Naslovna Menhedž Iskušana ulema Iskušana i provjerena ulema: Imam Ebu Hanife – učenjak koji je zbog...

Iskušana i provjerena ulema: Imam Ebu Hanife – učenjak koji je zbog odbijanja kadiluka preselio u okovima

169
iskusana ulema

Imam Ebu Hanife En-N'uman, rahimehullah, preselio 150 hidžretske godine

Kratka biografija

On je imam, fakih ovog ummeta, učenjak Iraka, ime mu je En-N'uman b. Sabit b. Zevti Et-Tejmi, a poznat je po svojoj kunji Ebu Hanife, porijeklom je Perzijanac. Rođen je osamdesete hidžretske godine u periodu kada su od ashaba, radijellahu anhum, ostali samo oni najmlađi. Vidio je Enesa b. Malika, radijellahu anhu, onda kada je on posjetio Kufu.

Od njega (Enesa) ne prenosi ni jednu predaju po ispravnijem mišljenju. A mnogo je prenosio od poznatog tabiina i učenika Ibn Abbasa, radijellahu anhuma, a to je ‘Ata b. Ebi Rebah, i on je bio njegov najbolji šejh.

Također, bio je poznati tragalac za znanjem, te je na tom putu obišao više zemalja. Dok, što se tiče fikha (razumijevanja) i detaljisanja u meselama, pa on je bio sami vrh u tome, i nakon njega ljudi su u velikoj potrebi za njegovim znanjem. Imao je veliki broj svojih učenika.

Imam Jahja b. Me'in je o njemu kazao: „Ebu Hanife je bio povjerljiv, i nije prenosio hadise osim one koje je poznavao (da su ispravni).”

Njegov sin, Hammad ibn Ebi Hanife, o njemu kaže: „Moj otac je bio lijepog izgleda, na licu mu je preovladavalo rumenilo, lijepog stasa, mnogo se mirisao, njegov govor bi bio samo u obliku odgovora, i ne bi se – rahimehullah – upuštao u ono što ga se ne tiče.

Jahja b. Abdul-Hamid El-Hammani prenosi da se njegov otac družio sa Ebu Hanifom šest mjeseci, te je nakon toga kazao: „Nisam ga (Ebu Hanifu) vidio da je sabah namaz klanjao osim sa abdestom od jacijskog namaza, i svake bi noći proučio po jednu hatmu.“

Prenosi se da mu je neki čovjek rekao: „Boj se Allaha!“ pa se on uozbilji, te promijeni se boja na njegovom licu i reče: „Allah te nagradio, koliko li samo ljudi imaju potrebe da uvijek imaju one koji će im ovako govoriti.“

Imam Šafija je o njemu kazao: „Po pitanju fikha ljudi su u velikoj potrebi za njim“.
A imam Ez-Zehebi je o njemu rekao: „On je vodeći u fikhu, a detaljisanje u toj oblasti se njemu prepušta; i ovo je stvar u koju nema nimalo sumnje.“[1]

Njegovo iskušenje

Pored šeriatskog znanja imam Ebu Hanife je posjedovao i veliko životno iskustvo zbog toga što je živio u periodu borbi za vlast, narodnih revolucija, i ostalih društvenih i političkih promjena. Allahovim određenjem Ebu Hanife je doživeo kraj emevijske i početak abasijske dinastije.

Prenosi se da je emevijski namjesnik, Ibn Hubejra, koji je vladao Kufom i Basrom, jedne prilike ponudio imamu Ebu Hanifi da bude kadija u Kufi a što je on odbio, te je naredio da se zatvori i da se nad njim sprovede kazna od 110 udaraca bičem. Ebu Hanife je i dalje ustrajavao na svom stavu odbijajući kadiluk, i kada je Ibn Hubejra uvidio njegovu odlučnost u tome, prestao je da ga kažnjava te ga oslobodi.

Spominje se da kada bi imam Ahmed spomenuo ova Ebu Hanifina iskušenja zaplakao bi i dovio Allahu da se smiluje Ebu Hanifi, a tako je postupao tek nakon što je i on bio bičevan zbog odbijanja da kaže da je Kur'an stvoren.[2]

Kada je nastupio period abasijske vladavine te kada je na vlast došao halifa Ebu Džafer El-Mensur, imamu Ebu Hanifi dolazi ponovo isto iskušenje, halifa ga poziva da prihvati kadiluk u Bagdadu! Naravno, i ovaj put imam Ebu Hanife odlučno odbija prihvatiti kadiluk kao što je i ranije odbio, znajući važnost te funkcije i pogubnost pronevjere iste.

Ebu Hanifino odbijanje kadiluka žestoko je naljutilo halifu El-Mensura, te on naredi da ga dovedu pred njim i vidi u čemu je problem i zbog čega to odbija. Pa kada je doveden pred El-Mensura, on ga upita:
„Zašto odbijaš biti kadija u Bagdadu, i pored toga što sam ti već naredio?!“
„O vladaru prevovjernih, uistinu ja nisam dostojan biti kadija“, odgovori Ebu Hanife
„Lažeš! Zaista si ti dostojan da budeš kadija“, uzvrati mu halifa, pa mu Ebu Hanife reče:
„Vladar pravovjernih je već sam donio sud da nisam dostojan kadiluka! Ako sam ja lažov onda zasigurno nisam dostojan (biti kadija), a ako sam, pak, iskren u svojoj tvrdnji, onda sam vas već bio obavijestio da ne zaslužujem biti kadija.“

Također, Er-Rabi'a b. Junus, sluga halife, prenosi sljedeće:
Vidio sam kako je halifa El-Mensur zahtijevao od Ebu Hanife da prihvati kadiluk, a što je on odbio rekavši:
„O vladaru prevovjernih, uistinu ja nisam dostojan biti kadija zbog toga što nisam siguran u stanju zadovoljstva, pa kako onda mogu biti siguran u stanju ljutnje!“[3]
Na što mu halifa uzvrati riječima: „Lažeš, naprotiv baš si dostojan biti kadija.“
„Ako ja lažem, pa kako onda smiješ muslimanima za kadiju postavljati čovjeka koji laže?!“ reče Ebu Hanife.

Nakon toga Ebu Hanife je vraćen u zatvor gdje je i preselio, Allah mu se smilovao.[4]

Komparacija između stanja Ebu Hanife i stanja učenjaka današnjice

Ovim želim ukratko ukazati na neke bitne činjenice čije poznavanje je i te kako bitno, a zanemarivanje istih vrlo opasno i pogubno, za muslimane i njihove zajednice.

– Prvo na što treba ukazati je to da su vladari toga vremena bili muslimani koji su vladali i sudili po Allahovom šeriatu, koji su vodili džihad protiv nevjernika kako bi uzdigli Allahovu riječ, i koji su – shodno svojim mogućnostima – brinuli o islamu i muslimanima.

Suprotno tome jesu današnje vlade i državni sistemi – bez izuzetaka – koji neprestano rade na uništenju islama i preobraćanju muslimana u nemuslimane ma koja god cijena toga bila.

– Ebu Hanife je pozvan da prihvati funkciju kadije a što je on i odbio, zbog svoje velike bogobojaznosti, duboke iskrenosti, i istinske ljubavi prema ahiretu.

Dok u današnjem vremenu mnogi od učenih mijenjaju svoje stavove, a neki i menhedž, prešućuju istinu, pa čak i uljepšavaju laž i neistinu kako bi stekli nešto od dunjalučkih dobara.

– Ebu Hanife i ostali učejaci selefa su, zbog svoje iskrenosti u znaju, bježali od popularnosti, javnog hvaljenja, odbijali su funkcije vjerskih dužnosnika, vraćali kraljevske poklone i darove, nisu prilazili vratima vladara, a sve to kako bi sačuvali svoj ahiret.

Sa druge strane, danas imamo mnogo učenih koji jedva čekaju da se pojave na TV-kanalima i javnim mjestima, da se obraćaju pred kamerama i foto aparatima, da im se obraća sa dr. mr. i ostalim titulama, da im se dodijeljuju razne vjerske funkcije poput muftiluka, kadiluka itd., koji vole poklone vladara i njihovo društvo!

– Ebu Hanife i učenjaci selefa su zbog istine saburali i trpjeli raznorazna iskušenja i mučenja, i to ih nije odvratilo od istine, štaviše oni su zbog nje zatvarani, protjerivani pa čak i ubijani.

A danas, većina učenih nije u stanju da progovori i pojasni osnovne stvari u vjeri kao što su vladanje po šerijatu, džihad na Allahovom putu, ljubav i mržnja u ime Allaha, nevjerstvo ehlul-kitabija i ostalih nevjernika, i druga opće poznata pitanja u vjeri. A to zbog toga što se u njihovim srcima uvukla ljubav prema dunjaluku i strah od smrti baš kao što je o tome obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Pa vidiš učenjaka kako mijenja svoj menhedž na kojem je bio četrdeset ili pedeset godina, samo kako bi izašao iz zatvora. Iako ulema zatvor smatra velikim iskušenjem. A ima i onih koji mijenjaju svoje stavove, pa čak i menhedž, samo kako bi dobio određenu funkciju, ili kako ne bi izgubio državnu platu!

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od Njegovih iskrenih vjernika, da nas učvrsti na istini i prilikom iskušenja, i da preselimo a da On bude zadovoljan nama, Allahumme amin.

Prevod i priprema: Emir Krčo

Bilješke:

[1] Sijeru e'alamin-nubela (7/395).
[2] Vefejatul-e'ajan (5/407).
[3] Tj. “Bojim se da neću presuditi ispravno onda kada nema nikakvog povoda za to, a šta tek reći za neispravnu presudu onda kada za to postoji povod kao što je ljutnja!?”
[4] Tarihul-islam (3/990), El-Vafi bil-vefejat (27/90), Tarihu Bagdad (15/444), Menakibul-imam Ebi Hanife (1/26).