Naslovna Islam Islam za početnike Deset obaveza koje vjernik ima prema Allahu ili Njegovim robovima

Deset obaveza koje vjernik ima prema Allahu ili Njegovim robovima

255
islam

O Ljudi! bojte se Uzvišenog Allaha! Izvršavajte ono što je naredio, a klonite se onoga što je zabranio. Čovječe, sine Ademov! Allah te je stvorio u skladu najljepšem, i obličje ti dao, i lik tvoj lijepim učinio i jelima te ukusnim opskrbio, pa šta je tvoj zadatak i šta je tvoja odgovornost u životu?

Uistinu, to je velika odgovornost, jer ti si na sebe preuzeo i ponio težak emanet, koji su odbili ponijeti nebesa, Zemlja i planine (brda) i pobojali su se od njega, a ponio si ga i prihvatio ti!

Zato tebi pripada velika nagrada ako ga budeš kako treba čuvao i obaveze prema njemu izvršavao ili, pak, bolna kazna, ako ga budeš zapostavio i obaveze prema njemu zanemario.

Potčinjena su ti sva stvorenja i bića, sa svim njihovim vrijednostima i koristima, da ti budu na pomoći u nošenju tog emaneta i izvršavanju obaveze prema njemu. Pa, da li onda znaš o kakvom se emanetu radi i kakva nagrada čeka onoga ko ga bude pazio i čuvao, a kakva, opet, kazna čeka onoga ko ga bude zanemario i zapostavio?

To su obaveze prema Allahu i prema robovima Njegovim, kojima te je Uzvišeni Allah zadužio, pa ako ih svjestan budeš bio, te pazio i izvršavao, bit ćeš od onih koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, koji će Džennet naslijediti i koji će u njemu vječno boraviti. A ako ih budeš zapostavio i zanemario, bit ćeš vraćen u najniže nizine.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najniže nizine (u najnakazniji lik) vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.” (Et- Tin: 4-6)

Čovječe (poštovani brate)! Uzimanje abdesta (ili gusula) jeste emanet; klanjanje namaza je emanet; izvršavanje harama je emanet; izmirivanje obaveza prema onima kojima pripadaju (ili vraćanje dugova njihovim vlasnicima) je emanet, a najvažnije od tih obaveza jesu one koje je Allah, dž.š., preporučio u Njegovoj savršenoj Knjizi, riječima:

Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa: 1:36)

Ovaj se ajet naziva “desetopravni ajet” jer sadrži deset prava ili obaveza:

1. obavezu prema Allahu,
2. prema roditeljima,
3. prema rodbini,
4. siročetu,
5. siromasima,
6. bližnjim komšijama,
7. daljim komšijama,
8. drugovima,
9. putnicima namjernicima i
10. robovima (onima koji su u posjedu čovjeka).

Što se tiče prava Svevišnjeg i Uzvišenog Allaha, ili obaveze prema Njemu, to je najveće i najznačajnije pravo i prava obaveza, a podrazumijeva da samo Njega obožavaš i da Mu ništa kao druga ne pripisuješ i to je ono zbog čega si stvoreni kako kaže Uzvišeni: Džine i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju.” (Ez-Zarijat: 56)

A ibadet, robovanje Allahu, koristit će njegovom vlasniku samo onda ako bude učinjen sa punom iskrenošću i bez imalo primjese velikog ili malog širka, kako kaže Uzvišeni: Klanjaj se samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer. ·2-3) l kaže: Reci: Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (EI-Kehf: 110)

Stoga će onaj ko se ne bude pokoravao i robovao Allahu robovati nekom drugom, bilo šejtanu, ili strastima, ili požudama, ili prohtjevima, ili kipovima ili kumirima, jer čovjek je neizbježno rob, ili svome Gospodaru ili nekome drugom, a robovanje njegovo svome Gospodaru i Stvoritelju predstavlja čast, slavu i ugled, dok, s druge strane, njegovo robovanje nekom drugom predstavlja poniženje, sramotu i propast.

Nakon prava Uzvišenog Allaha slijedi pravo roditelja, odnosno obaveza prema njima, a podrazumijeva slijedeće:

– ispoljavanje poslušnosti i dobročinstva prema njima,

– otklanjanje od njih svega što im smeta i šteti i

– izbjegavanje da im se uvreda nanese, bilo riječju ili djelom.

A sve to je, opet, protuusluga i protuvrijednost za dobročinstvo koje su oni činili tebi onda kada ničim nisi mogao sebi koristiti niti ikakvu štetu od sebe otkloniti, odnosno kada nisi ni pravio razliku između onoga što je štetno i onoga što je korisno. Tada, kada si bio u takvom stanju, oni su te odgajali i o tebi se brinuli, pa uzvrati im dobročinstvo njihovo i reci:

Gospodaru moj smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.” (El-Isra’: 24)

Ulema (učenjaci) veli: “Najpreči od ljudi, poslije Premilostivog Stvoritelja, da mu se zahvaljuje i dobročinstvo čini te da mu se poslušan, pokoran i podložan bude jeste onaj prema kome je dobročinstvo i zahvalnost Allahu spomenuto uporedo sa pokornošću, poslušnošću i zahvalnošću Njemu, a to su dva roditelja: otac i majka. Uzvišeni Allah kaže:

“Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim… (Lukman: 14)

Zatim dolazi, poslije haka roditeljskog, hak (pravo) rodbine i rođaka, odnosno obaveze i dužnosti prema njima, a to su bliži rođaci sa kojima te veže srodstvo po ocu ili po majci, kao što su: djedovi, nane (nene), amidže, tetke (po ocu), dajdže, tekte (po majci), braća, sestre …itd. Obaveza je tvoja prema njima da održavaš sa njima rodbinske veze i da im činiš dobro imetkom, posjetom, selamom (pozdravom) i ostalim oblicima dobročinstva, bilo riječju ili djelom.

Zatim dolazi pravo siročadi, maloljetne djece koja su izgubila očeve , a ogleda se u dobročinstvu i samilosti prema njima, brizi i starateljstvu o njima, zaštiti i čuvanju njihovog imetka te njihovom njegovanju i odgajanju. Za sve to slijedi velika nagrada, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja i skrbnik (hranitelj) jetima bit ćemo u Džennetu kao ova dva (prsta)” pokazavši na kažiprst i srednji prst. (Prenosi Muslim)

Zatim dolazi pravo siromašnih, a to su oni koje je nužda i potreba osiromašila i ponizila. Njihovo pravo, odnosno dužnost prema njima ogleda se u saosjećanju i dobročinstvu prema njima u dijeljenju sadake i brizi o njihovom stanju.

Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Onaj ko se brine o udovici i siromahu jeste kao mudžahid, borac na Allahovom putu”, a mislim da je rekao, veli ravija, “kao onaj koji neprestano klanja i onaj koji neprestano posti.”

Zatim slijedi pravo susjeda ili komšije da mu se dobročinstvo čini i da mu se zlo i šteta ne nanosi (da se ne vrijeđa).

U hadisima navodi se preporuka dobročinstva prema komšiji i oštra (teška) prijetnja onome ko ezijjeti (uznemirava) svoga komšiju. Tako se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:

“Tri su vrste susjeda: susjed koji ima tri prava, susjed koji ima dva prava i susjed koji ima jedno pravo. Što se tiče susjeda (komšije) koji ima tri prava to je susjed musliman, rođak, njemu pripada pravo susjedstva, pravo srodstva i pravo islama. Susjed koji ima dva prava jeste susjed musliman, njemu pripada pravo islama i pravo susjedstva. l susjed koji ima jedno pravo jeste susjed nevjernik, njega sljeduje (njemu pripada) pravo susjedstva.

Zatim dolazi pravo druga ili prijatelja, a to je saputnik ili pratilac na putu. Njegovo pravo ogleda se u lijepom druženju s njim i dobročinstvu prema njemu.

Zatim pravo putnika namjernika, a to je musafir koji u prolazu nailazi pored tebe. U dobročinstvo prema njemu spada da se opskrbi onim što mu je potrebno na njegovom putovanju i da mu se pokaže put ako je zalutao.

Zatim pravo onih koji su u vlasništvu čovjeka, kao što su robovi i hajvani (životinje), a njihovo pravo je da im se dobročinstvo čini i da se lijepo i blago s njima postupa. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Neće ući u Džennet onaj ko se loše odnosi i postupa.” A Uzvišeni je Allah prethodno kur'anski ajet završio riječima: “Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa’: 36) u kojem, Uzvišen neka je On, odriče svoju ljubav prema onome ko se oholi i hvališe, a to je onaj koji je uobražen, gord i ohol, koji se ponosi i diči samim sobom, a napada i vrijeđa ljude. A istakao je (Allah) baš ova dva svojstva (oholost i hvalisanje) zato što ona navode onoga ko ih posjeduje na izbjegavanje i okretanje glave od rodbine, siromaha, susjeda i drugih koji su spomenuti u ajetu, pa ne postupa lijepo s njima i ne čini im dobročinstvo.

Brate vjerniče (muslime)! Ova prava, odnosno dužnosti i obaveze koje su navedene u ovom ajetu najvažniji su i najznačajniji emanet koji si ti na sebe preuzeo pa trudi se da ga lijepo ispuniš i obaviš, onako kako ti je to Allah, dž.š., naredio riječima: “Allah vam zapovijeda da emanete (stvari od povjerenja) predajete onima kojima pripadaju.” (En-Nisa: 58)

O ti, koji se trgovinom baviš, znaj da ti je ukazano povjerenje (emanet) nad tvojim imetkom, pa lijepo postupaj s njim i na propisan način; i ukazano ti je povjerenje nad tvojom kupovinom i prodajom, pa drži se iskrenosti i nemoj varati i nemoj poslovne saradnike svoje obmanjivati. Nemoj na mjeri i vagi umanjivati pa da budeš od onih koji pri mjerenju zakidaju (el-mutaffifin).

Ti koji si zaposlen, znaj da ti je ukazano povjerenje nad tvojim službenim poslom pa ga lijepo obavljaj i na traženi, poželjan način. Nemoj otežavati i komplicirati poslove onih koji ti se obraćaju; nemoj davati prednost i pokazivati naklonost prema snažnim i moćnima, a potcjenjivati i omalovažavati slabe i nemoćne; ne uzimaj mito, jer je to zabranjeno i odvratno: izaziva Allahovo prokletstvo i Njegovu srdžbu prema onome ko ga uzima, ko ga daje i ko se za njega zalaže.

Dragi oče: ukazano ti je povjerenje nad tvojom djecom pa ih lijepo i u dobru odgajaj, podučavaj i vaspitavaj. Udalji od njih sredstva zla koja će iskvariti njihov moral pa ne drži u tvojoj kući razvratne i poročne filmove; ili bestidne pjesme; ili časopise sa zavodljivim slikama i ispraznim i ništavnim napisima; ili knjige u kojima se nalaze strastvene i ljubavne priče i koje vode u besramnost, razvrat i haram; ili knjige koje u sebi sadrže kufr, bezbožnost i kriva vjerovanja.

Poštovani muslimani! Obratite pažnju na vašu odgovornost; spriječite i zaustavite vaše bezumne i bestidne; i sjetite se emaneta koga nosite: čuvajte ga i pazite kako biste zaslužili nagradu, a spasili se kazne…

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen – da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboške kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.” (EI-Ahzab: 72-73)

Neka nam Allah podari blagoslov Kur'ana veličanstvenog… (dova).

Iz knige Džumanske hutbe, grupe autora
Obrada: Menhedž