Pitanje: Oženio sam se sa ženom, sklopili smo bračni ugovor, ali sam imao odnos s njom prije nego što sam je uzeo kod mene. Želio sam što prije završiti proceduru njenog dovođenja kući. Moja supruga je nakon toga otputovala u Jemen uz moju saglasnost. Tamo su među nama počeli problemi, i prošlo je oko dvije sedmice bez da razgovaram sa njom. Ona je, koristeći situaciju u kojoj se nalazi, počinila prevaru — ali samo preko telefonskih razgovora s drugim muškarcem. Sada želim da je razvedem. Ona me moli da njenim roditeljima ne kažem da sam s njom imao odnos.
Moje pitanje je: Da li sam joj dužan dati cijeli mehr, ili imam pravo da ga zadržim zbog njene prevare?
Odgovor:
Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.
Kada muškarac sklopi bračni ugovor s nekom ženom, ona time postaje njegova supruga, i on stiče pravo na intimne odnose s njom. Međutim, treba uzeti u obzir običaj (urf) zemlje u kojoj žive i dogovor s njenim starateljem, posebno ako je dogovoreno da se intimni odnosi odgode do uzimanja mlade kod kuće. Ako je došlo do spolnog odnosa ili ispravne šerijatske osame, nema grijeha u tome — jer je ona njegova zakonita žena — i to nosi pravne posljedice kao što je obaveza isplate cijelog mehra.
Dakle, ako si siguran da je došlo do prevare — čak i ako je to bilo samo putem telefonskih razgovora — i ako se nije pokajala niti pokazala žaljenje, te ako ne možeš imati povjerenja u nju dok si odsutan, bolje je da je razvedeš na lijep način.
U tom slučaju, trebaš obavijestiti njene roditelje da si s njom imao odnos, i dužan si joj isplatiti mehr kako ne bi došlo do sumnji ili nepravde prema njoj. Prije nego što to kažeš njenoj porodici, objasni im šerijatski stav da je intimni odnos nakon sklapanja ugovora dozvoljen, i da to nije zinaluk (nemoral).
Što se tiče vraćanja mehra (vjenčanog dara) zbog njene prevare — nije ti dozvoljeno da ga tražiš nazad. Mehr pripada ženi u potpunosti nakon jednog od četiri slučaja:
- Ako dođe do osame
- Ako je bilo dodirivanja,
- Ako je došlo do spolnog odnosa,
- Ako je muž umro.
Ako čovjek sklopi brak sa ženom i bude se osamio sa njom, na način da je može dodirnuti, njoj pripada cijeli mehr ako dođe do razvoda. Isto važi ako ju je dodirivao ili imao spolni odnos s njom, čak i ako je samo sklopljen bračni ugovor, a muž je umro prije nego što je imao odnos sa ženom, ona ima pravo na cijeli mehr (ukoliko se desila neka od gore pomenutih stvari: osama ili dodirivanje).
Pronevjera žene ne daje pravo mužu da joj oduzme ili uskrati mehr, pa makar došlo i do međusobnog prizivanja prokletstva ili priznaje da je počinila zinaluk. To zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao čovjeku koji je optužio svoju ženu za pronevjeru i tražio mehr nazad: „Nemaš pravo na imetak (tj. mehr). Ako si istinu rekao (onda kada si je optužio za pronevjeru), onda je to mehr zbog intimnog odnosa kojeg si sa njom imao. Ako si lagao, onda si još dalje od toga (da ti se vrati mehr).“ (Buharija i Muslim)
Imam Nevevi je rekao:
„U ovome je dokaz da mehr postaje čvrsto pravo žene nakon intimnog odnosa i da se mehr potvrđuje i u slučaju mula’ane (kada muž optuži ženu za pronevjeru, a nema dokaza te potom prizivaju prokletstvo na onoga ko laže) ako je muž već imao odnos s njom. Obje ove stvari su predmet jednoglasnog konsenzusa učenjaka. Također, i ako bi žena priznala zinaluk (blud), ne gubi svoje pravo na mehr.“
Ibn Hadžer kaže:
„Iz riječi Poslanika ﷺ: ‘onda je to mehr zbog intimnog odnosa kojeg si sa njom imao’, razumijeva se da, ako bi žena nakon postupka mula'ane (međusobnog proklinjanja) porekla svoju izjavu i priznala zinaluk, na njoj bi bio izvršen šerijatski propis (kazna za zinaluk), ali i dalje ne bi izgubila pravo na mehr.“
Šta možeš učiniti?
Možeš joj stvoriti „pritisak“ da se sama odrekne mehra u zamjenu za razvod (to se zove „hul’“ – razvod na zahtjev žene uz otkup). Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Mehr (vjenčani dar) se ne gubi samo zbog toga što je žena počinila zinaluk (blud), kao što to jasno ukazuju riječi Allahovog Poslanika ﷺ muškarcu koji je izvršio mula'anu (međusobno proklinjanje) i zatim pitao: ‘Šta je s mojim imetkom?’ (tj. mehr koji je dao). Poslanik ﷺ mu je rekao: ‘Nemaš pravo na imetak (tj. mehr). Ako si istinu rekao (onda kada si je optužio za pronevjeru), onda je to mehr zbog intimnog odnosa kojeg si sa njom imao. Ako si lagao, onda si još dalje od toga (da ti se vrati mehr)’. Jer i ukoliko je žena počinila zinaluk može se pokajati, ali sam čin zinaluka daje pravo čovjeku da joj izvrši pritisak kako bi se otkupila (odustajanjem od mehra).”
A, pod „pritiskom“, šejhul islam cilja na riječi Uzvišenog:
وَلا تَعْضُلُوهُنَّ لِتَذْهَبُوا بِبَعْضِ مَا آتَيْتُمُوهُنَّ إِلَّا أَنْ يَأْتِينَ بِفَاحِشَةٍ مُبَيِّنَةٍ
„i nemojte im (ženama) poteškoće pričinjavati s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite, osim ako budu učinile očiti razvrat.“ (En-Nisa, 19)
Izvor: https://www.islamweb.net/ar
You must be logged in to post a comment.