah je znao šta šejh nosi u sebi pa mu je dao da mu se ostvari ono što je volio, tako da se sačuvao bilo kakvih pozicija (državnih) koje bi ga koliko toliko odvratile od znanja htio to on ili ne.
Prijevod i priprema: Menhedz.com
Izvor: http://ar.wikipedia.org
