Hutba: Vrijednost sabah-namaza

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom;

Koji se Svojim robovima približava više nego što se oni Njemu približavaju:
„Kada Mi se Moj rob približi za pedalj, Ja se njemu približim za lakat; a kada Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za hvat; a kada Mi krene hodajući, Ja njemu krenem žurno.“

Zahvaljujemo Mu na Njegovoj dobroti i blagodatima i zahvaljujemo Mu na obilnom darivanju.

Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga; On je Svojim robovima otvorio vrata dobara i raznovrsnih ibadeta, kako bi njima brisali grijehe, umnogostručili dobra djela i uzdigli se na visokim stepenima

I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik; nije nam ostavio nijedno dobro a da nas na njega nije uputio, niti ikakvo zlo a da nas od njega nije upozorio. Ostavio nas je na jasnom putu, čija je noć poput dana; neće s njega skrenuti osim prava propalica Neka su Allahov salavat, selam i blagoslov na njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike do Sudnjega dana.

A zatim:

Bojte se Allaha, Uzvišenog, i budite Mu pokorni. Pripremite danas ono što ćete naći sutra, i radite na dunjaluku ono što će vam biti zaliha na Ahiretu. Natječite se s dobrima u dobru i čuvajte se pretjerane odanosti dunjaluku i njegovim ukrasima.

سَابِقُوا إِلَى مَغْفِرَةٍ مِنْ رَبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا كَعَرْضِ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ أُعِدَّتْ لِلَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ ذَلِكَ فَضْلُ اللَّهِ يُؤْتِيهِ مَنْ يَشَاءُ وَاللَّهُ ذُو الْفَضْلِ الْعَظِيمِ

„Požurite oprostu Gospodara svoga i Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja, pripremljenom za one koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike. To je Allahova blagodat koju daje kome hoće, a Allah je Vlasnik neizmjerne blagodati.“ (El-Hadid, 21)

A potom:

Draga braćo, pitanje namaza izuzetno je važno kod Allaha Uzvišenog, a njegov položaj u Šerijatu je velik. To je prvo za što će rob biti pitan od Allahovih prava. Ko ga zapostavi, zapostavit će i sve ostalo, i nema udjela u islamu.

Allah ga je propisao Svojim robovima kao stalnu opskrbu koja se ponavlja pet puta tokom dana i noći. Ova božanska briga o namazu ukazuje na njegov snažan utjecaj na popravljanje srca i ispravnost stanja:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ

„I obavljaj namaz, jer namaz odvraća od razvrata i loših djela.“ (El-Ankebut, 45)

Najuzvišeniji i najvrjedniji među pet dnevnih namaza su ikindija, a zatim sabah, a za sabah-namaz su došle posebne vrline kakve nisu spomenute za druge namaze. U šerijatskim tekstovima se vrijednost sabah namaza posebno naglašava i on je učinjen granicom između vjernika i licemjera.

Na početku islama bila su propisana dva namaza: namaz na početku i namaz na kraju dana, što ukazuje da su muslimani klanjali sabah-namaz i prije nego što je propisano pet dnevnih namaza u noći Israa i Mi'radža.

Zatim je njegova važnost dodatno potvrđena u Kur’anu nakon događaja Mi'radža:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ

„Obavljaj namaz na početku i na kraju dana…“ (Hud, 114)

فَسُبْحَانَ اللَّهِ حِينَ تُمْسُونَ وَحِينَ تُصْبِحُونَ

„Pa neka je slavljen Allah kad zanoćite i kada osvanete.“ (Er-Rum, 17)

وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا

„I slavite Ga ujutro i navečer.“ (El-Ahzab, 42)

وَاذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ بُكْرَةً وَأَصِيلًا

„I spominji ime Gospodara svoga ujutro i navečer.“ (El-Insan, 25)

Sabah-namaz potpada značenje svih ovih ajeta. Šta više Kur’an spominje da je on uzrok otklanjanja briga i tuge, jačanja odlučnosti i strpljenja. Zato je Uzvišeni naredio tesbih (veličanje), pod čije značenje potpada i sabah-namaz, zajedno sa strpljenjem, onda kada čovjek nailazi na ezijet i uznemiravanje. Kaže Uzvišeni:

فَاصْبِرْ عَلَى مَا يَقُولُونَ وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ قَبْلَ طُلُوعِ الشَّمْسِ وَقَبْلَ الْغُرُوبِ

„Ti osaburaj na onome što oni govore i veličaj Gospodara svoga prije izlaska sunca i prije zalaska.“ (Kaf, 39)

Ista naredba se spominje i u suri Taha.

Vrijeme sabah-namaza naziva se jutrom (guduvv), a Allah je pohvalio one koji u to vrijeme dolaze u mesdžide:

فِي بُيُوتٍ أَذِنَ اللَّهُ أَنْ تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالْغُدُوِّ وَالْآصَالِ * رِجَالٌ

„U Allahovim kućama, koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – slave i veličaju Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju, i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju…“ (En-Nur, 36–37)

Sabah-namaz, njegove riječi i zikr poslije njega, dio su tog jutarnjeg slavljenja i veličanja Allaha. Allah je čak naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da vodi posebnu brigu o onima koji obavljaju ovaj veliki namaz, rekavši:

وَلَا تَطْرُدِ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ

„I ne tjeraj one koji ujutro i navečer dove Gospodaru svome, želeći Njegovo lice.“ (El-En‘am, 52)

Njihov sabah-namaz dio je njihovih jutarnjih dova.

U drugom ajetu mu Uzvišeni naređuje da bude strpljiv s njima:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ

„Budi strpljiv uz one koji ujutro i navečer dove Gospodaru svome…“ (El-Kehf, 28)

Kako je samo plemenit i uzvišen položaj onih koji u sabah odlaze u mesdžide! Oni veličaju i slave Allaha, i upućuju mu dove dok ljudi spavaju.

Allah naređuje strpljivost sa njima, pa makar bili siromašni i slabi, i ne obraćanje pažnje na one koji zapostavljaju sabah i tesbih i dovu u sabahskom vremenu, makar imali ugled, snagu i imetak.

Vrhunac vrline sabah-namaza u Kur’anu se ogleda u tome što je nazvan  Kur’anom posvjedočenim. Kaže Uzvišeni:

أَقِمِ الصَّلَاةَ لِدُلُوكِ الشَّمْسِ إِلَى غَسَقِ اللَّيْلِ وَقُرْآنَ الْفَجْرِ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودً

„ Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine. I Kur’an na namazu u zoru ući, jer učenju Kur‘ana u namazu u zoru prisustvuju svjedoci.“ (El-Isra, 78)

Sabah namaz je nazvan je Kur’anom jer se u njemu uči duže nego u drugim namazima, a njegova vrijednost je posebna jer mu prisustvuju meleci noći i dana, kako stoji u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Meleci se smjenjuju: jedni meleci noću, a drugi danju. Okupljaju se na sabah-namazu i ikindija-namazu. Zatim se uzdižu Njemu oni koji su među vama proveli noć, pa ih On upita – a On najbolje zna –: ‘U kakvom stanju ste ostavili Moje robove?’ Oni odgovore: ‘Ostavili smo ih kako klanjaju, i zatekli smo ih kako klanjaju.’“

Kako je veličanstven prizor klanjača sabah-namaza, zbijenih u safovima, dok ih meleci okružuju u mesdžidima!

Ustrajnost u sabah-namazu razlog je Allahove zaštite na dunjaluku i Ahiretu. Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ko klanja sabah, u Allahovoj je zaštiti, pa neka nikog Allah ne traži zbog skrnavljenja njegove zaštite, jer će ga stići a potom strovaliti u Vatru.“

Onaj ko čuva sabah-namaz kao da je proveo noć u ibadetu; jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Ko klanja jaciju u džematu, kao da je klanjao polovinu noći; a ko klanja sabah u džematu, kao da je klanjao cijelu noć.“ (Muslim)

Zbog ove velike vrijednosti Omer, radijallahu anhu, je govorio:

„Da prisustvujem sabahu i jaciji u džematu draže mi je nego da ibadetim u periodu između njih.“

Koračanje prema mesdžidu radi obavljanja sabah-namaza sebeb je potpunog svjetla na Sudnjem danu, kako stoji u hadisu Burejde, radijellahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

„Obraduj oni koji u tminama odlaze u mesdžide potpunim svjetlom na Sudnjem danu.“ Bilježi ga Darimi

Ustrajnost u klanjanju sabaha je zaštita od Vatre, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće ući u Vatru onaj ko bude klanjao prije izlaska i prije zalaska sunca“(tj. sabah i ikindija namaz). Hadis bilježi Muslim.

Klanjanje sabaha je sebeb ulaska u Džennet kao što stoji u hadisu Ebu Musa el Ešarija, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko bude klanjao sabah i jaciju ući će u Džennet.“

Kao što je isto tako sebeb sticanja najvećih položaja i viđenja Uzvišenog Allaha. Džerir, radijellahu anhu, prenosi da su bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u noći kada je mjesec bio pun, te je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Doista ćete vi vidjeti svoga Gospodara kao što vidite njega  (tj. Mjesec), i nećete imati nikakvu poteškoću u Njegovom viđenju. Pa ako možete da vas ništa ne spriječi u obavljanju namaza prije izlaska sunca i prije njegovog zalaska, onda to činite.“
Zatim je proučio:

وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ قَبْلَ طُلُوعِ الشَّمْسِ وَقَبْلَ غُرُوبِهَا

„I Gospodara svoga slavi hvaleći ga prije izlaska sunca i prije njegovog zalaska.“ (Ta-Ha, 130)

Činjenica da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo viđenje Allaha, te da je potom naredio klanjanje sabaha i ikindije, ukazuje da je klanjanje ova dva namaza sebeb viđenja Uzvišenog na Sudnjem danu

Ko čuva sabah i jaciju, udaljava se od licemjerstva, jer su to najteži namazi licemjerima. Kaže Uzvišeni:

وَلَا يَأْتُونَ الصَّلَاةَ إِلَّا وَهُمْ كُسَالَى

„A na namaz ne dolaze osim lijeni.“ (Et-Tevba, 54)

Najteži namazi za njih su sabah i jacija, a sabah je teži od ta dva zbog dubokog sna; pa se iz sna radi namaza trgne samo onaj čije je vjerovanje snažno, koji savlada svoju dušu i prisili je da ga obavi zajedno s klanjačima u mesdžidima.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Nema namaza težeg licemjerima od sabaha i jacije. A da znaju kolika je nagrada u njima, dolazili bi na njih pa makar puzeći.“ (Bilježe Buharija i Muslim)

Zbog toga su ashabi, radijallahu anhum, prepoznavali neke licemjere po njihovom izostajanju iz džemata na jaciji i sabahu. U predajama Se'ida b. el-Musejjiba, rahimehullah, stoji:

„Razlika između nas i licemjera bila je u prisustvu jaciji i sabahu – oni to nisu mogli.“ (Bilježi Malik)

Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: „Kada nekog čovjeka ne bi vidjeli na sabahu i jaciji, loše bismo o njemu pomislili.“
(Bilježi Taberani)

Neka se svaki vjernik pripazi da ne bude svrstan među licemjere a da toga nije svjestan, zapostavljajući sabah u džematu, a svako najbolje poznaje svoje stanje. Kaže Uzvišeni:

كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ

„Svaka duša je zalog za ono što je stekla.“ (El-Muddessir, 38)

I kaže takođe:

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَى يُرَاؤُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا

„Licemjeri nastoje da prevare Allaha, a On njih vara. A kada ustaju na namaz, ustaju lijeno, pretvarajući se pred ljudima, a Allaha malo spominju.“ (Nisa, 142)

DRUGI DIO HUTBE

Hvala Allahu, hvalom lijepom, mnogobrojnom i blagoslovljenom, onako kako naš Gospodar voli i kako je zadovoljan. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka su Allahov salavat, selam i blagoslov na njega, na njegovu porodicu, njegove ashabe i na sve one koji slijede njihovu uputu do Sudnjega dana.

A zatim: Bojte se Allaha Uzvišenog i budite Mu poslušni, veličajte Njegova znamenja i izvršavajte Njegove obaveze. Pred vama su smrt, kabur, obračun i nagrada, pa se za to pripremite.

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِنْ سُوءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا وَيُحَذِّرُكُمُ اللهُ نَفْسَهُ وَاللهُ رَءُوفٌ بِالعِبَادِ

“Onoga dana kada svako ugleda pred sobom dobro koje je uradio, a i zlo isto tako, poželjet će da je između njih i njega udaljenost velika.” [Ali Imran, 30]

Draga braćo: Briga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za sabah-namaz bila je izuzetno velika. Na to ukazuje i događaj kada su bili na putovanju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojim ashabima, radijallahu anhum:

„Ko će noćas čuvati da ne prespavamo sabah-namaz?“ Hadis bilježi Nesai.

Od njegove brige za sabah-namaz bilo je i to da je provjeravao svoje ashabe na tom namazu. U hadisu Ubejja ibn Ka‘ba, radijallahu anhu, stoji:

„Jednoga dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je predvodio na sabah-namazu, pa kada je završio reče: ‘Je li prisutan taj i taj?’ Rekoše: ‘Nije.’ Zatim reče: ‘Je li prisutan taj i taj?’ Rekoše: ‘Nije.’ Pa reče: ‘Ova dva namaza (jacija i sabah) najteža su munaficima. A kada biste znali kakva je nagrada u njima, dolazili biste na njih pa makar puzeći.’“ Hadis bilježi Ebu Davud.

Ovu brigu o sabah namazu su potom ashabi, radijallahu anhum, naslijedili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako je Ebu Derda, radijallahu anhu, u bolesti od koje je i preselio, odbio da ostane kod kuće, već je tražio da ga nose kako bi prisustvovao namazu u džematu, uprkos velikim bolovima koje je osjećao. Rekao je: „Nosite me!“ Pa su ga ponijeli i izveli. Tada je rekao: „Slušajte i prenesite onima iza vas: čuvajte ova dva namaza – jaciju i sabah. Kada biste znali šta je u njima, dolazili biste na njih pa makar puzeći na laktovima i koljenima.“  Predaju bilježi Ibn Ebi Šejbe.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže:

„Kada bi oni koji izostaju od namaza u džematu znali kakva je nagrada za one koji pješače na ova dva namaza – jaciju i sabah – dolazili bi na njih pa makar puzeći.“

Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je budio ljude za sabah-namaz uzvikujući: „Namaz, namaz!“

A Alija, radijallahu anhu, u vrijeme kada su ga haridžije ubile, obilazio je ljude i budio ih za sabah govoreći: „O ljudi, namaz, namaz!“ Prenosilac kaže: „Tako je činio svaki dan – izlazio bi sa svojim štapom i budio ljude.“

Potom su ashabe u tome slijedili tabi‘ini, pa su isto tako mnogo pazili na sabah-namaz. Čak se prenosi da se Sa‘id ibn el-Musejjib, rahimehullah, požalio na svoje oči, pa su mu rekli: „Kada bi izašao u Akik i gledao zelenilo, to bi ti olakšalo.“ On im reče: „A šta ću onda sa prisustvovanjem jaciji i sabahu u džematu?!“

Razmislite, o Allahovi robovi, o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

„Kada biste znali šta je u njima, dolazili biste na njih pa makar puzeći.“

Ove riječi ukazuju da je nagrada i korist u sabahu i jaciji izuzetno velika i neizmjerna, pa ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio neodređenom zbog njene veličine i brojnosti.

Kada bi se od ljudi tražilo da puze na laktovima i koljenima dugu razdaljinu radi nekog dunjalučkog položaja, velike svote novca ili vrijedne zemlje, vidjeli bismo kako se utrkuju da to postignu. A naš Gospodar, Uzvišeni i Slavni, nije nam naredio da puzimo do mesdžida, već nam je dao noge koje nas nose do njih, zdravlje koje nam to omogućava i sigurnost puta. I obavijestio nas je na jeziku Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je nagrada tog namaza tolika da bi vrijedilo puziti do mesdžida kada ne bismo mogli hodati. Pa zašto se onda mnogi ljudi lišavaju ovog velikog dobra i zapostavljaju ovu ogromnu nagradu, dok se ozbiljno trude oko prolaznih dunjalučkih stvari? To je, zaista, jasan gubitak.

Zato se bojte Allaha, Gospodara svoga, oživljavajte mesdžide namazom i obavezujte one nad kojima imate odgovornost da prisustvuju džematu. Oni su vaša odgovornost o kojoj ćete biti pitani na Sudnjem danu. “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.”

وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لَا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى

„Naređuj čeljadi svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome. Mi od tebe ne tražimo opskrbu – Mi te opskrbljujemo, a lijep završetak pripada bogobojaznima.“ [Ta-Ha, 132]

I donosite salavat i selam na svoga Poslanika.

Autor: Ibrahim el Hakil
Izvor: khutabaa.com