Ne, nije dozvoljeno spaliti odjeću umrlog, ili bilo šta drugo od onoga što je koristio ili se, prilikom njegovog gasuljenja, koristilo poput peškira i sl., zato što je to imetak koji ima svoju vrijednost, i dokle god se može koristiti, nije ga dozvoljeno uništavati.
Ostavština mejjita (umrlog) spada u stvari koje nasljeđuju njegovi nasljednici nakon njegove smrti. Pa tako i njegova odjeća i slične stvari, to je njihov imetak za koji oni odlučuju.
Pa ako se oni slože da tu odjeću prodaju, to mogu učiniti, ili da je nekom poklone/udijele, to mogu učiniti, ili čak ako neko od njih hoće da nešto od toga zadrži za svoje potrebe, i to može učiniti, jer je sve to njihov imetak, i moraju ga pravilno i korisno upotrijebiti, a nikako uništavati.
Dokaz tome je opći šerijatski cilj za očuvanje i zaštitu imetka i imovine muslimana. Šerijat je muslimanima zabranio da svoje imetke troše u beskorisnim stvarima, a šta tek reći za besmisleno, bespotrebno, i neopravdano uništavanje imetka?! Nema sumnje da je to na daleko većem stepenu zabrane. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Zaista Allah voli za vas tri stvari i prezire za vas tri stvari:
Voli da Ga obožavate i da Mu ništa ne pridružujete, i da se svi čvrsto držite Allahovog užeta (vjere) i da se ne razjedinjujete; a prezire za vas: pričanje ‘rekla-kazala’, pretjerano postavljanje pitanja, i rasipanje imetka.” Buhari (1477), Muslim (593).
Slično pitanje je postavljeno šejhu Ibnu Usejminu, rahimehullah:
“Da li je dozvoljeno članovima porodice umrlog da koriste njegovu odjeću?” Pa je šejh odgovorio:
“Da, kada čovjek umre, sve što je posjedovao postaje vlasništvo njegovih nasljednika – odjeća, posteljina, knjige, pribor za pisanje, stol (radni sto), stolica, pa čak i njegov šemag (arapska marama) i gutra (druga vrsta marame) koje je nosio – sve to prelazi u vlasništvo nasljednika. A kada to pređe njima, oni mogu s tim raspolagati kao sa svojom imovinom. Ako kažu – a oni su razumni (rašidun) – da odjeća umrlog pripadne jednom od njih i on je obuče, nema nikakve smetnje. Ako se dogovore da je udijele kao sadaku, opet nema smetnje. Ako se dogovore da je prodaju, također, nema smetnje. To je njihovo vlasništvo i mogu s njim raspolagati kao vlasnici sa svojom imovinom.” (Iz fetvi “Nurun alad-derb”)
Također, o tome je bio upitan i šejh El-Fevzan:
“Da li je dozvoljeno zadržavanje odjeće umrlog? Ako nije dozvoljeno, šta je najbolje učiniti s njom?”
„Dozvoljeno je koristiti odjeću umrlog onome iz njegove porodice kome odgovara da je nosi, ili da se da osobi koja je u potrebi a kojoj ista odgovara. Ne treba je bacati. U svakom slučaju, ako odjeća ima neku vrijednost, onda ona postaje dio ostavštine i pripada nasljednicima. Zadržavanje te odjeće samo radi uspomene nije dozvoljeno niti preporučljivo, a može biti i zabranjeno ako je namjera da se njome traži bereket ili slično. Također, to je rasipanje imetka, jer imetak treba koristiti, a ne držati zarobljenim bez koristi.“ (Iz knjige „El-Munteka“, 2/271)
A Uzvišeni Allah najbolje zna.
Priprema i obrada: Emir Krčo
