1 Glasno izgovaranje nijeta, poput riječi: Zanijetih obavljanje umre (hadža)… Ovakav postupak predstavlja novotariju koju nije dozvoljeno praktikovati. Mjesto nijeta jeste srce, a nije ispravno nijet izgovarati jezikom. Ono što je ispravno jeste izgovaranje telbije kada se stupi u ihram. Tako da se srcem nijeti obavljanje hadža ili umre a jezikom se uči telbija.
2 Vjerovanje da je potreban poseban nijet za svaki postupak u obredima hadža ili umre. Ispravno je da je prilikom obavljanja hadža ili umre dovoljan općenit nijet, a to je nijet prilikom stupanja u ihram. Isto kao što je nijet na početku namaza dovoljan za sve radnje u toku namaza, pa tako na primjer nije potreban poseban nijet za odlazak na ruku i tome slično.
3 Uslovljavanje prilikom oblačenja ihrama i stupanje u obrede hadža ili umre bez valjanog razloga, tj. da osoba prilikom stupanja u obrede hadža i umre, nakon oblačenja ihrama kaže: „Ako me nešto spriječi onda istupam iz obreda tamo gdje sam spriječen.“ Ispravno je da će ove rijeći reći samo onaj ko se boji da će možda biti spriječen da obavi hadž ili umru zbog bolesti, neprijatelja ili nečeg drugog što ga može spriječiti u obavljanju hadža ili umre. A što se tiče izgovaranja ovih riječi onda kada nema neke bojazni da će čovjek biti spriječen, to je neispravno.
4 Ubjeđenje da je ženi zabranjeno da pokrije svoje lice i ruke kada stupi u ihram. Ispravno je da će žena (koja nosi nikab) i u ihramu pokriti svoje lice i ruke u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahrem. S tim što ga neće prekriti nikabom jer je u hadisu došlo: „Žena koja je u ihramu neće nositi nikab niti rukavice.“ Bilježi ga Buhari. Imam Malik bilježi u svojoj Muvetti sa dobrim senedom od Fatime bintul Munzir da je rekla: „Mi bi pokrivale naša lica od muškaraca kada bi bile u ihramu, a bile smo zajedno sa Esmom kćerkom Ebu Bekra. Tako da će žena prekriti nečim svoje lice, ali ne nikabom.
5 Vjerovanje da žena koja je u hajzu ili nifasu ne može stupiti u obdrede ihrama. Nije uvjet da žena bude ćista od hajza i nifasa da bi stupila u obrede ihrama. One će zanijetiti stupanje u obrede (ihram) iako su u hajzu ili nifasu, jer su tako postupale sahabijke poput Aiše i Esme, kako bilježe Buharija i Muslim. One će raditi sve što radi hadžija i mutemir, s tim što neće obavjati tavaf oko Kabe sve dok se ne očiste.
6 Vjerovanje da osobi koja je u ihramu nije dozvoljeno nositi nešto što je sašiveno, navodeći kao dokaz riječi pravnika da muhrimu (osobi u ihramu) nije dozvoljeno nositi šiveno. Ono što pravnici ciljaju ovim riječima jeste da muhrim neće nositi odjeću koja je šivena (krojena) u obliku udova tijela, poput košulje, pantalona, čarapa, kapice, turbana i odjeće općenito. Što se tiče drugih stvari koje su šivene nema prepreke da ih čovjek nosi (poput torbice u kojoj čuva svoja dokumenta, papuče i tome slično).
7 Sustezanje nekih muhrima da u toku ihrama nose papuče koje su šivene misleći da je to zabranjeno. Ispravno je da muhrim može nositi bilo koje papuče svejedno bile šivene ili ne.
8 Ubjeđenje da nije dozvoljeno promijeniti ihrame. Ispravno je da je to dozvoljeno pa makar to bilo i više puta ako za tim ima potrebe. Isto tako dozvoljeno je muhrima da se kupa dok je u ihramu (s tim što mora uzbjegavati miris, šampon i tome slične stvari u kojima ima mirisa).
9 Vjerovanje da je sunnet prilikom oblačenja ihrama klanjati dva rekata. Ispravno je da ne postoji poseban namaz kojeg je sunnet klanjati pri oblačenju ihrama. Ukoliko muhrima zadesi farz namaz pri oblačenju ihrama najprije će klanjati farz a potom obući ihrame, jer je tako radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ukoliko muhrim bude htio da klanja u blagoslovljenoj dolini Vadil Ekik, ili kako se danas maziva mikat Zul Hulejfe, radi sticanja bereketa onda je to dozvoljeno. Ali se ovo posebno odnosi na ovu dolinu (mikat Zul Hulejfe), jer se samo za nju vjerodostojno prenosi da je mubarek. Bilježi imam Buhari od Omera, radijellahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio u dolini Vadil Ekik: „Došao mi je sinoć izaslanik od moga Gospodara i rekao: ‘Klanjaj u ovom mubarek dolini’.“
(Određeni ljudi smatraju da je sunnet klanjati dva rekata nakon oblačenja ihrama. Šejh ovdje ukazuje da to nije sunnet te da je dozvoljeno klanjati na mikatu Zul Hulejfa (mikat stanovnika Medine i onih koji dolaze iz tog pravca), ali ne kao dva rekata zbog oblačenja ihrama, već kao dobrovoljna nafila zbog mubarek mjesta.) Op.prev.
10 Vjerovanje određenih ljudi da nije dozvoljeno bilo čime zakloniti glavu zbog sunca, kiše i tome slično, poput stajanja pod šator, ispod kišobrana i suncobrana i tome slično. Ispravno je da je takav postupak dozvoljen, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da mu se postavi šator kada je bio u ihramu. Hadis bilježi Muslim.
(Ono što je zabranjeno muškarcu koji je muhrim jeste pokrivanje glave kapom, turbanom i tome slično. Ali mu nije zabranjeno da zakloni svojom glavom suncobranom i tome slično, Op.prev.)
10 Određene hadžije i mutemiri ne vode računa o pokrivanju avreta kada obuku ihrame, pa se tako nekima otkriva dio ispod pupka a koji je avret. Obaveza je hadžiji i mutemiru da vode računa o pokrivanju stidnog mjesta, i da ga pokriju ukoliko se otkrije. Ispravno mišljenje je da je avret predio ispod pupka do koljena, te da je grešan onaj koji namjerno ispolji nešto od toga.
11 Neke hadžije i mutemiri misle da im je zabranjeno otklanjati kožicu oko prstiju. Ispravno je da pomenuti postupak ne spada u zabrane ihrama već da se pomenuta zabrana odnosi na onoga ko zanijeti klanje kurbana. Bilježi Imam Muslim od Ummu Seleme, radijAllahu anha, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Kad ugledate mlađak mjeseca zul-hidždžeta, neka onaj ko želi zaklati kurban ne uzima ništa od svoje kose i od svoga tijela.”
12 Takođe neki ljudi smatraju da nije dozvoljeno muhrimu da poćeše svoje tijelo ili glavu, te vjeruju da ukoliko čovjeku padne dlaka da je time počinio jednu od zabrana ihrama i da je obavezan da zakolje kurban. Ispravno je da muhrim može poćešati bilo koji dio svoga tijela i da neće škoditi ono što mu padne od dlaka ili što se oguli od njegove kože.
13 Suzdržavanje određenih žena od češljanja kose, misleći da je to zabranjeno u ihramu. Ispravno je da u tome nema nikakve prepreke te da padanje dlaka sa kose (ili brade) nije od stvari koje su zabranjene u ihramu.
Skraćeno iz djela Greške nekih hadžija i mutemira od šejha Sadika Ebu Abdullaha
Ostali dijelovi serijala ovdje.
