Pitanje:
Tevhid se može realizirati jedino ako se ispoštuju dva rukna (obavezna uvjeta). Možete li mi navesti koji su to uvjeti, potkrepljujući svaki od njih dokazom i odgovarajućim primjerom?
Odgovor:
Dva obavezna uvjeta valjanosti i ispravnosti tevhida jesu:
- en-nefju (negacija) i
- el-isbat (priznavanje, potvrda.
[Negacija i potvrda su sadržani u prvom djelu kelimei-šehadeta: Nema boga osim Allaha. Sa riječima “nema boga” mi negiramo postojanje bilo kakvog božanstva (osim Allaha), a sa riječima “osim Allaha” božanstvenost potvrdjujemo jedino Allahu, op. Menhedž].
Čista negacija predstavlja čisto lišavanje ili nepriznavanje (tj. ako bi samo rekli “nema boga” i ako bi ostali samo na tome, op.Menhedž), dok čista potvrda ne isključuje sudioništvo ili saučesništvo (tj. ako bi čovjek potvrdio da postoji Allah, još uvijek ne znači da je musliman jer ima mnogo onih koji pvjeruju da Allah postoji, ali Mu čine širk, obožavaju evlije, imame, kipove i slično, op. Menhedž).
Primjer: Ako kažemo: “Zejd stoji”, time ustanovljujemo i priznajemo da Zejd stoji, ali to ne znači da i drugi ne stoje kao i on, te tako nije isključeno učešće i drugih u tome.
A ako kažemo: “Zejd nije ustao”, to je, onda, čista negacija (samo Zejd nije ustao).
Međutim, ako kažemo: “Niko nije ustao osim Zejda”, time govorimo da je samo Zejd ustao i više niko drugi. Ova posljednja rečenica, dakle, sadrži i potvrdu (činjenica da je Zejd ustao) i negaciju (učešća drugih, tj. da je bilo ko drugi ustao).
Allah, dž. š., kaže: “…a On je naredio da se klanjate samo Njemu…” (Jusuf, 40)
Ovaj ajet predstavlja tevhid (obožavanje samo Allaha, Jednoga i Jedinoga), jer podrazumijeva i negaciju (drugih božanstava) i potvrdu (da je samo Allah, dž. š., Bog).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
