Selamu alejkum ve rahmetullah…

Plemenita braćo, ponekad učeći Kur'an pitamo se: Zašto učenje Kur’ana nema uticaja na nas kao što je imalo na ashabe, zašto ne plačemo kao što su ashabi plakali?

Da li vam je poznat odgovor? Pa zato što su ashabi slušali Kur'an sa dušom koja se razlikuje od naše, i sa nijetom koji se razlikuje od našeg nijeta. Primjer njih je bio poput primjera vojnika koji očekuje naredbe koje će odmah izvršiti, iz ljubavi, straha i nade. Dobro su razumjeli i sprovodili u djelo govor Allaha: “Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo izbora, nakon što Allah i Njegov Poslanik presude u tome.” Tako da opcija biranja između pokornosti i griješenja kod njih nije postojala.

Oni su se prema ajetima odnosili kao prema svjetlu koje ih upućuje u tminama, njihove duše su iščekivale Allahov govor, poput žedne zemlje koja iščekuje kišu, koja će upiti a zatim dati najljepše plodove, sav njihov trud je bio fokusiran na to: “Kako ćemo sprovesti Allahovu naredbu, a da Allah s tim bude zadovoljan.” Lijepa duša poput ove, kada do nje dopre objava srce se uzbudi, glas se od straha oduzme i oči zasuze.

Ali šta je sa nama? Budimo iskreni! Mnogi od nas uče Kur'an a duša nam je lijena, koja se želi otrgnuti (otarasiti) naređenja, i da prolaznom užitku da prednost. Kada naiđe na ajet naredbe ili zabrane i u suprotnosti je sa njegovim strastima, onda sakuplja vojsku opravdanja, ne bi li izbjegla da to izvrši, pa kaže: možda se ovaj ajet ne treba bukvalno shvatati, možda po ovom pitanju postoji nekakvo razilaženje, naše vrijeme je malo drugačije, neću izvršiti ovo, ali je Allah Milostiv i Onaj koji oprašta… i tako redom!

Postoji glas koji dolazi iz dubine i kori dušu i kaže joj: “Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozivaju onome što vas oživljava”, ali se opet kolebamo, osjećamo da griješimo, zatim se pravimo da ne čujemo ovo dozivanje i nastavljamo sa čitanjem, i nakon ovoga očekujemo da Kur'an utiče na nas kao što je uticao na ashabe?!

Ako si od onih koji žele da Kur'an utiče na tebe kao što je bio slučaj sa ashabima onda moraš donijeti hrabru odluku… a to je da nećeš birati između pokornosti Allahu i nepokornosti, naprotiv pokornost treba biti tvoja jedina opcija. Ovo je teška odluka, ali je ona ustvari lahka ako se budeš pouzdao u Allahovu milostu i Njegovu mudrost, On ti ne naređuje osim ono što je korisno za tebe, i ono što je lakše i blaže za tebe i na dunjaluku i na ahiretu.

U narednim druženjima ćemo uz Allahovu dozvolu razmotriti primjere odazivanja ashaba – radijellahu anhum – Allahovoj naredbi u Kur’anu, kako bi ih u tome slijedili, možda će Allah oživjeti naša srca kao što je njihova oživio. Ali brate i sestro, prije toga trebamo donijeti čvstu odluku… ne postoji druga opcija osim pokornosti, ti si vjernik, i ti si vjernica… Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo izbora, nakon što Allah i Njegov Poslanik donesu sud o tome”.

Selamu alejkum ve rahmetullah!

Napisao: Dr. Ijad Kunejbi
Izvor: https://eyadqunaibi.net
Prevod: Menhedž