Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, njegove sklonosti, sposobnosti, želje, interese i sve ostalo. Skladno tome, moraju učiniti sve kako bi se dijete u tim stvarima stalno usavršavalo i napredovalo. Porodica je najveća i najpresudnija škola u životu svakog doktora, inženjera, trgovca itd.
O tome Ibn-Kajjim kaže:
“Roditelji moraju analizirati svoje dijete i tačno ustanoviti stanje njegovih želja i sposobnosti, zatim trebaju djetetu omogućiti konstantno razvijanje i usavršavanje tih sposobnosti i afiniteta. Uz to će kod djeteta razvijati i svijest da je ‘najbolji u tome’. Ni u kom slučaju se ne smije dijete usmjeravati u stvari za koje nema želje ni sklonosti (bez obzira na želje i očekivanja roditelja), jer dijete u njima nikada neće postići dobre rezultate.
Tako, na primjer, kada roditelji kod svog djeteta uoče dobro razumijevanje, brzo i ispravno shvatanje i zaključivanje, te jaku memoriju, to im je znak da njihovo dijete ima predispozicije za naučni rad i studiranje. Ti roditelji moraju učiniti sve kako bi se dijete orijentisalo u tom pravcu i u tome ga trebaju podržati svim raspoloživim sredstvima. U tome moraju biti brzi i učinkoviti kako bi se dječje srce ispunilo naukom prije nego se ispuni nekim drugim stvarima.
Ukoliko roditelji kod djeteta primjete sklonosti za trgovinu, ili za neki od zanata i vještina, trebaju dijete podržati u tome i omogućiti mu uvjete za usavršavanje i maksimalne rezultate. Najlakše su stvari za koje smo stvoreni.”1
Autor: Šejh Muhammed b. Ibrahim El-Hamd
Iz knjige “Opasne greške u odgoju djece”
Priprema: Menhedž
Bilješka:
1 Vidi: “Tuhfetu el-Mevdud”, str. 147-148.
