U ovoj mes'eli postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Većina učenjaka je stava da je dovoljna prijetnja ukoliko ona dolazi od onoga koji je u stanju da sprovede ono čime prijeti. Kao dokaz navode općenitost gorepomenutog ajeta: Osim onoga ko bude prisiljen a njegovo srce ostane smireno u imanu.
Imam Ahmed, pak, je stava da nije dovoljna sama prijetnja, već da se mora desiti bol (udaranje, zatvor…) i da tada nastaje stanje prisile; zato je negirao onima koji su se bez kažnjavanja odazvali onome što je traženo od njih, tj. da kažu da je Kur'an stvoren, pa je, kada mu je Jahja ibn Me'in došao u posjetu, okrenuo glavu od njega. Imam Jahja tada reče: „Hadis Ammara“, tj. dokaz za njegov postupak kada je prihvatio izgovaranje ovih riječi jeste hadis Ammara. Imam Ahmed tada nije ništa odgovorio, sve dok Jahja nije izašao, a onda reče: „Navode kao dokaz hadis Ammara, a njima je bilo rečeno: ‘Recite („Kur'an je stvoren“) ili ćemo vas kazniti, a Ammara su kaznili (pa je potom izgovorio riječi kufra).’“
Postoji i treće mišljenje koje predstavlja sredinu u ovoj mes'eli, a to je da se u obzir uzima sama osoba, pa ako se radi o učenjacima za čijim riječima se ljudi povode i na njih ugledaju onda njima nije dozvoljeno da počine kufr sve dok ne budu kažnjeni. Ukoliko, pak, se strpe i ne počine kufr i budu ubijeni, to je bolje.
U ovom značenju je i hadis Habbaba ibnul-Eretta u kojem stoji da je došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem dok je bio naslonjen na Kabu i rekao: „Zar nećeš doviti za nas, zar nećeš zamoliti Allaha da nam da pobjedu?“ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: „Doista je prije vas bilo ljudi kojima bi nevjernici iskopali rupu u koju bi ih stavili, a zatim ih pilom rezali na dva dijela, ili im kožu odvajali od mesa željeznim kliještima, ali ih to nije navelo da ostave svoju vjeru.“
Ovakvi postupci su se dešavali na početku da've jer na početku da've je nužno da se učeni strpe i ustraju, a što se tiče ostalih ljudi njima je dozvoljeno da uzmu olakšicu i izgovore riječi kufra u prisili pod uvjetima koji su prethodili.
✦ Mes'ela: Da li postoji razlika između prisiljavanja na izgovor riječi i na činjenje djela?
U pogledu ovoga postoji razilaženje među učenjacima. Ima učenjaka koji kažu da je u prisili dozvoljeno čovjeku da izgovori riječi kufra, ali ne i da uradi djelo kufra, dok druga skupina učenjaka kaže, što je i prioritetnije mišljenje, da nema razlike između prisile na izgovaranje riječi kufra i činjenja djela kufra udovima, dok god se ne nanosi šteta drugom, poput onoga kome bi bilo naređeno da učini blud ili će biti ubijen; takvom nije dozvoljeno da počini blud, jer se šteta prouzrokovana prisilom prenosi na drugu osobu. U hadisu koji bilježi Ibn Madže sa vjerodostojnim lancem prenosilaca stoji: „Zabranjeno je nanošenje štete sebi i drugima.“
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
