Naslovnica Akida Hadis o tome da će dio ovoga ummeta obožavati idole

Hadis o tome da će dio ovoga ummeta obožavati idole

1276

Poglavlje o tome šta se prenosi u vezi toga da će dio ovoga ummeta obožavati idole

Kaže Uzvišeni: „Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u džibta i taguta vjeruju.“ (En-Nisa, 51)

I kaže: „Reci: ‘Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i učinio od njih majmune, i svinje, i one koji su taguta obožavali.’“ (El-Maide, 60)

I kaže, takođe: „A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: ‘Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid.’“ (El-Kehf, 21)

Od Ebu Se'ida el-Hudrija, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao:

„Vi ćete, uistinu, slijediti stope onih koji su bili prije vas, ličeći na njih kao što je slična perka na strijeli drugoj perci, do te mjere da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi biste u nju ušli.“ Upitali su: „Allahov Poslaniče, (jesu li to) Židovi i kršćani?“ „A ko drugi?“ – odgovorio je. Hadis bilježe Buhari i Muslim.

Muslim prenosi od Sevbana, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao:

„Allah mi je, uistinu, savio krajeve Zemlje, pa sam vidio njene istoke i zapade. Vlast moga ummeta, uistinu će doseći onoliko koliko mi je od nje savijeno. Data su mi dva blaga: crveno i bijelo. I molio sam, uistinu, mog Gospodara da moj Ummet ne uništi sveopćom sušom i da njima ne ovlada neprijatelj, mimo njih samih, pa da ovlada svim što oni posjeduju. Moj je Gospodar, uistinu rekao: ‘Muhammede, Ja kad odredim odredbu, to se zaista ne može spriječiti. Ja sam uistinu dao tvom ummetu da ih neću uništiti sveopćom sušom i da neću dati da njima ovlada neprijatelj, mimo njih samih, da ovlada svim što oni posjeduju, pa makar se protiv njih sakupili iz svih njenih dijelova,’ ili je rekao: ‘Ko se nalazi među njenim dijelovima, sve dok ne budu uništavali jedni druge i porobljavali jedni druge.’“

Hadis bilježi i Berkani u svom Sahihu, a u njemu još stoji dodatak: „Uistinu se za svoje sljedbenike plašim vođa koji će voditi u zabludu. Pa kada padne sablja u njemu (tj. ummetu), neće biti uzdignuta do Kijametskog dana. A neće nastupiti Kijametski dan dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i dok neke skupine iz moga ummeta ne budu obožavale kipove. U mom ummetu će biti trideset lažova. Svaki će tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam pečat vjerovjesnicima i nema vjerovjesnika poslije mene. U mom ummetu će uvijek postojati skupina koja će biti na istini i potpomognuta. Neće im nauditi onaj ko ih ostavi na cjedilu, niti oni koji im se suprotstavljaju sve dok ne dođe odredba Allaha Slavljenog i Uzvišenog.“

Komentar

✦ Pojašnjenje naslova ovog poglavlja

Poglavlje o tome šta se prenosi u vezi toga da će neki…“ Tj. neki ljudi, ne svi.

„…iz ovoga ummeta…“ Tj. iz ummetul-idžabe, jer kada je u pitanju ummet da've, koji obuhvata jevreje, kršćane i mušrike općenito, kod njih je u osnovi prisutno obožavanje idola.

„…obožavati idole. Idoli (evsan) je množina riječi vesen. Značenje vesena kada se ne spominje u kontekstu zajedno sa sanemom (kipom) je sve ono što se obožava mimo Allaha, bez obzira u kom obliku bilo to što se obožava.

✦ Šta je autor ciljao ovim poglavljem? Autor je ovim poglavljem htio da pojasni da će neki ljudi iz ummeta Muhammeda, Allahov spas i mir njemu, upasti u širk, jer se može desiti da musliman upadne u širk. Stoga, nije dovoljno da čovjek samo izgovara la ilahe illallah (već se mora kloniti širka).

Autor je izdvojio ovo poglavlje iz nekoliko razloga:

› Da bi njime odgovorio nekim neznalicama koji su tvrdili da se širk ne može desiti u ummetu Muhammeda, Allahov spas i mir njemu, jer je njegov ummet zaštićen.

› Da odgovori onima koji kažu da se širk ne može desiti na Arapskom poluotoku, navodeći kao dokaz hadis: „Doista je šejtan izgubio nadu da će ga klanjači obožavati na Arapskom poluotoku.“1

› Da odgovori onima koji kažu da je onaj ko izgovori la ilahe illallah sačuvan od širka jer se širk ne može spojiti sa riječima la ilahe illallah. Stoga im je autor odgovorio ajetima i hadisima koje je naveo u ovom poglavlju.

Odgovor na hadis: Doista je šejtan izgubio nadu da će ga klanjači obožavati na Arapskom poluotoku.

Na ovu šubhu odgovaramo na nekoliko načina:

› Da je ovo obavijest o šejtanovom očaju koji se desio u određenom periodu, a to je period u kojem se proširio islam, tako nas hadis obavještava o Iblisovom mišljenju i njegovom gubljenju nade, te nije nemoguće da će nestati njegovog očaja kada se ljudi vrate širku, a šejtan ne zna gajb.

› Da određeni član el u riječi „klanjači“ (el-musallun), ukazuje da se radi o ashabima, tako je šejtan izgubio nadu da će ga ashabi obožavati, što ne znači da je izgubio nadu po pitanju drugih ljudi mimo ashaba.

› Može se reći da određeni član el označava općenitost, pa je šejtan izgubio nadu da će ga općenito svi ljudi obožavati (što ne isključuje mogućnost da će ga određene skupine među njima obožavati).

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako vjeruju u džibta i taguta. (En-Nisa, 51)

Zar ne vidiš one…“ Ovo su riječi koje su došle u formi pitanja, a njima se cilja čuđenje.

„…kojima je dat jedan dio Knjige…“ Cilja se na Tevrat i Indžil.

„…kako vjeruju u džibta…“ Termin „džibt“ se koristi za kip, vračara i sihirbaza. Takođe može doći u značenju sihra i šejtana, tako da se radi o terminu koji može obuhvatati više značenja.

„…i taguta I ovaj termin se takođe koristi za prethodno navedene stvari. Stoga, neki učenjaci smatraju da su riječi „džibt“ i „tagut“ u stvari sinonimi. Ovo je jedno mišljenje učenjaka. Ispravno je da kažemo da kada se riječ džibt spomene zasebno obuhvata značenje taguta, a, isto tako, i riječ tagut kada se spomene zasebno obuhvata značenje riječi džibt. Međutim, kada se spomenu zajedno u istom kontekstu, onda džibt znači obožavanje drugog mimo Allaha, poput širka, ili tvrdnje da čovjeku pripada ono što je isključivo Allahovo pravo, tako se džibt tada odnosi na ubjeđenje tj. ono što je u srcu zbog čega se osoba tekfiri, a tagut se odnosi na osobu poput sihribaza, gatara, onoga kome se pokorava i ko se slijedi2. Tako će, na primjer, obožavanje drugog mimo Allaha biti nazvano džibtom, a onaj ko se obožava i time bude zadovoljan, tagutom. Laički zakoni će biti džibt, a onaj ko sudi njima tagut i tako redom.

Ova definicija koju smo spomenuli je izvedena iz definicije Omera, Allah bio njime zadovoljan, kada je za džibt rekao da je sihr (tj. značenje), a za taguta da je šejtan (tj. ličnost, osoba). Razlog zbog kojeg je autor naveo ovaj ajet u ovom poglavlju je što njime želi ukazati da, kako god se kod ehli-kitabija desilo obožavanje idola i džibta, da će se to isto desiti i u ovom ummetu, zbog toga što je u hadisu došlo da će ovaj ummet slijediti stope prijašnjih naroda.

2 Riječi Uzvišenog: „Reci: ’Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i učinio od njih majmune, i svinje, i obožavaoce taguta.“ ( El-Maide, 60)

Ove riječi je Uzvišeni objavio Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, da se njima obrati ehli-kitabijama koji su kritikovali vjeru i akidu muslimana rekavši: „Vi ste, muslimani, gori od nas.“ Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, im se potom obratio ovim ajetom.

Uzvišeni Allah je u ovom ajetu spomenuo njihova četiri svojstva:

› Da ih je Allah prokleo.
› Da se rasrdio na njih.
› Da ih je pretvorio u svinje i majmune.
› Da obožavaju tagute.

Reci: Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo…’“ Cilja se na jevreje, jer je njih Allah prokleo jezikom Davuda i Isa’a, sina Merjeminog. Isto tako, Allah je prokleo i one koji su se ogriješili o subotu.

„… Oni koje je Allah prokleo…“ Tj.udaljio od Svoje milosti.

„…i na koje se rasrdio…“ U ovome je dokaz potvrđivanja svojstva srdžbe Uzvišenom Allahu. To je svojstvo koje se veže za Allahova djela, a koje pripisujemo Allahu onako kako to dolikuje Njemu Uzvišenom. I prokletstvo i srdžba su Allahova svojstva.

„… i učinio od njih majmune, i svinje…“ Tj. neke od njih, ne sve. Što se tiče prokletstva i srdžbe oni su općeniti, a što se tiče pretvaranja u svinje i majmune, to je obuhvatilo neke od njih tj. one koji su se ogriješili o subotu. Rekao je Uzvišeni: „I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora, kad su kršili subotu.“

Da li je njihov preobražaj u svinje i majmune bio stvaran ili apstraktan?

Ispravno je da je njihovo pretvaranje u svinje i majmune bilo stvarno, to je govor apsolutne većine islamskih učenjaka. Mudžahid je zauzeo oprečan stav, rekavši da je to apstraktno pretvaranje. Međutim, ispravno mišljenje jeste da je pretvaranje bilo stvarno, a potom su oni poumirali bez da su se razmnožili i imali potomstvo, jer je u hadisu došlo: „Kada Allah izobliči3 jedan narod, učini da se potom ne razmnožavaju.“ Hadis bilježi Muslim.

„…i obožavaoce taguta. Ovo je dokaz zbog kojeg je autor naveo ovaj ajet u ovom poglavlju, tj. ako je u prijašnjim ummetima bilo onih koji su obožavali tagute onda će se to desiti i u ovom ummetu. Tagut je riječ koja obuhvata sve što se obožava, slijedi, čemu se pokorava, čak se i obožavanje drugih, sihr i gatanje nazivaju tagutom, jer je značenje općenito.

3 Riječi Uzvišenog: A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: ‘Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid.’“ ( El-Kehf, 21)

A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše…“ Cilja se na loše namjesnike i učenjake.

Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid. Tj. mjesto gdje će se činiti ibadet. Ajet ukazuje da su oni htjeli izgraditi na njihovim grobovima mesdžid, i to je upravo razlog zbog kojeg je autor naveo ovaj ajet u ovom poglavlju, jer kako je u prijašnjim narodima bilo onih koji su na grobovima dobrih ljudi podizali mesdžide, tako će se desiti i u ovom ummetu.

4 Hadis Ebu Se’ida el Hudrija

Od Ebu Se'ida el-Hudrija, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Vi ćete, uistinu, slijediti stope onih koji su bili prije vas, ličeći na njih kao što je slična perka na strijeli drugoj perci, do te mjere da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi biste u nju ušli.“ Upitali su: „Allahov Poslaniče, (jesu li to) Židovi i kršćani?“ „A ko drugi?“ – odgovorio je. Hadis bilježe Buhari i Muslim.

Vi ćete, uistinu, slijediti…“ Ove riječi je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, potvrdio sa harfom lam na početku glagola, koji dolazi nakon zakletve kao i harfom nun na kraju glagola.

„…stope onih koji su bili prije vas…“ Tj. njihove pravce u vjeri, običajima, politici i drugim stvarima.

„…ličeći na njih kao što je slična perka na strijeli drugoj perci…“ Perka je ono što se nalazi na kraju strelice, a one su identične jedna drugoj. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, želi da kaže ovim riječima da će i ovaj ummet biti identičan njima.

„…do te mjere da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi biste u nju ušli. Ovo je primjer kojim Poslanik, Allahov spas i mir njemu, želi potvrditi veliku dosljednost u njihovom oponašanju koja će se desiti u ovom ummetu.

Hadis jasno ukazuje da će se i u ovom ummetu desiti širk, jer nas je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, obavijestio da će biti ljudi iz ovoga ummeta koji će u potpunosti slijediti jevreje i kršćane koji su upali u širk i obožavanje idola.

Mesela

Postoje dvije vrste oponašanja i poistovjećivanja sa nevjernicima:

Poistovjećivanje koje je kufr, a to je da ih oponašamo u djelima koja su kufr, poput oponašanja njih po pitanju suđenja nečim drugim mimo onoga što je Allah objavio, uvođenja laičkih zakona itd.

› Poistovjećivanje koje ne doseže stepen kufra, a koje je veliki grijeh. To je poistovjećivanje sa njima u onome što je specifično za njih, a što nije na stepenu kufra.

✧ U čemu se može desiti poistovjećivanje sa nevjernicima?

› U vjeri i akidi.
› U odjeći i nošnji.
› U govoru.
› U hodanju.
› U političkom sistemu i načinu vladavine.

Mes'ela: Kakav je propis činjenja djela kojeg rade nevjernici, ali nije specifično samo za njih?

Ukoliko nisu oni ti koji su se izdvojili tim djelom, već ga rade svi ljudi, onda to nije poistovjećivanje.

Mes'ela: Da li propis poistovjećivanja prestaje ukoliko se stvar koja je bila specifična za njih proširi (pa je počnu činiti i drugi)?

Među učenjacima ima onih koji kažu da tada prestaje propis poistovjećivanja, dok drugi kažu da ne prestaje i ovo mišljenje je prioritetnije.

Upitali su: Allahov Poslaniče, (jesu li to) židovi i kršćani? A ko drugi? Tj. koji drugi narod mimo njih.

5 Hadis Sevbana

Muslim prenosi od Sevbana, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: Allah mi je, uistinu, savio krajeve Zemlje, pa sam vidio njene istoke i zapade. Vlast moga ummeta, uistinu će doseći onoliko koliko mi je od nje savijeno. Data su mi dva blaga: crveno i bijelo. I molio sam, uistinu, mog Gospodara da moj Ummet ne uništi sveopćom sušom i da njima ne ovlada neprijatelj, mimo njih samih, pa da ovlada svim što oni posjeduju. Moj je Gospodar, uistinu rekao: ‘Muhammede, Ja kad odredim odredbu, to se zaista ne može spriječiti. Ja sam uistinu dao tvom ummetu da ih neću uništiti sveopćom sušom i da neću dati da njima ovlada neprijatelj, mimo njih samih, da ovlada svim što oni posjeduju, pa makar se protiv njih sakupili iz svih njenih dijelova,’ ili je rekao: ‘Ko se nalazi među njenim dijelovima, sve dok ne budu uništavali jedni druge i porobljavali jedni druge.’“

Allah mi je, uistinu, savio krajeve Zemlje…“ Da li je ovo stvarno savijanje ili apstraktno? Stvarno, jer je preče da se govor Poslanika shvati u njegovom spoljašnjem značenju. Kada i kako se to desilo? Allah najbolje zna. Da li mu je savijen dio Zemlje ili čitava Zemlja? Očitije je da se radi o jednom dijelu Zemlje, a ne čitavoj Zemlji, tako mu je savijena zemlja kojom će vladati njegov ummet.

„…pa sam vidio njene istoke i zapade. Radi se o istinskom viđenju. U hadisu nisu spomenuti jug i sjever.

Vlast moga ummeta…“ Tj. ummetul-idžabe (a to su oni koji su se odazvali Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, tj. vjernici)

„…uistinu će doseći onoliko koliko mi je od nje savijeno. Ovaj dio hadisa ukazuje na ispravnost prethodnog mišljenja koje smo spomenuli, tj. da mu je savijen dio Zemlje nad kojim će vladati njegov ummet, a ne čitava Zemlja.

Data su mi dva blaga: crveno i bijelo. Pod crvenim blagom se cilja na zlato, a aludira se na osvajanje Rimskog carstva, kod kojeg je bilo prošireno zlato. Što se tiče bijelog blaga, to je srebro, a aludira se na osvajanje Perzijskog carstva, jer je srebro bilo prisutno kod Perzijanaca. Ovo je dokaz da će njegov ummet zavladati Rimskim i Perzijskim carstvom što se zaista i desilo u vrijeme Omera ibnul-Hattaba, Allah bio njime zadovoljan.

Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je spomenuo istok i zapad jer se njegov ummet proširio istokom i zapadom više nego sjeverom i jugom.

I molio sam, uistinu, mog Gospodara…“ Tj. tražio je od Njega dvije stvari.

„…da moj Ummet ne uništi sveopćom sušom…“ Tj. ummetul-idžabe. Ovo je prvo za što je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, molio svoga Gospodara, da njegov ummet ne bude uništen općom kaznom (tj. kaznom koja će obuhvatiti cijeli ummet).

„…i da njima ne ovlada neprijatelj, mimo njih samih, pa da ovlada svim što oni posjeduju.“ Ovo je druga stvar za koju je molio Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, tj. da njime ne ovlada spoljnji neprijatelj od nevjernika.

Moj je Gospodar, uistinu rekao: Muhammede…’“ Ovo su riječi Uzvišenog Allaha. Uzvišeni se Svome Poslaniku obratio riječima: „Muhammede“. Međutim, kada su u pitanju ljudi iz njegovog ummeta, njima nije bilo dozvoljeno da ga ovako oslovljavaju, jer Uzvišeni kaže: „Neka vaše dozivanje Poslanika ne bude kao kad vi jedni druge dozivate.“ (En-Nur, 63)

„…Ja kad odredim odredbu…“ Ovdje se pod odredbom cilja na kosmičku odredbu.

Postoje dvije vrste odredbe:

Kosmička, poput ove spomenute u hadisu

Šerijatska odredba, poput riječi Uzvišenog: „A odredio je Gospodar tvoj, da ne obožavate izuzev Njega i da roditeljima dobročinstvo činite.“ (El-Isra, 23)

„…to se zaista ne može spriječiti…“ Ovo je ono što karakteriše kosmičku odredbu, tj. da ona ne može izostati, da je niko ne može spriječiti, za razliku od šerijatske odredbe koja se može desiti, a može i izostati.4

„…Ja sam uistinu dao tvom ummetu da ih neću uništiti sveopćom sušom i da neću dati da njima ovlada neprijatelj, mimo njih samih, da ovlada svim što oni posjeduju, pa makar se protiv njih sakupili iz svih njenih dijelova. Uzvišeni Allah je Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, uslišao jednu stvar, a to je da ih ne uništi općom kaznom. Što se tiče druge stvari, Uzvišeni će je uslišati, ali pod uvjetom, a to je da Allah neće dati da njima zavlada neprijatelj od nevjernika onda kada su oni (muslimani) ujedinjeni. Međutim, kada se podvoje i bore jedan protiv drugog, onda će Allah dati da njima nadvladaju nevjernici. Tako je Allah dao da njima (muslimanima) nadvladaju Tatari onda kada su se muslimani podvojili, dao je da kolonijalisti zavladaju njima kada su se podvojili, a i danas dao je da njima zavlada Novi svjetski poredak.

6 Hadis o zabludjelim vođama (imamima)

Hadis bilježi i Berkani u svom Sahihu, a u njemu još stoji dodatak: „Uistinu se za svoje sljedbenike plašim vođa koji će voditi u zabludu. Pa kada padne sablja u njemu (tj. ummetu), neće biti uzdignuta do Kijametskog dana. A neće nastupiti Kijametski dan dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i dok neke skupine iz moga ummeta ne budu obožavale kipove. U mom ummetu će biti trideset lažova. Svaki će tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam pečat vjerovjesnicima i nema vjerovjesnika poslije mene. U mom ummetu će uvijek postojati skupina koja će biti na istini i potpomognuta. Neće im nauditi onaj ko ih ostavi na cjedilu, niti oni koji im se suprotstavljaju sve dok ne dođe odredba Allaha Slavljenog i Uzvišenog.“

Uistinu se za svoje sljedbenike plašim vođa (imama) koji će voditi u zabludu…“ Ovdje se pod riječju vođa (imam) cilja na onoga koji se slijedi i na kojeg se ljudi ugledaju. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, nije rekao: „vođe koji su u zabludi“ već je rekao „koji će voditi u zabludu“, što je rječitije, jer ovaj izraz sam po sebi ukazuje da su oni već u zabludi, a uz to i druge odvode u zabludu.

Ovdje se pod vođama (imamima) cilja na tri vrste ljudi:

› Zapovjednika (emira, pretpostavljenog) koji je u zabludi i druge vodi u nju.
› Alima (učenjaka) koji je u zabludi i druge vodi u nju.
› Abida (pobožnjaka) koji je u zabludi i druge vodi u nju.

„… pa kada padne sablja u njemu (tj. ummetu) neće biti uzdignuta do Kijametskog dana. Sablja je pala u vrijeme Osmana, Allah bio njime zadovoljan, potom se proširila u vrijeme Alije, Allah bio njime zadovoljan, zatim još više u vrijeme Mu'avije, Allah bio njime zadovoljan, pa tako redom. Ona će ostati sve do Sudnjeg dana.

A neće nastupiti Kijametski dan dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i dok neke skupine iz moga ummeta ne budu obožavale idole. Tj. sve dok ljudi iz ummetul-idžabe (tj. muslimana) ne budu upali u širk i obožavanje idola. Ovaj hadis još jasnije od prethodnih ukazuje na ono na što je autor htio ukazati naslovom ovog poglavlja.

U mom ummetu će biti trideset lažova, svaki će tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam pečat vjerovjesnicima i nema vjerovjesnika poslije mene. Riječ kezzab – lažov je u arapskom jeziku došla u formi hiperbole, što ukazuje na onoga koji puno laže. Laž znači obavijestiti o nečemu na način koji je oprečan činjeničnom stanju. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je u hadisu spomenuo trideset lažova koji će tvrditi da su vjerovjesnici. Pod ovih trideset lažova se cilja na one koji će imati snagu i sljedbenike, a što se tiče običnih lažova koji će tvrditi da su vjerovjesnici, a neće imati ni snagu ni sljedbenike, njih je puno.

U mom ummetu će uvijek postojati skupina koja će biti na istini i potpomognuta. Ovo je opis te skupine, tj. da će ona biti potpomognuta od Allaha.

„…neće im nauditi Tj. neće im nauditi u vjeri, ne tjelesno, niti će im nauditi tjelesno u smislu da ih ne mogu sve iskorijeniti.

„…onaj ko ih ostavi na cjedilu…“ Ovo ukazuje da će biti onih koji će ih ostaviti na cjedilu.

„…niti oni koji im se suprotstavljaju…“ Ovo ukazuje da će biti onih koji im se suprotstavljaju.

Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”, Dvadeset treće poglavlje
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Muslim od Džabira ibn ‘Abdillaha, radijallahu ‘anhu.
2 U dozvoljavanju i zabranjivanju mimo Šerijata. (op.rec.)
3 Pretvori u životinje i tome slično.
4 Pojašnjavajući ovu stvar kažemo: Izlazak sunca sa istoka jeste kosmička odredba i kao takva ne može izostati niti iko može uticati da je spriječi, međutim, Allahova odredba da Ga ljudi obožavaju je šerijatska odredba koja se može desiti, a može izostati, tako neko obožava Allaha, a neko ga ne obožava. Allah je šerijatskom odredbom odredio da se ne pije alkohol, ali ima onih koji ga piju i onih koji ga ne piju. To je ono što je komentator ciljao svojim riječima da šerijatska odredba može izostati. (op.prev.)