Naslovna Edeb Odredba je u Allahovim rukama, zato se pokori i predaj, bit ćeš...

Odredba je u Allahovim rukama, zato se pokori i predaj, bit ćeš spašen!

707
Biografija ucenjaka

Kaže Uzvišeni, I, govoreći o Ibrahimu, alejhisselam:

إِذۡ قَالَ لَهُۥ رَبُّهُۥٓ أَسۡلِمۡۖ قَالَ أَسۡلَمۡتُ لِرَبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ ١٣١ وَوَصَّىٰ بِهَآ إِبۡرَٰهِۧمُ بَنِيهِ

“Kada mu je Gospodar njogov rekao: ‘Budi pokoran!’ – on je odgovorio: ‘Pokorio sam se Gospodaru svjetova!’ I Ibrahim to ostavi kao oporuku sinovima svojim.” [Kur'an, 2:131-132]

Kaže Ibn Kesir, rahimehullah: “Riječi Uzvišenog: ‘Kada mu je Gospodar njegov rekao: ‘Budi pokoran!’, on je odgovorio: ‘Pokorio sam se Gospodaru svjetova!’, znače da je Uzvišeni naredio iskrenost, predanost i pokornost Njemu Uzvišenom. Ibrahim je, alejhisselam, to prihvatio šerijatskom i kosmičkom odredbom. A riječi Uzvišenog: ‘I Ibrahim to ostavi kao oporuku sinovima svojim’, može značiti da je Ibrahim njima oporučio kao vjeru islam, a može biti da se riječi vraćaju na prethodnu rečenicu, tj. da im je Ibrahim oporučio pokornost i predanost Allahu, jer su vodili računa o njoj i čuvali je sve do svoje smrti.”

Zato se predaj i pokori svome Gospodaru, o ti, koji želiš stići do Njega, jer je sva odredba u Allahovim rukama. Kaže Gospodar:

إِذۡ تُصۡعِدُونَ وَلَا تَلۡوُۥنَ عَلَىٰٓ أَحَدٖ وَٱلرَّسُولُ يَدۡعُوكُمۡ فِيٓ أُخۡرَىٰكُمۡ فَأَثَٰبَكُمۡ غَمَّۢا بِغَمّٖ لِّكَيۡلَا تَحۡزَنُواْ عَلَىٰ مَا فَاتَكُمۡ وَلَا مَآ أَصَٰبَكُمۡۗ وَٱللَّهُ خَبِيرُۢ بِمَا تَعۡمَلُونَ ١٥٣ ثُمَّ أَنزَلَ عَلَيۡكُم مِّنۢ بَعۡدِ ٱلۡغَمِّ أَمَنَةٗ نُّعَاسٗا يَغۡشَىٰ طَآئِفَةٗ مِّنكُمۡۖ وَطَآئِفَةٞ قَدۡ أَهَمَّتۡهُمۡ أَنفُسُهُمۡ يَظُنُّونَ بِٱللَّهِ غَيۡرَ ٱلۡحَقِّ ظَنَّ ٱلۡجَٰهِلِيَّةِۖ يَقُولُونَ هَل لَّنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ مِن شَيۡءٖۗ قُلۡ إِنَّ ٱلۡأَمۡرَ كُلَّهُۥ لِلَّهِۗ يُخۡفُونَ فِيٓ أَنفُسِهِم مَّا لَا يُبۡدُونَ لَكَۖ يَقُولُونَ لَوۡ كَانَ لَنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ شَيۡءٞ مَّا قُتِلۡنَا هَٰهُنَاۗ قُل لَّوۡ كُنتُمۡ فِي بُيُوتِكُمۡ لَبَرَزَ ٱلَّذِينَ كُتِبَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡقَتۡلُ إِلَىٰ مَضَاجِعِهِمۡۖ وَلِيَبۡتَلِيَ ٱللَّهُ مَا فِي صُدُورِكُمۡ وَلِيُمَحِّصَ مَا فِي قُلُوبِكُمۡۚ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِذَاتِ ٱلصُّدُورِ ١٥٤

“Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ninakoga, dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših, Allah vas je kaznio nedaćom na nedaću, kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo niti zbog onoga što vas je zadesilo! A Allah dobro zna ono što radite!” – Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo spustio, san koji je neke od vas obuzeo, dok je jedna skupina mislila samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, mislima džahilijjeta, govoreći: “Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?” Reci: “Sva odredba pripada samo Allahu!” Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. Govore: “Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!” Reci: “I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na mjesta pogibije svoje, da Allah iskuša šta je u grudima vašim i da ispita šta je u srcima vašim! A Allah dobro zna šta je u grudima!” [Kur'an, 3:153-154]

“… dok je jedna skupina mislila samo o sebi…”

Da, koliko je ljudi na dunjaluku koji brinu samo o sebi. Prepustili su se sebi, a ne Allahu. Davno je rečeno: ko živi za sebe, živjet će ponižen i umrijet će prezren i ponižen. Zato svoju dušu predaj samo Uzvišenom Allahu da joj On naređuje i zabranjuje ono što je najbolje i najkorisnije za nju. On, Uzvišeni, je Mudar i Sveznajući. Stavi svoje ruke i noge u srebrne okove Šerijata kako bi se otarasio poniženja robovanja nekom drugom mimo Allahu. Predaj se i pokori Allahu, jer je sva odredba u Njegovim rukama.

Koliko smo samo vidjeli ljudi kojima je najbitnija stvar hrana, piće, odjeća i spavanje. Najbitnija stvar u životu mu je ugađanje prohtjevima, ne vodi računa o svojoj djeci i ženi, a što se tiče ahireta govori: “Allah je Milostiv i prašta.” Normalno da ćeš se čuditi riječima ovog čovjeka, jer ovakve riječi govori samo onaj ko je nepokoran i grešan, ali, nažalost, ove riječi su prisutne i kod velikog broja nas multezima, u našim nutrinama, iako se ne ispoljavaju na jeziku. Da, veliki broj nas želi živjeti samo za sebe. Dozvolite mi da budem otvoren kako bi izliječili ovaj problem, u suprotnom, svojstvo sebičnosti će i dalje razjedati naš ummet, ko što crvi razjedaju mrtvo tijelo.

Uzrok naših nevolja su naše duše. Vidiš kako smo potlačeni i slabi. Zbog čega? Zbog naših duša. Šaka Jevreja nas udara po glavi, zašto? Zašto nas omalovažavaju i potcjenjuju? Zato što smo prije toga omalovažili sebe iako smo brojniji i rapolažemo svim mogućnostima koje nas čine dostojnim da budemo predvodnici svijeta.

Prva pomoć vjeri jeste popravljanje svog stanja. Odatle je početak, odatle je polet, a popravka svoje duše opet biva njenim predavanjem i pokornošću Allahu, uz potpunu ljubav i zadovoljstvo, da joj On naređuje i zabranjuje onako kako On Uzvišeni želi.

Treba početi od svoje duše. Ovo sam rekao prije dvadeset godina, prije deset, prije pet pa kažem i danas i ponavljat ću sve dok ne umrem, jer je to Božiji zakon.

إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوۡمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمۡۗ

“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” [Kur'an, 13:11]

ذَٰلِكَ بِأَنَّ ٱللَّهَ لَمۡ يَكُ مُغَيِّرٗا نِّعۡمَةً أَنۡعَمَهَا عَلَىٰ قَوۡمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمۡ وَأَنَّ ٱللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٞ ٥٣

“To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, a Allah sve čuje i sve zna.” [Kur'an, 8:53]

Onaj ko govori o promjeni u svemu, osim o promjeni svoje duše, takav nikada neće uspjeti. Odakle početi? Od naših duša. Ovo nije moj govor, već govor Uzvišenog kako vidimo iz prethodnih ajeta.

Moramo izvršiti analizu naših duša, i pogledati šta je to što moramo mijenjati. Zato promijeni svoju dušu, ne zbog duše, već Allaha radi!

Kaže Uzvišeni:

وَطَآئِفَةٞ قَدۡ أَهَمَّتۡهُمۡ أَنفُسُهُمۡ يَظُنُّونَ بِٱللَّهِ غَيۡرَ ٱلۡحَقِّ ظَنَّ ٱلۡجَٰهِلِيَّةِۖ يَقُولُونَ هَل لَّنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ مِن شَيۡءٖۗ

“… dok je jedna skupina mislila samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, mislima džahilijjeta, govoreći: ‘Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?'” [Kur'an, 3:154]

Ovi munafici su govorili: ko nas je doveo ovdje i šta mi imamo s ovim? Kao što danas imamo pojedinaca koji govore: šta mi imamo sa Palestinom?! Oni su prodali svoju zemlju. Ne, nije pitanje zemlje, već pitanje islama i Jevreja, pitanje islama i kufra.

Onaj ko brine o stanju muslimana mora razmišljati i o svom stanju i popraviti svoju dušu kako bi popravio i stanje ovog ranjenog ummeta. Nek se preda Allahu i nek jezikom svojim govori: Čujem i pokoravam se, o Gospodaru!

سَمِعۡنَا وَأَطَعۡنَاۖ غُفۡرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيۡكَ ٱلۡمَصِيرُ ٢٨٥

“Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!” [Kur'an, 2:284]

Zato nemoj brijati bradu i govoriti: bolje da se obrijem i tako riješim svoj problem. Ne, ne, gdje je tu pokornost i predanost? Ti ništa nisi riješio već si se ogriješio o svog Gospodara Koji naređuje i zabranjuje.

Zašto je zatvoren imam Ahmed? Zbog akide. Govorili su mu: “Reci da je Kur'an stvoren”, a on bi odgovarao: “Kur'an je Allahov govor i nije stvoren.” Zatvorili su ga i bičevali. Čovjek koji ga je bičevao kaže: “Udario sam Ahmeda sedamnaest puta takvom silinom, da su se ti udarci na brdo strovalili, zdrobili bi ga!”

I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je bio zatvaran i uznemiravan. Stoga prijetnja zatvorom i maltretiranjem koje vidimo danas nije nova stvar.

مَّا يُقَالُ لَكَ إِلَّا مَا قَدۡ قِيلَ لِلرُّسُلِ مِن قَبۡلِكَۚ

“Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe.” [Kur'an, 41:43]

Ibrahimu, alejhisselam, je rečeno:

لَئِن لَّمۡ تَنتَهِ لَأَرۡجُمَنَّكَۖ

“Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem gađati.” [Kur'an, 19:46]

Faraon je Musau, alejhisselam, rekao:

لَأَجۡعَلَنَّكَ مِنَ ٱلۡمَسۡجُونِينَ ٢٩

“Sigurno ću te u tamnicu baciti!” [Kur'an, 26:29]

To je Allahov sunnet, koji se ne mijenja. Imam Ahmed je bičevan zbog riječi koje bi ljudi, pa i multezimi, danas vrlo lahko izgovorili.

Ebu Seid el-Vasiti kaže: “Ušao sam kod imama Ahmeda u zatvoru prije nego je bičevan pa sam mu rekao: ‘O Ebu Abdullah, ti si opravdan jer imaš čeljad’, želeći da mu na taj način olakšam odgovor koji je od njega tražen, poput onih koji danas govore: imaš djecu koju trebaš odgajati… ‘Reci im da je Kur'an stvoren i izađi odavde, jer ti svakako vjeruješ svojim srcem da Kur'an nije stvoren. Zato ti to neće škoditi riječi da je Kur'an stvoren, dok god je tvoje srce smireno u imanu!’ Imam Ahmed mi tada odgovori: ‘O Ebu Seide, ako je ovo od tvog razuma, onda znaj da te on napustio!'”

Koliko je samo danas sličnih koje je njihov razum napustio, ostali su bez njega ne mareći nizašta. Ako kao takav preseli neće naći ništa drugo do vatru.

Zato, draga braćo, kada Uzvišeni kaže: “Imamo li kakvog udjela”, trebamo odgovoriti: odredba pripada Allahu. Pa kada Uzvišeni želi od tebe da nešto poneseš onda ponesi ono čime te je obavezao. To je tvoja dužnost, to je emanet o kojem Uzvišeni kaže:

إِنَّا عَرَضۡنَا ٱلۡأَمَانَةَ عَلَى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَٱلۡجِبَالِ فَأَبَيۡنَ أَن يَحۡمِلۡنَهَا وَأَشۡفَقۡنَ مِنۡهَا وَحَمَلَهَا ٱلۡإِنسَٰنُۖ إِنَّهُۥ كَانَ ظَلُومٗا جَهُولٗا ٧٢

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i neznalica.” [Kur'an, 33:72]

Ponesi emanet ove vjere, jer vjera je emanet. Vjera je odgovornost svakog muslimana. Vjera je tvoja lična odgovornost i bit ćeš pitan za nju. Tako mi Allaha, i opet tako mi Allaha, bit ćeš pitan o vjeri. Jesi li radio po njoj i šta si doprinio za nju?

Kada su ljudi uskratili zekat, Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao: “Zar da se oduzima od vjere, a ja sam živ? Ne, tako mi Allaha.” Pa da li se oduzima od vjere, a ti si živ? Da li se oduzima od vjere u tvojoj kući, u tvojoj okolini, u tvojoj zemlji i u čitavom svijetu? Da, oduzima se, jer ti nisi ponio emanet vjere.

Munafici su oni koji ne žele ponijeti breme ove vjere, pa govore:

هَل لَّنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ مِن شَيۡءٖۗ قُلۡ إِنَّ ٱلۡأَمۡرَ كُلَّهُۥ لِلَّهِۗ

“‘Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?’ Reci: ‘Sva odredba pripada samo Allahu!'” [Kur'an, 3:154]

Munafici govore: “Šta nas je ovdje dovelo.”

يُخۡفُونَ فِيٓ أَنفُسِهِم مَّا لَا يُبۡدُونَ لَكَۖ يَقُولُونَ لَوۡ كَانَ لَنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ شَيۡءٞ مَّا قُتِلۡنَا هَٰهُنَاۗ

“Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. Govore: ‘Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!'” [Kur'an, 3:154]

E da je stvar u našim rukama! Šta nas je ovdje dovelo?! Šta mi imamo sa borbom.? Zašto da se borimo?

Ne, nije stvar u vašim rukama:

قُل لَّوۡ كُنتُمۡ فِي بُيُوتِكُمۡ لَبَرَزَ ٱلَّذِينَ كُتِبَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡقَتۡلُ إِلَىٰ مَضَاجِعِهِمۡۖ

“Reci: ‘I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na mjesta pogibije svoje.'” [Kur'an, 3:154]

I da vam nije došao Poslanik, i da niste izašli opet bi bili ubijeni na tom mjestu. Dok god je Uzvišeni propisao da budete ovdje ubijeni, bit ćete ubijeni, nema drugog izbora. To je Allahovo određenje.

Onaj ko se brije da ne bi bio uznemiravan, vidi da mu to ne koristi i da ga i pored toga uznemiravaju. Zato kažem da nije stvar u vidljivim uzrocima, već u Onoga koji daje te uzroke. Bit će ono što je zapisano. Dobro obrati pažnju na ovu stvar! Stoga kada brat dođe i kaže: “Obrijat ću bradu”, kažemo mu: “Brate, belaj se odstranjuje pokornošću Allahu i Njegovom Poslaniku, a ne griješenjem prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem,. Pa zar ćeš učiniti nepokornost svome Gospodaru kako bi od sebe odstranio belaj?! Molim Allaha da od muslimana uzdigne belaj.

Stoga pokori se svome Gospodaru i sprovedi Njegove naredbe, jer je odredba u Njegovim rukama, a ne u rukama onih kojih se plašiš. Budi pokoran i bit ćeš spašen. Onaj koji ti naređuje je Allah, Svemoćni, Snažni, Blagi…

ٱللَّهُ لَطِيفُۢ بِعِبَادِهِۦ

“Allah je blag prema robovima Svojim.” [Kur'an, 42:19]

Allah je Milostiv i čuva svoje robove. Pa budi uz Njega kako bi bio u Njegovoj zaštiti, a On te neće ostaviti nikada.

Ismail el-Herevi spominje jako lijep govor u kojem pojašnjava ovu osnovu pa kaže: “Da znaš da naredba dolazi od oka koje se ne boji posljedica.”

Ko je onaj koji ti naređuje? Allah. Pa zar se Allah ikoga boji? Utječemo se Allahu od toga, Allah je daleko od toga. Kaže naš Gospodar:

فَكَذَّبُوهُ فَعَقَرُوهَا فَدَمۡدَمَ عَلَيۡهِمۡ رَبُّهُم بِذَنۢبِهِمۡ فَسَوَّىٰهَا ١٤ وَلَا يَخَافُ عُقۡبَٰهَا ١٥

“Ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali – i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio, ne strahujući zbog toga od odgovornosti.” [Kur'an, 91:14-14]

Budi uz Njega, On će te štititi, čuvati i spasiti. A ako te iskuša, dat će ti ono čime ćeš biti zadovoljan. Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Budi iskren s Allahom, živjet ćeš između Njegove blagosti i dobrote. Njegova blagost će te štititi od onoga čega se bojiš, a Njegova dobrota će te činiti zadovoljnim onim što ti je odredio.”

Dakle, živjet ćeš između blagosti i dobrote. Ono čega se bojiš neće se dogoditi, jer je On Uzvišeni Vladar, tako da se u svemiru ništa ne događa bez Njegova određenja, volje i odobrenja. On će te čuvati svojom blagošću pa i kada ti odredi nešto što ne voliš, učinit će te zadovoljnim svojom dobrotom. Zato budi prema Allahu onako kako On želi, pa će te On čuvati i dati da budeš zadovoljan. Predaj se i pokori, bit ćeš spašen.

Čovjek vozi auto i u sudbonosnom trenutku nije vidio ispred sebe pa se desio sudar. Ovdje se ogleda blagost i dobrota. Blagost je to što je oštetio auto, ali su on i njegova porodica izašali zdravi i čitavi. A što se tiče dobrote, ona se ogleda u tome što je čovjek izašao iz auta i učinio sedždu govoreći: “Hvala Allahu”, a ljudi mu kažu: “Auto je skroz uništen”, ali on opet odgovara: “Hvala Allahu, hvala Allahu.”

I suprotno: ko brije bradu biva opet ezijećen te možda izgovori riječi koje ljute Allaha. Takav nije sproveo Allahovu naredbu pa da živi u Allahovoj blagosti niti je prešutio pa da živi sretno i stekne Allahovu dobrotu.

Zato, ako živiš u ime Allaha, sprovodiš Njegove naredbe, predan si i pokoran Njemu Uzvišenom u svemu što ti naređuje, bit ćeš spašen i živjet ćeš između Njegove blagosti i dobrote. Predaj se i pokori, stići ćeš, jer odredba je u Allahovim rukama.

Gospodaru naš, sačuvaj nas Tvojom blagošću i dobrotom!

Iz djela: Put ka oprostu Milostivog Gospodara
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Priprema i naslov: Menhedž