Pitanje:
Među nekim mladićima se proširilo da nose zastave i obilježja nekih nemuslimanskih država, i vidimo kako to kupuju i čuvaju, te ih štampaju na majicama, pantalonama, kaišima, naočarama, kačketima, obući, olovkama, prstenima, sahatima, koriste ih kao prekrivače na sjedištima prevoznih sredstava, kao i naljepnice na staklima, a neki od njih kupuju i cijele zastave pa ih prostiru na prednjem ili zadnjem dijelu svoga vozila. Koji je propis kupovanja, prodavanja i vješanja ovih zastava?
Odgovor:
Hvala pripada samo Allahu Uzvišenom!
Od ciljeva kojima stremi čist islamski šerijat je da se musliman razlikuje od svih vrsta nevjernika i pokvarenjaka, u akidi, ahlaku, odgoju, razmišljanju, pa čak i njegovom vanjskom izgledu i govoru, i da prekine svaku vrstu ljubavi, prijateljevanja i potpomaganja sa svakim nevjernikom u Allaha i Poslanika. Mnoštvo je šerijatskih dokaza kako tekstualnih tako i analognih, koji potvrđuju ovu osnovu u islamu, koji isto tako upozoravaju od rušenja i olahkog odnošenja spram ove osnove, povodeći se i opanašajući one koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan, i ne smatraju zabranjenim ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili, rekao je Uzvišeni Allah:
„A tebi smo šerijat dali, zato njega slijedi, i nemoj slijediti strasti onih koji ne vjeruju.“ (El-Džasije: 18),
i rekao je Slavljeni:
„Ni židovi ni kršćani neće s tobom biti zadovoljni sve dok njihovu vjeru ne budeš slijedio, reci: ‘Zaista je samo Allahova uputa prava uputa’, a ako ti budeš slijedio njihove strasti nakon što ti je znanje došlo, onda ti ni pomagača ni zaštitnika neće biti.“ (El-Bekara: 120),
i rekao je Uzvišeni:
„Nemoj njihove strasti slijediti i pripazi se da te ne odvrate od nečega što ti je Allah objavio“ (El-Maide: 49),
i rekao je:
„Zar nije došlo vrijeme da onima koji vjeruju srca budu bogobojazna kada se Allah spomene i da ne budu kao oni kojima je data knjiga prije, pa im se vrijeme odužilo pa su im srca postala tvrda, a većina njih su griješnici.“ (El-Hadid: 16),
i još mnogo drugih ajeta koji govore na ovu temu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio na Abdulllahu ibn Amru dvije haljine koje su bile obojene, on je kazao: „Ovo je odjeća nevjernika, zato je nemoj nositi“, zabilježio ga je Muslim u svom sahihu, a pritvđeno je u dva Sahiha da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razlikovao od sljedbenika knjige u načinu češljanja kose, i on, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Razlikujte se od mušrika, puštajte brade a kratite brkove.“ (bilježe ga Buharija i Muslim). Hadisa i predaja od selefa po ovom pitanju je mnogo.
Iz svega spomenutog se može zaključiti da čovjek ne može biti pravi musliman sve dok njegova spoljašnjost i unutrašnjost ne budu u skladu sa Allahovom naredbom i naredbom Njegovog Poslanika, tako da njegova ljubav treba biti usmjerena ka Allahu, Poslaniku i njegovoj braći vjernicima, kao što je rekao Uzvišeni Allah:
„Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju.“ (El-Maide: 55).
Zato je obaveza na vjerniku da se odrekne od nevjerstva i njegovih sljedbenika, svejedno oni bili kršćani, jevreji, vatropoklonici, ateisti ili neki drugi od pripadnika ostalih vjera i skupina koje su oprečne islamu.
I kako bi musliman sačuvao svoj islam i njegovu osnovu od skretanja i zablude, šerijatski tekstovi su došli sa zabranom poistovjećivanja sa nevjernicima u stvarima koje su za njih svojstvene, bilo da se radi o riječima, dijelima, oblačenju ili svakodnevnim prilikama, zbog toga što ova stvar predstavlja opasnost po akidu muslimana, i za strahovati je da ga to neće navesti da smatra lijepim ono na čemu su oni od nevjerstva i zablude, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
„Prije Kijametskog dana poslat sam sa sabljom kako bi se obožavao samo Allah Jedini, koji nema sudruga. Moj rizk (opskrba) se nalazi ispod sjenke moga koplja, i prezrenost i poniženje su određeni za onoga ko suprotno mojoj naredbi postupi. A ko oponaša jedan narod on je od njih.“ (predaju prenosi imam Ahmed i drugi sa dobrim lancem prenosilaca).
Rekao je Poslanik, alejhi sallatu ve selam: „Nije od nas onaj koji se sa drugima poistovjećuje, nemojte se poistovjećivati sa jevrejima i krščanima“. Hadis je dobar, a bilježe ga Tirmizi i drugi.
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu, pojašnjavajući mudrost šerijata u zabranjivanju poistovjećivanja sa nevjernicima i obaveznost razlikovanja od njih u spoljašnosti kao što je oblačenje i tome slično:
„Allah je poslao Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, sa hikmetom a to je njegov sunnet, to je šerijat i menhedž kojeg je propisao, a od te mudrosti je i da mu je propisao od djela i riječi ono sa čime će se razlikovati od onih na koje se On rasrdio i one koje su u zabludi, pa je naredio da se od njih razlikuje u vanjskom izgledu, makar mnogi od ljudi ne vidjeli u tome (slijeđenju njih) nikakve štete, a mudrosti ovoga su mnogobrojne:
Prva: zato što sudjelovanje sa njima u vanjskom izgledu uzrokuje naklonost i sličnost između onih koji jedni druge oponašaju, i to onda dovodi do podudaranja u ahlaku i djelima, i ovo je poznata stvar; pa tako na primjer ako bi neko obukao vojnu uniformu, on u sebi nalazi (osjeća) neku vrstu slijeđenja njih u ahlaku, i njegove navike se tome prilagođavaju, osim ako ga u tome spriječi neka prepreka.
Druga: da razlikovanje sa njima u spoljašnjosti povlači za sobom razilaženje i udaljavanje od onoga što biva razlogom srdžbe i zablude, i bliskost sa sljedbenicima upute i zadovoljstva, i time se ostvaruje svaka vrsta prijateljstva između Allahove vojske koja će pobjediti i Njegovih neprijatelja gubitnika. I što je srce potpunije životom i više poznaje istinski islam – ne mislim samo na to da se on time obilježi u vanjštini niti da samo to posjeduje u nutrini od ubjeđenja – to će i njegov osjećaj udaljavanja od jevreja i krščana biti potpuniji i u spoljašnjosti i unutrašnjosti, a i njegova udaljenost od njihovih ponašanja – koja su prisutna kod nekih muslimana – biti veća.
Treća: saučestvovanje sa njima u njihovoj vanjskoj uputi prouzrokuje mješanje sa njima u spoljašnjosti, sve dok razlika u potpunosti ne nestane između onih koji su upućeni i onih na koje se Allah rasrdio i one koji su zabludjeli, i još drugih mudrih razloga.
Ovo važi onda kada se radi o poistovjećivanju u vanjštini koja je u osnovi dozvoljena, ako bi se to učinilo bez slijeđenja njih, ali ako to proizilazi iz njihovog nevjerstva, onda je to ogranak kufra, i slijeđenje njih u tome je slaganje sa njim u vrsti njihove nepokornosti, i ovo je osnova o kojoj se treba razmisliti.“
Shodno svemu spomenutom, nema sumnje da je od vidova prijateljevanja sa nevjernicima-poistovjećivanje sa njima, i da je nošenje odjeće na kojoj su njihova obilježja, kao što je krst i td, i nastojanje nošenja njihovih slika, navijanje za njihove sportske klubove, nošenje njihovih zastava na vozilima, u svojim kućama ili prodavnicama, kao i nazivanje njihovim imenima koja su specifična za njih, kao i pozivanje da se njima iskazuje ljubav i druženje, kao i hvalisanje pripisivanjem njima, ili njihovim glavešinama, kao i divljenje njihovim prohtjevima i idejama koje su u suprotnosti sa islamom, oni ne znaju da sa takvim njihovim postupkom ruše osnovu od osnova islama u njima samima a i kod drugih muslimana, i da time ummetu samo slabost povjećavaju, svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo.
I zato je obaveza na svim muslimanima da se drže za uputu islama i da se pripaze od skretanja od tog puta ka putu onih na koje se Allah rasrdio i one koji su u zabludi, od jevreja, krščana i ostalih mušrika, i da međusobno na dobročinstvo i bogobojaznost podstiču, i svemu u čemu je hajr i ponos za islam i muslimane, te da se klone onoga što šteti muslimanima i da se u tome ne potpomažu niti da to na bilo koj način šire.
Od Allaha je svaki uspjeh, i neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
(Stalna komsija za fetve, 26/303)
Izvor: https://islamqa.info/ar/126602
Prevod i priprema: Menhedž
