Pitanje: Kada čovjek učini grijeh, te zatim bude kažnjen zbog toga na dunjaluku, da li će se za isti kažnjavati i nakon svoje smrti? Na primjer: kada čovjek učini zinaluk ili ukrade, te bude kažnjen ubistvom ili odsecanjem ruke na dunjaluku, da li će se i na Ahiretu kažnjavati za taj grijeh? Ili ako je od homoseksualaca te bude kamenovan do smrti, da li će biti spašen od džehennemske vatre?
Odgovor: Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, a zatim:
Imam Buhari bilježi u svom Sahihu (3/143) pod brojem (3679) sa svojim lancem od Ubade b. Samita, radijellahu anhu, a on je jedan od onih koji su sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili na Bedru, a bio je s njegovim drugovima i u noći Akabe – kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je oko njega bila skupina njegovih drugova, rekao:
„Dođite i dajte mi prisegu da nećete Allahu druga pripisivati, da nećete krasti i nemoralni biti, da nećete vlastitu djecu ubijati, da nećete klevetati i lagati i da mi nećete u dobročinstvu nepokorni biti. Ko to ispuni – nagrada mu je kod Allaha osigurana, a ko nešto od toga učini i na dunjaluku za to bude kažnjen – to mu je iskup. A ko od toga nešto učini, pa mu Allah to na vidjelo ne iznese – njegov je slučaj kod Allaha: ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, oprostit će mu!“ ‘I ja sam mu’, veli Ubade, ‘dao prisegu na to.’
Rekao je Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, u „Fethul-Bari“ (1/68):
„Iz ovog hadisa se uzima to da je samo izvršenje šerijatske kazne keffaret (iskup) za grijeh, makar se, onaj nad kojim je sprovedena kazna, ne pokajao (za dotični grijeh), i ovo je stav džumhura (većine učenjaka). Dok ima i onih koji smatraju da je, pored izvršene šerijatske kazne, obavezna i teuba za taj grijeh, a ovo zagovaraju neki od tabiina.“
Ovaj hadis, također, bilježi i imam Tirmizi u svom Sunenu, te nakon navedenog hadisa veli:„Rekao je imam Šafija: Nisam čuo na ovu temu ništa bolje od ovog hadisa da će kazna biti iskup za počinioce. Šafija, također, kaže: Volim da onaj ko počini kakav grijeh, pa ga Allah pokrije, da ga i on sam sakrije i da se lično pokaje svome Gospodaru. Također je preneseno i od Ebu Bekra i Omera da su naredili čovjeku da sakrije svoj grijeh.“ (Tirmizi, 1439)
Prema tome, onaj ko počini kakav grijeh nema potrebe da odlazi kadiji i prizna (svoj grijeh) te traži izvršenje šerijatske kazne nad njim. Već ono što mu je pohvalno da učini jeste da sakrije i da se lično pokaje svome Gospodaru, i da što više dobrih djela čini, jer dobra djela brišu loša, a onaj ko se od grijeha pokaje je poput onoga ko nema grijeha.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva i oprosti nam, i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda.
Izvor: https://islamqa.info/ar/
Prevod: Menhedž
