Neki ljudi se trude da pokvare odnose među ljudima i da ubacuju neprijateljstvo u njihova srca, a ne znaju da su time izloženi Allahovoj srdžbi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
Neće ući u Džennet onaj koji prenosi tuđe riječi kako bi pravio smutnju među ljudima.1
I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nije od nas onaj koji huška ženu protiv njenog muža.”2
A onaj koji laže da bi popravio stanje među ljudima nije uradio ništa što je zabranjeno zbog toga što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nije lažljivac onaj koji miri ljude i govori dobro, a i namjera mu je dobra.”3
Autor: Dr. Ahmed b. Osman el-Mezjed
Izvor: Islamhouse
Bilješke:
1 Buhari, br. 5596., i Muslim, br. 152.
2 Ebu Davud, br. 1860.
3 Buhari, br. 2495., i Ahmed, br. 26011. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin je rekao: „Učenjaci su se razišli oko ovog pitanje, tj. da li se (u hadisu) misli na to da čovjek bukvalno laže, ili na to da se dvosmisleno izrazi, pa da time navede sagovornika da pomisli da on želi jedno značenje, a koje nije tačno i koje ovaj ustvari nije ciljao svojim dvosmislenim riječima, već je ciljao drugo značenje tih riječi a koje je istina. To je kao kada bi rekao: ’Taj i taj čovjek te hvali.’, ali u smislu da hvali vrstu ljudi kojoj pripadaš – muslimane, jer svaki čovjek (vjernik) uopšteno hvali muslimane (a ti si jedan od muslimana). Ili da kaže: ’On dovi za tebe.’, a da time misli kako ovaj dovi za Allahove robove u svakom namazu (na ettehijatu), a ti si jedan od dobrih Allahovih robova. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ’Kada kažete to’ – tj. kada kažete (na tešehhudu) esselamu alejna ve ’ala ’ibadillahis-salihin, ’poselamili ste svakog dobrog roba na nebu i na Zemlji.’ Neki učenjaci kažu da se dvosmisleno izražavanje ubraja u laž, jer navodi na ono što, ustvari, nije tačno makar onaj koji ga upotrebljava ciljao ispravno značenje. To dokazuju Poslanikovim riječima: ’Ibrahim, alejhisselam, je odbio činiti šefa’at jer je slagao tri puta u ime Allaha.’, a on nije bukvalno slagao, već se dvosmisleno izrazio. U svakom slučaju, čovjek koji želi popraviti stanje treba da se čuva laži, a ako baš mora, onda neka se izrazi dvosmisleno, jer u tom slučaju neće učiniti grijeh prema Allahu, i dvosmisleno izražavanje je dozvoljeno ako se time postiže (šerijatska) korist.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 3/38-39.
