Uistinu, to je zemlja Afganistanaca, ili drugim riječima Afganistan. Ova zemlja je u povijesti poznata po svojoj ustrajnosti i čvrstini u pružanju otpora svim svjetskim silama koje su je okupirale, ili makar pokušale, počevši od divljačkih pohoda Tatara, zatim invazije Britanaca, potom komunističke okupacije Rusa, pa sve do krstaške invazije Amerikanaca koja je, uz Allahovu pomoć i dozvolu, također propala.
Ova zemlja je posvjedočila prvu pobjedu muslimana nad Tatarima na mjestu zvanom ‘Belk’ u blizini grada Gaznin (današnji Gazni), u kojem se tada nalazilo sjedište vojskovođe Dželaluddina el-Havarizmija, koji je vladao havarizmijskom državom.
Nakon ove važne i odlučujuće pobjede nad Tatarima, duh i moral kod muslimana se povećao i znatno ojačao, jer su prije ove pobjede mnogi smatrali da Tatari ne mogu biti poraženi. Ali Uzvišeni Allah je htio nešto drugo, pa se dogodilo upravo ono što je bilo najmanje očekivano, a to je poraz Tatara i njihovo slamanje u ovoj bitki.
Kada je Dželaluddin pripremio svoju vojsku, poslao je pismo Džingis Kanu u Et-Talkanu, gdje je bilo njegovo sjedište nakon posljednje dobijene bitke, u kojem je stajao poziv za novu borbu. Tada se kod tatarskog taguta, koji nije strahovao od nikoga, po prvi put javila zabrinutost.
Nakon poziva, odmah je okupio i pripremio svoju vojsku, a za zapovjednika postavio jednog od svojih sinova, te ih je poslao u borbu protiv muslimanskih trupa. Tatarska i muslimanska vojska su se sastale u Kabulu – današnjoj prijestolnici Afganistana.
Bitka između dvije vojske je otpočela. Svaka strana je davala svoj maksimum kako bi savladala drugu; borba je bila u najvećem jeku. Historičari spominju da je ova bitka bila veća i žešća u odnosu na prethodnu koja se odigrala u Gazninu. Muslimanska vojska je bila čvrsta i ustrajna, i tada je Allah Uzvišeni dao pobjedu muslimanima, te drugi udarac i poraz koji je srozao Tatare i njihovu borbenu volju za dalja osvajanja.
Ne samo da su muslimani ostvarili veliku i sjajnu pobjedu, već su pored toga oslobodili na desetine hiljada muslimana koji su bili u zarobljeništvu Tatara, te su uzeli ogromnu količinu ganime (ratnog plijena) i pobili veliki broj tatara.
Prevod i obrada: Ebu Kajs
Izvor: Islamstory.com
