Koja je korist da radimo za Allahovu vjeru ako mi gradimo a drugi ruše? Kakva je korist ako zora islamskog ummeta nije na vidiku? Kakva je korist ako mi sijemo pa onda dođe bujica zulumćara i iščupa sve što smo posijali?… Nema izgleda da ćemo ubrati nešto od plodova našeg truda!
U pravu si moj brate, beskorisno je… beskorisno je ako misliš da se borba završava sa završetkom života na dunjaluku… beskorisno je ako smatraš da je nagrada za djela ograničena samo na dunjaluk, i nisi zadovoljan sa govorom Allaha: “Vi ćete svoje nagrade primiti na Sudnjem danu”.
Nema koristi ako si od ovozemaljskih pozivača: svoj uspjeh gledaš samo onoliko koliko si uspješan na ovom svijetu, kada je riječ o pobjedi, mogućnostima, uživanju, a ako ne bude toga onda je neuspjeh!
Nema koristi ako si ugovor sa Allahom shavatio pogrešno: “Allah je od vjernika kupio njihove živote i imetke u zamjenu za Džennet…”
Nema koristi ako je ovakav tvoj slučaj… zato sjedi, ostavi djela radi Allaha, prepusti se beznađu, i druge u to pozivaj, sebe predaj svojim neprijateljima i šejtanu, zato što od rada nema koristi!
A ako čitaš govor Allaha: “Njegov trud će se zaista vidjeti(40) a zatim će ga odgovarajučom nagradom nagraditi (41),” onda ćeš znati da itekako ima koristi od rada u takvim uslovima!
Ako si od onih koji čitaju hadis: “Ibadet u neredu i fitni je poput hidžre meni”, pa dovoljna ti je korist da budeš od muhadžira i da budeš proživljen na Sudnjem danu u društvu Muhameda sallallahu alejhi ve sellem smiren, spokojan, blizak, počašćen, uzdignute glave zbog onoga što si uradio!
Koja je korist??
Zar ti nije dovoljno da posiješ sijeme, Allah će ga kada On bude htio napojiti, pa da ono ostane nakon toga davajući plodove u svakom vremenu uz Allahovu dozvolu?
Zar ti nije dovoljno da širiš nadu među sljedbenicima umeta, i da činiš da ljudi imaju lijepo mišljenje o Allahu, i da onaj koji preseli od njih umre čistog srca, a da onaj koji živi od njih živi postojan i čvst, a zatim kada obećana pobjeda dođe ti češ biti onaj koji je sagradio temelje i postavio prve cigle?
Tako mi Allaha, svi taguti ovoga svijeta niti svi zulućari ne mogu ugasiti tvoje svijetlo niti iščupati sjeme koje si zasijao ako si ga posijao sa iskrenošču…
Na kraju ću spomejenuti riječi Sejida Kutba, rahimehullahu, u svojoj knjizi “Radosti duše” koja je na moj život imala veliki uticaj! Rekao je, Allah mu se smilovao, oprostio mu i dao mu svako dobro: “Ne bojim se smrti, pa makar mi ovog trenutka došla! Radio sam onoliko koliko sam bio u stanju da radim… ima stvari koje želim uraditi ako poživim, ali tuga neće pojesti moje srce ako to ne budem u stanju ostvariti, zato što će drugi to nakon mene uraditi, zaista nešto neće umrijeti (nestati) ako ima uslova da opstane, ja sam zaista smiren (ubjeđen) sa tim da pažnja koja nadgleda ovaj svijet neće dopustiti da ispravna ideja umre…”
Ovo je rekao Sejid kada je bio zatvoren od strane taguta njegovog vrijemena, očekivajući pogubljenje… bez da je ubrao svoje plodove!
I ja kažem danas o sebi: “Ne bojim se smrti makar ona došla i ovog trenutka! Među ljudima sam širio to da veličaju i vole Alaha, da vole Njegovu knjigu, Poslanika, šerijat… i mene raduje da sretnem Allaha sa ovim djelom… i nadam se da će moje djelo imati bereketa nakon mene. Ne bojim se smrti pa makar mi došla ovog trena… tačno je da sam manjkav po pitanju služenja Allahovoj vjeri i u to nema sumnje, ali ja polažem račune Gospodaru koji je Plemenit, Ljubazan i Milostiv…
Ovo ja očekujem danas, i molim Allaha da i meni i vama omogući da radimo za Njega…onda nas neće uznemiravati napadi zulumćara i ni sa čim nas ne mogu zastrašiti, ono što je u našim rukama od sjemena posadićemo, a ko će ubrati plodove te je na Allaha.
Napisao: Dr.Ijad Kunejbi
Izvor: t.me/EyadQunaibi
Prevod: Menhedž
