Pitanje: Kakva je vjerodostojnost hadisa: “Kod svake hatme postoji dova koja se uslišava.”
Odgovor:
“Ovaj hadis je izmišljen. Bilježi ga Ebu Nuajm u svom djelu El Hilje. U senedu hadisa se nalazi Jahja ibn Hišam es-Simsar o kojem Jahja ibn Mein kaže da je lažov. Ibn Adijj o njemu kaže da je izmišljao hadise.
Dova nakon završene hatme ima dva oblika:
Prvi oblik: Da se dova nakon završene hatme uči u namazu. Ovo je novotarija jer ibadeti počivaju na šerijatu i slijeđenju Kur'ana i sunneta i niko nema pravo da obožava Allaha osim onim što je On Uzvišeni propisao u svojoj Knjizi ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom sunnetu.
Šatibi, rahimehullah, spominje u svom djelu El-I’tisam kao i šejhul islam u svom djelu El-Iktida’ važno pravilo na osnovu kojeg se pravi razlika između djela koje je novotarija i koje nije, a to je da, ukoliko je u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, postojao sebeb i povod činjenja određenog djela, pa ga pored toga nisu radili, iako nije postojala nikakva prepreka za njegovo činjenje, onda je takvo djelo novotarija. Primjer tome je učenje ezana za bajram.
Dova nakon završene hatme u namazu takođe potpada pod ovu vrstu djela. Ashabi su dugo učili Kur'an u ramazanskim noćima, do te mjere da bi se oslanjali na svoje štapove zbog dugog kijama. Nema sumnje da su završavali hatmu više puta, ali se pored toga ne prenosi od njih da bi učili dovu nakon hatme.
Ibnul Hadž spominje u Medhalu od imama Malika da je rekao: Nisam čuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu poslije hatme niti su ljudi (ashabi i tabi'ini) tako postupali.
Drugi oblik: da se dova nakon završene hatme uči, ali ne u namazu. Ovakav postupak se vjerodostojno prenosi od Enesa ibn Malika, radijellahu anhu. Isto tako prenosi se od skupine učenjaka. Što se tiče predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije mi poznato da je nešto prenešeno u pogledu toga.
Odgovorio: Sulejman Ulvan
Iz djela: Medžalis el-jevmijje
