Izvori akide (vjerovanja)
Muslimani prvih generacija su crpili isključivo i samo iz Objave, tj. iz Kur'ana i Sunneta, i u tome ih u potpunosti slijede pripadnici sunneta i zajednice (ehli-sunneta vel-džema'ah) za razliku od ostalih skupina u islamu ili sekti poput šija, sufija, mu'tezila, haridžija, murdžija, eš'arija i maturidija, koji slijede i povode se za svojim prohtjevima i strastima, slijede običaje i razumske zaključke.
Uzvišeni Allah kaže:
Doista ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.1
„A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svijetlo i na Pravi put im ukazuje.“2
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, veli: “Ostavljam vam dvije stvari, i nećete zalutati sve dok se njih budete držali: Allahovu Knjigu i sunnet Njegova Poslanika.“3
Također kaže: “Ostavio sam vas ja jasnom putu, čija je noć jasna kao dan, sa tog puta neće skrenuti osim propalica.“4
Ashabi i oni koji ih danas slijede čvrsto su vjerovali i vjeruju da neće biti na Istini, te da neće postići Allahovo zadovoljstvo, niti ulazak u Džennet, kao ni spas od Vatre, osim čvrstim slijeđenjem Kur'ana i Sunneta, i čvrstom vjerom u Allahove riječi:
„To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu. On će uvesti u džennetske bašće, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.
A Onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio-On će u Vatru baciti, u kojoj će vječno ostati: njega čeka sramna patnja.“5
Isto tako čvrsto vjeruju i u riječi Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, koje prenosi Ebu Hurejre, a u kojima stoji:
„Svi moji sljedbenici će uči u Džennet, osim onih koji to odbiju.“ Ashabi su tada začuđeno upitali Poslanika: „A ko su ti koji će odbiti, o Poslaniče?“ On odgovori: „Ko mi se bude pokoravao, ući će u Džennet, a ko mi se ne bude pokoravao, taj je odbio ući u Džennet.“6
Isto tako, čvrsto su vjerovali u Allahove riječi da je upotpunio usavršio vjeru, i da je sve što čovjeku treba, od vjerovanja i ubjeđenja, objašnjeno u Kur’anu i Sunnetu.
Uzvišeni Allah je rekao:
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.7
„Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane.“8
„U Knjizi Mi nismo ništa izostavili.“9
Zatim su vjerovali da je Poslanik, salallahu alejhi we sellem, dostavio i objasnio sve što mu je došlo od Allaha, i da je ukazao na svako dobro koje je potrebno njegovom ummetu, te da je ukazao i upozorio na svako zlo koje je opasnost za njegov ummet, čvrsto vjerujući da je Sunnet objava od Allaha.
Poslanik, salallahu aljehi we sellem, rekao je: „I Zaista sam vam donio Knjigu (Objavu) i nešto slično njoj (Sunnet).“10
I zato je Uzvišeni Allah naredio muslimanima da uzmu ono što im je dao (donio) Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kazavši:
Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite.11
Kaže Ibn Kesir: „Tj. što god vam naredi, to prakticirajte, a sve što vam zabranjuje, klonite se toga, jer, On, doista naređuje samo dobro, a zabranjuje zlo.“12
Ibn Ebi Izz el-Hanefi veli: „Prema tome, obaveza je potpuno se predati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, staviti se pod njegovo vođstvo i ono što je on kazao prihvatiti s naklonošću i povjerenjem, ne suprotstavljati mu se s neutemeljenim mišljenjima nazivajući ga razumskom pojmljevinom (ma'kul), pritiskati ga kakvom sumnjom i skepsom ili u pogledu onoga što je on kazao prednost davati mišljenjima nekih ljudi i nečistoći njihovih umova. Dakle, jedino njega uzimamo za sudiju, jedino se njemu predajemo, pokoravamo se i slušamo ga bespogovorno.“13
Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje da li će se razuman čovjek, koji je prijatelj sam sebi, zanemariti Kur'an i Sunnet i uzimati vjeru iz nekih drugih izvora poput običaja, razuma, strasti, orijentalista, kešfa (otkrovenja), zevka (duhovnog iskustva), tzv. nepogrješivih imama, i drugih izvora koje koriste zabludjele sekte u islamu?
Govoreći o prvim generacija, Ibn Tejmije veli: „Jedna od najvećih blagodati koju im je Allah dao jeste pridržavanje Kur'ana i Sunneta.
Među ashabima i onima koji su ih u dobu slijedili jednoglasan stav je bio da se prihvati mišljenje onoga ko se Kur'anu suprotstavlja svojim mišljenjem, nekim duhovnim iskustvom (zevk), razumskim zaključkom, analogijom, ili pak ekstazom (el-vedž).
Od njih je jasnim i kategoričkim dokazima potvrđeno da je Poslanik dostavo uputu i istinitu vjeru i da Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.“14
Pojašnjavajući važnost ovoga, veli: „Razlika između Istine i neistine, upute i zablude, Pravog puta i stramputice, puta sreće i nesreće, uspjeha i propasti, pravi se tako da se ono što je Allah objavio Poslaniku smatra istinom koju je obaveza slijediti.
Na takav način se spoznaje i razlikuje Istina od neistine, postiže uputa, znanje, vjerovanje i potvrđuje istinitost toga.
Svaki drugi govor sastavlja se na ovu vagu, pa ako se slaže s tim, smatra se Istinom, a ako mu se suprotstavi, smatra se neistinom.“15
Dakle, ashabi i oni koji ih slijede (pripadnici ehli-sunneta) izgradili su svoju akidu (vjerovanje) na Objavi: Kur'nu i Sunnetu, a način na koji su to činili biće pojašnjeno pod naslovom: Pravac selefa – prvih generacija u vjerovanju.
Iz djela “Vjerovanja Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”, Knjiga prva: Menhedž
Autor: mr. Jakub Alagić
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke:
1 El-Isara,9.
2 El-Maide, 15-16.
3 Bilježi ga Hakim, 1/171, koji kaže da je hadis ispravan prema uslovima Buharije i Muslima, a sa njim se slaže i Zehebi.
4 Bilježi ga Ibn Madže, br. 43, str. 20, a ispravnim ga je ocijenio Albani u Sunenu Ibn Madžea.
5 En-Nisa,13-14.
6 Bilježi ga Buhari, br. 7280, str. 1342.
7 El-Maida, 3.
8 En-Nahl, 89.
9 El-En'am,38.
10 Bilježi ga Ahmed, 28/410,br. 17174. Arnaut ga je ocijenio ispravnim u Ahmedovom Musenedu.
11 El-Hašr, 7.
12 Tefsir El-Kur'an el-Azim, 3/362.
13 Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 1/228.
14 Medžmu'ul-fetava, 13/28.
15 Predhodni izvor, 13/135-136.