Najadekvatniji način pozivanja ostavljača namaza i odnos prema novotaru

Pitanje: Koji je najadekvatniji način u pozivanju ostavljača namaza? I kako postupiti prema novotaru?

Odgovor: Zahvala pripada Allahu,

1. Moramo sagledati stanje onog koga pozivamo na obavljanje namaza ili nekog drugog ibadeta. Trebamo koristiti metode podsticanja ili zastrašivanja, iako je opšta osnova u šerijatu da se te dvije metode koriste zajedno. Zatim, treba imati u vidu stanje onog koga pozivamo što se tiče njegova prihvatanja ili odbijanja istine, kao i uticaj koji na njega ostavlja opomena.

2. Najadekvatniji način pozivanja ostavljača namaza se svodi na sljedeće stvari:

• Njegovo podsjećanje na obaveznost namaza, te da je on najvažniji stub islama nakon dva šehadeta.
• Njegovo upoznavanje sa nekim od blagodati namaza poput:
  • Namaz je najbolje što je Allah naredio robovima,
  • te najbolje čime se rob može približiti svome Gospodaru.
  • To je prvo za što će čovjek polagati račun od stvari vjere.
  • Pet propisanih namaza je otkup za ono što se učini između njih ako se izbjegavaju veliki grijesi.
  • Jednom učinjenom sedždom Allaha diže stepen robu, sa njom mu otklanja jedan grijeh
  • i druge stvari koje se prenose o koristima namaza.

Ovakve stvari bi trebale u njemu da pobude čežnju, inšaAllah, i nadati se je da će mu namaz postati radost, kao što je bio radost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

• Njegovo upoznavanje sa žestokom kaznom kojom se prijeti onome ko ostavi namaz.
• Zatim, razilaženje učenjaka da li je ostavljač namaza počinio kufr¹ i postao otpadnik od vjere. Treba znati da islam ne dozvoljava spokojan život, među ljudima, onom ko ostavi namaz,² jer je obaveza takvog pozivati da obavlja namaza. Ako bi ustrajao u neobavljanju namaza bio bi ubijen kao otpadnik u mezhebu imama Ahmeda i učenjaka prvih generacija koji se slažu s njim, ili bi bio ubijen šerijatskom kaznom kao musliman griješnik u mezhebu Malika i Šafije, dok bi po mezhebu Ebu Hanife bio zatvoren.³ Međutim, da bude pušten na slobodu, to nije rekao niko od učenjaka.

Zatim će se reći ostavljaču namaza: „Zar si zadovoljan da se učenjaci razilaze po tvom pitanju, da li si nevjernik, te da li te treba ubiti ili uhapsiti?“

• Njegovo podsjećanje na susret s Uzvišenim Allahom, na smrt i kabur. Zatim, na sve ono što se dešava ostavljačima namaza od lošeg završetka i patnje u kaburu.
• Pojašnjenje da je odgađanje namaza van njegovog određenog vremena jedan od velikih grijeha. Uzvišeni Allah kaže: A njih zamijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći (gajj).⁴ Ibn Mesũd je rekao za izraz el-gajj: „To je dolina u Džehennemu, dubokih rupa i odvratne hrane.“ Uzvišeni je rekao: A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.⁵
• Objašnjenje šta sve proizlazi od opasnih stvari, iz stava da je počinio kufr. Od tih stvari jeste: Poništavanje njegova braka, zabranu boravka među ženom i porodicom, kao i to da neće biti gasuljen⁶ i neće mu se obaviti dženaza⁷ nakon njegove smrti.

Od dokaza koji ukazuju da je ostavljač namaza nevjernik jeste govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Između čovjeka i širka⁸ i kufra jeste ostavljanje namaza.^“9 Te njegove riječi: „Ugovor između nas i njih¹⁰ je namaz, pa ko ga ostavi postao je nevjernik.^“11

• Zatim, treba mu dati neke od brošura ili kaseta (CD-ova ili internet linkova, op.M) koje govore na temu namaza, i o kazni onog ko ga ostavlja i koji je nemaran po pitanju njega.
• Njegovo izoliranje i ukoravanje ako bi ustrajao u ostavljanju namaza.

Što se tiče novotara, način ophođenja prema njemu je shodno vrsti novotarije i njenom stepenu. Obavezno je savjetovati ga i pozivati ka Allahu. Neophodno je nad njim uspostaviti dokaz i otkloniti mu nejasnoće koje su pri njemu. Međutim, ako bi ustrajao na svojoj novotariji, bit će izoliran i ukoren ako smatramo da će mu taj metod koristiti. Također, potrebno je dobro provjeriti i biti oprezan kada nekog čovjeka želimo okarekterisati da je novotar, i ta stvar treba da bude prepuštena učenima. Treba napraviti razliku između novotarije i onog koji je čini; jer možda takav ima opravdanje u neznanju ili (nenamjerno) pogrešnom tumačenju dokaza. Više o tome možete naći u djelu: Stvarnost novotarije i njeni propisi, autora Sa'da ibn Nasira el-Gamidija.

Allah najbolje zna.

Izvor fetve: www.islamqa.info