Imam Jahja ibn Ebi Kesir, rahimehullah, preselio 129. hidžretske godine.
– Kratka biografija
On je imam, hafiz, prvak i učenjak među učenjacima El-Jemame u svom vremenu, Ebu Nasr Jahja b. Salih b. Ebi Kesir Et-Ta'i, El-Jemani. Bio je od učenjaka koji su se bavili hadiskom naukom. Deset godina je boravio u Medini tražeći znanje kod velikih tabiina, te je bio od povjerljivih poznavalaca hadisa. Neki učenjaci su mu davali prednost nad Ez-Zuhrijem.
Ejub je o njemu kazao: „Na Zemlji ne postoji niko poput Jahje“
Dok imam Š'ube veli: „Jahja je bolji u hadisu od Ez-Zuhrija“
A Ibn Hibban ga spominje u svojoj knjizi „Es-Sikat“ i kaže: „Bio je od pobožnjaka…“[1]
– Njegovo iskušenje
Imam Jahja je živio na području Jemame, i od njega su se mnogi okoristili te je tako i postao poznat. On je javno negirao mnoge prijestupe emevijskih namjesnika, te je kritikovao neka njihova nedjela, pa je zbog toga mučen i na određeni period zatvaran. Imam Ez-Zehebi prenosi da je poznati muhaddis, Ebu Hatim Er-Razi, za Jahjaa kazao: „On je imam i ne prenosi (hadise) osim od povjerljivih. Bio je iskušavan zbog svog kritikovanja nepravednih vladara.“[2]
Prevod i priprema: Emir Krčo
Bilješke:
[1] Tehzibut-tehzib (11/268).
[2] Sijeru e'alamin-nubela (6/28).
