Imam Ibrahim En-Nehai, rahimehullah, preselio 96 hidžretske
Kratka biografija
On je imam, hafiz, fakih Iraka, Ebu ‘Imran, Ibrahim b. Jezid b. Kajs b. El-Esved b. ‘Amr b. Rabi'ah b. Zehl b. S'ad b. Malik b. En-Neha b. En-Nehai. Prenosi hadise od Mesruka, ‘Alkame b. Kajsa, Ebu Zur'a El-Bedželija, Hajseme b. Abdur-Rahmana, Er-Rebia b. Hajseme i mnogih drugih velikih tabiina. Dobro je poznavao znanje Ibn Mes'uda, i posjedovao je mnoštvo rivajeta (predaja), i bio je izraziti dobročinitelj.
Od njegovih učenika je i El-Hakem b. ‘Utejbe, ‘Amr b. Murra, Hammad b. Ebi Sulejman, Semmak b. Harb i mnogi drugi.
Svojevremeno on i imam Eš-Š'abi bili su muftije u Kufi, također, bio je dobar i bogobojazan čovjek. Rođen je pedesete hidžretske godine, a rečeno je i četrdeset i sedme.[1]
Njegovo iskušenje
El-Hadžadž b. Jusuf je nekolicinu učenjaka optužio da oni pomažu one koji su se pobunili protiv njega, a među optuženima se našao i En-Nehai. El-Hadžadž je tragao za njim i proganjao ga, a imam En-Nehai se cijelo vrijeme sakrivao mijenjajući svoje mjesto boravka. Tako je on nastavio sa strahom i skrivanjem da su mu čak njegovi bliski prijatelji dolazili potajno, a on bi im oporučivao:
„Kada budete upitani o meni, vi recite: ‘Ne znamo gdje je!’, jer, doista, kada izađete vi ne znate gdje ću ja biti.“
Imam Ez-Zehebi, rahimehullah, spominje sljedeće:
Ebu Hanife pripovjeda da je njegov učitelj Hammad (ibn Ebi Sulejman) kazao: „Ibrahimu (En-Nehaiju) sam donio radosnu vijest da je El-Hadžadž umro, te je on učinio sedždu šukra (zahvale) i počeo plakati od radosti“.
No imam En-Nehai se i nakon smrti El-Hadžadža skrivao sve dok nije preselio na Ahiret. Smrt mu je došla četiri mjeseci nakon što je El-Hadžadž preselio. Umro je u svojoj 49 godini života.[2]
Iz knjige: Sijer e'alamin-nubela
Izvor: http://library.islamweb.net/
Prevod: Menhedž
Bilješke:
[1] Sijer e'alamin-nubela (4/520).
[2] Sijeru e’alamin-nubela (4/424).
