Pitanje: Imam oca koji ne želi da ga posjećuju njegova djeca. Kada ga je jedan od sinova posjetio, rekao mu je: “Ne dolazi mi, nisam ti ja otac niti si ti moj sin. Ako dođeš, zatvoriću vrata, poniziću te i uvrijediću te riječima, pa nemoj mi dolaziti, molim te!” Pa šta da radim da bi bio zadovoljan? I da li, ako ga ne posjećujem, spadam u one koji prekidaju rodbinske veze ili u one koji su neposlušni roditeljima? Uputite me, Allah vas nagradio! Jer sam odlučio da ga ne posjećujem, pošto on to ne želi, a ni moja braća ga ne posjećuju.
Odgovor:
Hvala Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, a zatim:
Prvo:
Dobročinstvo prema roditeljima je jedna od najstrožijih obaveza koje je Allah naredio Svojim robovima. Allah ga je spomenuo zajedno s naredbom tevhida, rekavši:
﴿وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا إِمَّا يَبْلُغَنَّ عِندَكَ الْكِبَرَ أَحَدُهُمَا أَوْ كِلاَهُمَا فَلاَ تَقُل لَّهُمَآ أُفٍّ وَلاَ تَنْهَرْهُمَا وَقُل لَّهُمَا قَوْلاً كَرِيمًا * وَاخْفِضْ لَهُمَا جَنَاحَ الذُّلِّ مِنَ الرَّحْمَةِ وَقُل رَّبِّ ارْحَمْهُمَا كَمَا رَبَّيَانِي صَغِيرًا﴾
“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (El-Isrā’, 23–24)
﴿وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئاً وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَاناً﴾
“I Allaha obožavajte i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro” (En-Nisā’, 36)
Ovo dobročinstvo obuhvata: poslušnost roditeljima, poštovanje i uvažavanje, dovu za njih, spuštanje glasa u njihovom prisustvu, vedro lice pred njima, poniznost, izbjegavanje negodovanja ili uzdaha, nastojanje da im se služi, ispunjenje njihovih želja, savjetovanje s njima, slušanje njihovog govora, izbjegavanje suprotstavljanja, počašćivanje njihovih prijatelja za života i nakon smrti.
Od dobročinstva je i posjećivanje njih, poklanjanje darova, zahvaljivanje na njihovom odgoju i dobročinstvu prema tebi, dok si bio dijete i kada si odrastao.
Ukratko: dobročinstvo roditeljima znači ophođenje s njima na lijep način, i riječju i djelom, kao što je Allah rekao:
﴿وَوَصَّيْنَا الإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا﴾
“A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro” (El-Ahkāf, 15)
﴿وَوَصَّيْنَا الإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حُسْنًا﴾
“Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim” (El-‘Ankebūt, 8)
﴿وَصَاحِبْهُمَا فِي الدُّنْيَا مَعْرُوفًا﴾
“i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj” (Lukmān, 15)
Kao što je dobročinstvo obaveza, tako su i neposlušnost roditeljima (‘uqūq) i kidanje rodbinskih veza od velikih grijeha.
Prenose Buhari (5976) i Muslim (87) od Ebu Bekre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
«أَلَا أُنَبِّئُكُمْ بِأَكْبَرِ الْكَبَائِرِ؟ قُلْنَا: بَلَى يَا رَسُولَ اللَّهِ. قَالَ: الْإِشْرَاكُ بِاللَّهِ، وَعُقُوقُ الْوَالِدَيْنِ، وَكَانَ مُتَّكِئًا فَجَلَسَ فَقَالَ: أَلَا وَقَوْلُ الزُّورِ، وَشَهَادَةُ الزُّورِ. أَلَا وَقَوْلُ الزُّورِ، وَشَهَادَةُ الزُّورِ».
“Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima? Rekli smo: Da, Allahov Poslaniče. Rekao je: Širk Allahu, neposlušnost roditeljima. – A bio je naslonjen, pa je sjeo i rekao: I lažan govor i lažno svjedočenje, i lažan govor i lažno svjedočenje.“ – Ponavljao je toliko dugo da smo poželjeli da zašuti.
Drugo:
Nije dozvoljeno ocu da prekida vezu sa svojom djecom, niti da ih podstiče na to da ga izbjegavaju, jer u tome ima pozivanje na grijeh i kidanje rodbinskih veza.
Allah kaže:
﴿فَهَلْ عَسَيْتُمْ إِنْ تَوَلَّيْتُمْ أَنْ تُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ وَتُقَطِّعُوا أَرْحَامَكُمْ * أُولَئِكَ الَّذِينَ لَعَنَهُمُ اللَّهُ فَأَصَمَّهُمْ وَأَعْمَى أَبْصَارَهُمْ﴾
“Možda biste i vi, kad biste se okrenuli, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.” (Muhammed, 22–23)
Bilježe Buhari (6237) i Muslim (2561) od Ebu Ejuba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
«لَا يَحِلُّ لِمُسْلِمٍ أَنْ يَهْجُرَ أَخَاهُ فَوْقَ ثَلَاثٍ، يَلْتَقِيَانِ فَيَصُدُّ هَذَا وَيَصُدُّ هَذَا، وَخَيْرُهُمَا الَّذِي يَبْدَأُ بِالسَّلَامِ».
“Nije dozvoljeno muslimanu da napusti (izbjegava) svoga brata duže od tri dana; kada se sretnu, ovaj okreće glavu, a i onaj okreće glavu. Najbolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam.”
Ovo je opći propis koji se odnosi na sve muslimane, a kada se radi o roditeljima, onda je to još strožije i teže.
Ako otac ne želi da ga djeca posjećuju, prijeti im vrijeđanjem, zatvaranjem vrata i ponižavanjem, tada je obaveza potražiti uzroke takvog njegovog ponašanja. Možda je bolestan, psihički uznemiren, u sukobu s djecom, možda su mu djeca nanijela nepravdu ili ga povrijedila – pa je to izazvalo ovakvu reakciju.
Kada se razlog otkrije, djeca trebaju nastojati da ga uklone, kako bi se otac vratio u normalno stanje. U tome mogu pomoći stariji članovi porodice ili prijatelji koje otac poštuje i voli, jer oni mogu imati jači utjecaj na njega.
Ako djeca ulože sav trud da ga umire, izvine mu se (ako su pogriješila) i poprave svoje greške, pa ipak otac ustraje u svom stavu – onda nema grijeha ako ga ne posjećuju, jer posjeta koja će biti dočekana zatvorenim vratima, uvredama i ponižavanjem – nema u sebi koristi, niti je to dobročinstvo prema ocu, već samo povećava neprijateljstvo i mržnju. A šerijat ne naređuje takvo nešto.
Međutim, to ne znači da ga potpuno prekidaju. Nego trebaju održavati kontakt koliko je to moguće – makar putem poruka, izražavanjem ljubavi, izvinjenja, poštovanja, pitajući za njegovo stanje.
Ako mogu poslati poklone preko prijatelja ili rodbine – to je još bolje. Možda će upravo to biti uzrok da mu se srce omekša i da se smiri.
A Allah najbolje zna.
Izvor: https://islamqa.info/
