Odgovor na ovo pitanje je potvrdan, tj. stvorenja imaju svoju volju, kao što kaže Uzvišeni Allah:
„Vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi ahiret. Doista je Allah silan i mudar.“ [note] El-Enfal, 67.
„A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće. Allah je, uistinu, Onaj Koji sve zna i mudar je.“ [note] El-Insan, 30.
Treba znati da je volja stvorenja stvorena poput samih stvorenja i ona potpada pod Allahovu univerzalnu, kosmičku volju i slijedi je. Čovjekova volja nekada se obistini, a nekada ne, i svi smo svjedoci da mnoge stvari želimo, ali se one ne dese, a nekada se dese stvari koje mi uopće ne želimo. Ovakvo je stanje stvorenja.
A što se tiče Stvoritelja, sve što On želi (univerzalnom voljom) mora da se desi, a ono što On ne želi, to se nikako ne može desiti. Njegovu odluku ništa ne može spriječiti, ono što želi da uradi – to i uradi:
„Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može.“ Fatir, 44.
Na kraju možemo zaključiti:
Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah želi. Ono što On ne želi, sigurno neće biti, a ono što On želi, sigurno biva. Onaj ko povjeruje – povjerovao je Allahovom, dželle ve ‘ala, voljom, a ko postane nevjernik, postao je nevjernik Njegovom voljom.
Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju, te da je, ukoliko uradi kakvo dobro, bio na to primoran, kao i kakvo loše. Ne, jer je Allahova, dželle šanuhu, volja nešto drugo, različito od Njegovih naređenja. Allah, subhanehu ve te'ala, nešto želi, ali ne naređuje. Želi, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje, jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova.
On je šerijatskom obavezniku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. Ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga Džennetom, a ko Mu bude neposlušan – kaznit će ga Džehennemom. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džehennem. Ako je slobodan u izboru i ako bude radio dobro, zaslužuje Džennet, a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom.
A ako bi bio prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu?!
Allah, tebareke ve te'ala, dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome što čine od dobra ili zla. Ova mogućnost slobodnog biranja nalazi se u okviru teklifa (šerijatskih obaveza), koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti i razumjeti i što izlazi iz okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut određenim zakonitostima.
A Allah upućuje onoga koga On, subhanehu ve te'ala, hoće!
Iz knjige: Svojstva Milostivog – Sanel Ramić
