Jedžudž i Medžudž su dva velika plemena ili dva naroda, dakle pripadnici ljudskog roda, kao što se to navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U nekim je knjigama opet, izneseno da ih ima poput patuljaka, izrazito niskih, a ima ih i izrazito visokih, i ima ih da razastru jedno uho po zemlji, a drugim se zagrnu. Postoje i drugi slični navodi za koje nema nikakve osnove.
Dakle sve su ovo izmišljotine, nego su oni obični ljudi, ali u doba Zulkarnejna činili su nered na zemlji, pa su njihove komšije tražile zaštitu od njih, branu koja bi ih spriječila da ih uznemiruju. I tako je i učinjeno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da će pri kraju dunjaluka, kada Isa, alejhi selam, siđe na zemlju, izaći i Jedžudž i Medžudž među ljude i raširiti se po zemlji, pa će napraviti obruč oko Isaa i vjernika na planini nadomak Bejtul-Makdisa. To će biti velika kušnja za vjernike.
Allah, dželle ve'ala, će na Jedžudž i Medžudž poslije poslati crve koji će jesti njihove vratove, pa će osvanuti mrtvi, od prvog do poslijednjeg. Tako će Allah sačuvati Isaa i njegove suborce i riješiti ih zla naroda pokvarenog.
Koje su vjere i da li je do njih doprla Muhammedova sallallahu alejhi ve sellem poslanica
Jedžudž i Medžudž su potomci Ademovih sinova, a po Ibn Hadžeru najjači je stav da su potomci Jafisa sina Nuhova.1
Da su oni obični ljudi od Adema i Have ukazuje hadis koji prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na jednom pohodu. Ashabi su se idući putem počeli udaljavati jedan od drugog, pa Poslanik podiže glas, učeći ova dva ajeta: “O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista je potres, kad Smak svijeta nastupi nešto veliko! Na Dan kada ga vidite vi, svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, nego će kazna Allahova žestoka biti!”2
Mnogobroinost Jedzudža i Medžudža
Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedžudž i Medžudž su potomci Ademovi, a da su poslasni, uništili bi ljudima njihove živote. Nijedan od njih neće umrijeti, a da za sobom ne ostavi hiljadu ili više potomaka. Poslije će doći tri naroda, Tavul, Tarijus i Musk.“3
Od plemenitog ashaba Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Uzvišeni je Allah podijelio stvorenja u deset skupina, pa je devet učinio melekima, a preostali jedan dio ostalim stvorenjima. I podijelio je meleke u deset skupina, devet od njih učinio je da ga veličaju noću i danju, ne umarajući se, a preostali jedan je odredio za Njegove poslanice.
I podijelio je sva preostala stvorenja u deset skupina, devet od njih učinio je džinima, a preostali jedan dio ljudima. Pa je podijelio ljude u deset skupina, devet od njih učinio je da budu Jedžudž i Medžudž, a preostali dio su ostali ljudi.“4
Ova je predaja govor Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa a ne Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis koji je izrekao ili koji mu se može pripisati, pošto je o ovom ashabu poznato da je ponekad koristio israilijate u svom kazivanju. Ovu predaju navodim samo da bi se imala u vidu.
Osobine Jedžudža i Medžudža
Od Halida ibn Abdullaha ibn Harmele se prenosi da mu je njegova tetka rekla: „Allahov nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom kazivao, a imao je povez preko glave zbog ujeda akrepa, pa je rekao: “Vi govorite nema…! Ali vi se nećete prestati boriti sve dok ne dođu Jedžudž i Medžudž, širokih lica, sitnih očiju, crno-crvenkaste kose, vrvit će sa svakog uzvišenja, a lica im kao da su okrugli debeli štitovi.“5
Kosa će im biti crna, ponegdje crvena, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je lica doslovice uporedio sa čekićem i štitom, prvo aludira na grubost i mesnatost, a drugo na spljoštenost i okruglost. U velikom broju će dolazit sa raznih strana, i to sa uzvišenih mjesta, niz brda i planine, vrvit će, brzo se šireći po zemlji.
Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el–Arifi
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale predznake Sudnjeg dana iz iste knjige
Bilješke:
1 Fethul-bari, od Ibn Hadžera, dio 13., str. 106.
2 Prijevod značenja sure El-Hadždž: 1-2.
3 Bilježi Taberani u El-Kebiru i u El-Evsetu, a Hejsemi navodi u Mudžema'u ez-zevaid da su prenosioci povjerljivi, dio 8., str. 6. Albani ga ocijenio neprihvatljivim u Es-Silsiletu eddaifa, dio 9., str 159.
4 Bilježi Hakim, i kaže da je hadis vjerodostojnog lanca prenosilaca, a da ga ne bilježe dva imama Buhari i Muslim. Zehebi podržava njegov stav.
5 Hejsemi navodi da hadis bilježe Ahmed i Taberani i da su im prenosioci povjerljivi. El-Busajri isto kaže u Ittihafu el-hijereti-l-mehireti fil-mesanidi-l-ašere.
